Muslimanima cijeloga svijeta

Velika mi je radost što vam mogu uputiti pozdrav u povodu proslave ‘Id al-Fitr-ea kojim završava mjesec Ramazan, posvećen prvenstveno postu, molitvi i milostinji.

Već je tradicija da u ovoj prigodi Papinsko vijeće za međureligijski dijalog vam pošalje čestitarsku poruku, popraćenu jednom temom koja se nudi za zajedničko razmišljanje. Ove godine, prve moga Pontifikata, odlučio sam ja sam potpisati ovu tradicionalnu poruku i poslati vam je, dragi prijatelji, kao izraz poštovanja i prijateljstva prema svim muslimanima, posebice prema onima koji su vjerski poglavari.

Kao što svi znadete , kada su me kardinali izabrani za Biskupa Rima i sveopćega Pastira Katoličke Crkve, izabrao sam ime “Franjo”, jednoga vrlo poznatoga sveca, koji je iz dubine ljubio Boga i svako ljudsko biće, do te mjere da je nazvan “sveopći brat”. On je ljubio, pomagao i služio potrebitima, bolesnima i siromašnima; uvelike se brinuo za stvoreno.

Svjestan sam da su, u ovom razdoblju, obiteljska i društvena dimenzija posebice važni za muslimane i treba uočiti da postoje određeni paralelizmi na svakom od ovih područja s kršćanskom vjerom i praksom.

Ove godine, tema o kojoj bih htio razmišljati s vama i sa svima koji budu čitali ovu poruku, a koja se tiče kako muslimana tako kršćana, jest promicanje uzajamnoga poštovanja kroz odgoj.

Ovogodišnja tema namjerava podvući važnost odgoja u načinu na koji razumijevamo jedni druge, na osnovu uzajamnoga poštovanja. “Poštovanje” znači stav ljubaznosti prema osobama za koje gajimo obzir i uvažavanje. “Uzajamno” znači da to nije proces u jednomu smjeru, nego nešto u čemu sudjeluju obje strane.

Ono što smo pozvani poštivati u svakoj osobi jest iznad svega njezin život, njezin fizički integritet i prava koja iz toga proistječu, njezin dobar glas, njezino vlasništvo, njezin etnički i kulturni identitet, njezine ideje i njezini politički izbori.

Stoga smo pozvani misliti, govoriti i pisati o drugomu s uvažavanjem, ne samo u njegovoj prisutnosti, nego uvijek i posvuda, izbjegavajući nepravedne kritike ili ozloglašavanje. Da bismo postigli tu svrhu, određenu ulogu trebaju obaviti obitelji i škole, vjerska pouka i svaka vrsta sredstava društvenoga priopćavanja.

Dolazeći sada do uzajamnoga poštovanja u međureligijskim odnosima, posebice između kršćana i muslimana, pozvani smo poštivati religiju drugoga, njezino naučavanje, simbole i vrednote. Posebno poštovanje duguje se vjerskim poglavarima i mjestima bogoštovlja. Koliku bol nanose napadi na jedno ili drugo od ovoga!

Jasno, u očitovanju poštovanja za religiju drugih ili u slanju čestitaka u povodu vjerskih slavlja, jednostavno nastojimo sudjelovati u radosti, bez pozivanja na sadržaj njihovih vjerskih uvjerenja.

Glede odgoja muslimanske i katoličke mladeži, trebamo odgajati naše mlade da misle i govore s poštovanjem o drugim religijama i njihovim sljedbenicima, izbjegavajući ismijavanje i ocrnjivanje njihovih uvjerenja i praksa.

Svi znademo da je uzajamno poštovanje osnovno u svakom ljudskom odnosu, posebice među osobama koje ispovijedaju vjersko uvjerenje. Tako može rasti iskreno u dugotrajno prijateljstvo.

Primajući Diplomatski zbor, akreditiran kod Svete Stolice, 22. ožujka 2013., rekao sam: “Ne mogu se živjeti istinske veze s Bogom ignorirajući druge. Stoga je važno pojačati dijalog među raznim religijama, mislim iznad svega na Islam, i vrlo sam cijenio, za vrijeme Mise na početku svoje službe, prisutnost tolikih civilnih i vjerskih uglednika iz islamskoga svijeta.” Ovim riječima htio sam još jednom naglasiti veliku važnost dijaloga i suradnje među vjernicima, posebice među kršćanima i muslimanima, i potrebu da ju se pojača.

S tim osjećanjima opetujem svoju nadu da svi kršćani i muslimani mognu biti istinski promicatelj i uzajamnoga poštovanja i prijateljstva, osobito kroz odgoj.
Izražavam vam, na kraju, svoje najbolje želje i molitve kako bi vaši životi mogli proslavljati Uzvišenoga i donositi radost onima koji vas okružuju.

Sretan blagdan svima vama!

Iz Vatikana, 10. srpnja 2013.

Franjo