Dobar glas daleko se čuje…

Poštovani i cijenjeni čitatelji! Nastojeći približiti Vam rad, djelovanje i uspjehe našeg Medžlisa pristupili smo grafičkom i sadržajnom preoblikovanju “Biltena” koji je za nepunu godinu prerastao u publikaciju zavidne razine i kvalitete s obzirom da se u njegovu nastajanju oslanjamo samo na entuzijazam i dobrovoljno pregalaštvo članova uredništva i ostalih suradnika koji za svoj napor nikada nisu tražili bilo kakvu novčanu naknadu. Osim “Biltenom”, jedan je od načina komunikacije s džematom, ali i s ostalom zainteresiranom javnošću, i putem web stranica i društvenih mreža, u čemu nastojimo nimalo zaostajati, sukladno duhu i potrebama vremena.

Iza nas je prvi mjesec vjeronaučne nastave. Posebno nas raduje veliki broj upisanih učenika prvih razreda osnovnih škola, kojih je prema evidenciji glavnog imama, za sada, nešto više od osamdeset, raspoređenih u dva mektepska odjeljenja, te uključenih i u vjeronauk u zagrebačkim osnovnim školama. Molim Uzvišenog Allaha da svim našim učenicima, njihovim roditeljima i (vjero)učiteljima olakša stjecanje i usvajanje korisnih znanja i vještina, ali i njihovu primjenu u svakodnevnom životu.

Kao što nam je znano, dunjalučki život je satkan od trenutaka radosti, zanosa i sreće, ali i od trenutaka punih bola, patnji, podmetanja, tuge i neizvjesnosti. Proteklog mjeseca rujna naš džemat ostade bez dvoje džematlija, dvaju plemenitih insana, dviju čestitih i vrijednih duša. Jedan od naših vrijednih i redovitih džematlija, Eran Lutviji, u jednom danu ostade bez kćeri Hađer i svoje životne družice Ševvale, a naša Hurije, bez dva važna životna oslonca, majke i sestre. No, predan život u vjeri i nepokolebljivo oslanjanje na Uzvišenog Boga, od Kojeg bi i to određenje, članovima ove obitelji olakšavaju ove teške trenutke, pa oni nama bivaju primjerom kako se vjernički prihvaća ovakav Božji emer. Fatihama ili Jasini-šerifom sjetimo njihovih plemenitih, vjerničkih duša, duše našeg dugogodišnjeg džematlije Nurije Čauševića i sviju ostalih koji su preselili na ahiret, moleći Svemogućeg Boga da im se smiluje, uvede ih u dženneti-firdews, a da njihovoj obitelji podari sabura. Amin!

Drugi događaj, naravno po težini neusporediv s gubitkom najmilijih, ali zabrinjavajući zbog narušavanja pouzdanja i povjerenja u ustanove Islamske zajednice je naprasno i neprimjereno, s obilježjima stanovitog revanšizma, razrješenje hadži Mirsada Srebrenikovića s dužnosti pomoćnika muftije za pravna pitanja, a zbog “uključivanja u političke aktivnosti”. Kako smo čuli od tajnika Izvršnog odbora Medžlisa, inače i člana Mešihata, na sjednici je bezuspješno tražio da se prije donošenja odluke sasluša i stajalište jednostrano razriješenog.

U pisanom izvješću sa 7. sjednice Mešihata, objavljenom na mrežnim stranicama Islamske zajednice u Hrvatskoj, stoji: “Donesene su i dvije odluke o službenicima unutar naše zajednice. Svoj mandat na raspolaganje Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj stavio je glavni imam u Medžlisu Gunja Idriz ef. Bešić koji se na prošlim lokalnim izborima kandidirao te je izabran na mjesto donačelnika Općine Gunja. Sukladno Uredbi o nespojivosti dužnosti i sprečavanju interesa u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj u kojoj stoji u članku 7: ‘Dužnosnik se isto tako mora uzdržavati od sudjelovanja u aktivnostima političkih stranaka i udruga koje imaju javni karakter’, Mešihat je donio odluku da se rješenje o imenovanju Idriz ef. Bešića o obnašanju dužnosti glavnog imama u Medžlisu Islamske zajednice Gunja stavlja van snage za vrijeme trajanja političke akt ivnosti. Druga odluka donesena je u cilju reguliranja pozicije pomoćnika predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj za pravne i imovinske poslove. Ustanovljeno je da, po istom osnovu kao i u slučaju Idriz ef. Bešića, g. Mirsad Srebreniković se razrješuje s dužnosti pomoćnika predsjednika Mešihata za pravne i imovinske poslove, a nastavit će ubuduće obavljati poslove pravnika Mešihata.” (http://www.islamska-zajednica.hr/vijesti/odrzana-7-redovna-sjednica-mesihata-islamske-zajednice-u-hrvatskoj)

Ono što je i pravnom laiku vidljivo jest različita pozadina ovih dvaju slučajeva zbog čega je po našem mišljenju nemoguće na isti način primjeniti Uredbu o nespojivosti dužnosti i sprečavanju sukoba interesa u Islamskoj zajednici. Idriz ef. Bešić je izabran za donačelnika općine Gunja, na čemu mu iskreno čestitamo, što je dužnost u izvršnoj vlasti na razini lokalne samouprave. Zato je obnašatelj dužnosti zamjenika općinskog načelnika i prema hrvatskom Zakonu o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti uvršen u red državnih dužnosnika. Mirsad Srebreniković je na izborima izabran za zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, što je obnašanje dužnosti člana predstavničkog tijela (a ne izvršnog) jedinice lokalne ili regionalne samouprave, a koja nije označena dužnosničkom ni prema hrvatskom Zakonu o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. Članom predstavničkog tijela jedinice lokalne ili regionalne samouprave može se biti na potpuno volonterski način, bez zadiranja u djelokrug dužnosti pomoćnika za pravna pitanja u Mešihatu Islamske zajednice. Dapače, ovaj položaj može samo koristiti Islamskoj zajednici. Podsjećam da većina zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba i dalje bez ograničena i časno vrši svoja građanska zanimanja.

Osim toga, poštovani Idriz ef. Bešić je imam-vjerski službenik, a Mirsad Srebreniković to nije, pa se ne može olako postavljati znak jednakosti između nespojivosti njihova “dužnosničkog” položaja u Islamskoj zajednici i “političkog” djelovanja u tijelima lokalne i regionalne samouprave, potpuno različitim po svom zakonskom djelokrugu.

Kad se već na takav način pristupilo primjeni Uredbe o nespojivosti dužnosti i sukobu interesa u Islamskoj zajednici, onda se trebalo postupiti dosljedno i bez (ne)jasne selektivnosti, budući u toj istoj Uredbi stoji i da se “dužnosnik (Islamske zajednice) isto tako mora uzdržavati od sudjelovanja u aktivnostima političkih stranaka i udruga koje imaju javni karakter…” Treba li se to odnositi, a Uredba primjenjivati, podjednako i na članove Mešihata ili imame koji su članovi Vijeća nacionalnih manjina i određenih kulturnih udruga koja, bez sumnje, imaju i “javni karakter”? Ili odgovor glasi da se Uredba primjenjuje samo selektivno, prema (ne)jasnim mjerilima i osobnim animozitetima?

Svi smo mi samo ljudi, kao takvi i bića zaborava, pa mi nije namjera nikoga posebno braniti ili isticati jer svatko od nas to najbolje čini u svoje ime. Ipak, ljudska je i islamska dužnost postupati odgovorno, bez sujete i revanšizma te priznati pojedincima zasluge, neovisno o njihovim mogućim grijesima i našem osobnom odnosu prema njima. Neodgovornim djelovanjima dovodimo do apsurdnih situacija. Dok drugi mudriji i odgovorniji izraze poštovanja za postignuta djela odaju još za života pojedinaca, mi u ovom slučaju idemo drugim putem – omalovažavanjem zaslužnih i istaknutih pojedinaca zbog njihova javnog rada i postignutog građanskog položaja, a koji može biti samo na korist cijele zajednice. Na obraz nama! Stalno slušamo riječi poput onih da su nam “Zajednica i njezini interesi uvijek ispred osobnih”. Pa zašto to ne pokažemo i djelima?

Zahvaljujem Stvoritelju na blagodati sabura, a roditeljima na odgoju da uvijek otvoreno govorim o problemima jer se samo tako i mogu rješavati. Bez obzira na tužnu spoznaju da se danas, nažalost i među muslimanima, međuljudski i institucionalni odnosi sve više temelje na prizemnim i sebičnim interesima. Zbog nedostatka hrabrosti, osobne slabosti ili neznanja često povlađujemo drugima i izbjegavamo govoriti otvoreno i bez prikrivenih namjera. Od takvog pristupa ne može biti korist niti za pojedinca niti za zajednicu kojoj pripadamo. Zato, unatoč svim obzirima, u meni prevladava islamski i roditeljski odgoj, pa otvoreno, u dobroj i iskrenoj namjeri, progovaram o svemu.

Hvala Bogu, proteklih dana nismo se samo bavili sobom, a mjesec rujan ipak su obilježila dva velika i značajna događaja. Predstavnici našeg Medžlisa i naše džematlije u velikom su broju u subotu 14. rujna 2013. pohodili svečanost polaganja kamena temeljca džamije i Islamskog centra u Ljubljani. Pučku mudrost “ako ne znaš što je dobro uzmi ono što je skupo” možemo razumjeti i kao savjet da ne improviziramo i svaštarimo već da u donošenju važnih odluka prihvatimo i mišljenje stručnjaka. Hvala Bogu, Ljubljana i Slovenija rekoše ne improvizaciji, pa ovaj povijesni događaj predstavlja veliko osobno priznanje uvaženom ljubljanskom muftiji, svestranom alimu, intelektualcu, čovjeku, stručnjaku i istinskom predvodniku koji je u ovim teškim vremenima, s obzirom na sve nepovoljne okolnosti, u razmjerno kratkom vremenu uspio pokrenuti projekt ravan svjetskom čudu. Osvrt na ceremoniju svečanosti polaganja kamena temeljca za gradnju džamije i Islamskog centra u Ljubljani donosimo na stranicama našeg “Biltena”.

Hvala Bogu i što smo uspješno organizirali i priveli kraju 20. Europsko natjecanje učača Kur’ana. Zamolimo Uzvišenog da podari kuvveta i sabura našim neumornim volonterima, onima koji neumorno, iz godine u godinu, ne žaleći truda i sredstava, čine sve kako bi ovo naše natjecanje bilo što uspješnije i sve bolje organizirano. Učenjem Fatihe sjetimo se i svih rahmetlija koji su svojim radom i djelovanjem doprinosili organiziranju dosadašnjih smotri učenja Kur’anske Riječi. Zamolimo Uzvišenog da sve sudionike natjecanja obilno nagradi, a da mi u zdravlju i rahatluku dočekamo i treće desetljeće njegova održavanja.

Na kraju svim našim džematlijama koji se spremaju na hadždž želimo hajirli put, da im Uzvišeni ukabuli sve dove i ibadete te hadždž mebrur. Svim našim džematlijama, članovima i muslimanima u domovini i svijetu želimo Bajram šerif mubarek olsun.

dr. med. Gzim REDŽEPI
predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb

[ddownload id=”6939″ text=”Preuzmi u PDF formatu”]