Tema: GOVORITI DOBRO ILI ŠUTITI

Iz jetelekal – mutelekijani ani l – jemini ve ani – ššimali kai’d. Ma jelfizu min kavlin illa ledejhi rekibun atid.

Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne strane a drugi s lijeve, on ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.
MEN KANE JU’MINU BILLAHI VEL JEVMIL AHIRI FEL JEKUL HAJREN EV LI JESKUT.
Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude pažljiv prema svome komšiji, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga gosta.

Danas ćemo govoriti o hadisu koji pred nas stavlja dvije mogućnosti a to je govoriti dobro ili šutjeti. Povoda za ovu temu je mnogo jer svi možemo primjetiti da na našim sijelima i našim susretima najčešće govorimo o mnogim lošim pojavama i to na negativan način što često dovodi do vrijeđanja drugih ljudi, ogovaranja, potvora i sl. O tome da su loše vijesti postale dominantne u našim razgovorima govori i satirična, šaljiva ali sasvim izvijesna narodna izreka: „Dobra vijest se daleko čuje, a loša još dalje.“

Nama kao vjernicima ne priliči da govorimo o zlu, da ogovaramo, ponižavamo, sramotimo, vrijeđamo jedni druge svojim jezikom jer Poslanik a.s. kaže: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti. Svojstvo vjernika po ovom hadisu je dakle da govori o dobru ili da se bar suzdrži od ružnog u govoru.

Muslimana, vjernika ćemo prepoznati već po njegovom govoru jer on ne govori o zlu osim da bi ukazao na njega kako bi se to zlo uklonilo, on ne vrijeđa i ne sramoti, ne napada tuđu čast i ugled jer ko nastoji da ponizi vjernika Allah će njega uniziti na Sudnjem danu, ko iznosi tuđu sramotu na dunjaluku, Allah će njegovu sramotu iznijeti pred svim ljudima na Sudnjem danu.

Allah dž.š. kaže u suri el – Burudž: „One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali – čeka patnja u džehennemu i čeka ih patnja u vatri užarenoj.“

Mnogi su ljudi danas skloni tome da o drugima, što bi mi rekli, govore iza leđa, skrivajući od njih ono što govore. Međutim moramo znati da Allah nad nama bdije i Njemu je poznato ono što javno iznosimo i ono što krijemo pa i ono što samo pomislimo a On je taj koji će nas kazniti ili neizmjerno nagraditi, ako smo to zaslužili. Njemu su poznate tajne nebesa i Zemlje i On zna ono što između sebe govorimo kao što je i rekao u Kur’anu: „A Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi.“ (Kur’an, sura el-Mudžādela, ajet 1.)

Na naše formiranje stavova po određenim vjerskim ili društvenim pojavama svakako utiču i informacije koje se do nas prenose putem naših prijatelja, komšija, poznanika pa i medija a te informacije uvijek ne moraju biti točne. Obzirom da to može izazvati veliku štetu zajednici, Allah dž.š. savjetuje da po tom pitanju budemo oprezni i da ne prihvaćamo sve informacije „zdravo za gotovo“. Allah dž.š., kaže: “O vjernici, ako vam nepouzdana osoba kakvu vijest donese, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kasnije kajete!” (el-Hudžurat: 6.)

Poslanik a.s. je za vjeru rekao da je ona savjet, pa nas je mnogo savjetovao da čuvamo svoj jezik, odnosno da pazimo šta govorimo jer kad govori čovjek vrlo često pogriješi. Poslanik a.s. je rekao: „Ko mnogo govori mnogo posrće, a ko mnogo posrće, mnogo griješi, a ko mnogo griješi, džehenem mu je bliži od dženeta.“  Upravo da bi se te greške i grijesi te vrste spriječili Poslanik a.s. savjetuje vjernike da govore o dobru a ako to ne mogu onda neka šute.

Čuvati svoj jezik od ružna govora, ogovaranja, vrijeđanja i dr. toliko je značajno da je Poslanik a.s. rekao: „Allahu je najdraže djelo čuvanje jezika.“

Poslanik a.s. je istakao značaj čuvanja jezika od grijeha jer je za svoga života uputio dovu za onoga ko čuva svoj jezik. U hadisu koji prenosi ibn Abbas poslanik a.s. kaže: „Neka se Allah smiluje onome koji čuva svoj jezik, koji shvaća vrijeme u kojem živi i koji se drži pravog puta.“

Takođe je Poslanik a.s. uputio i dovu za onog koji govori o dobru. Ibnu-l-Mubarek prenosi: „Neka se Allah smiluje čovjeku koji kad govori govori ono što je dobro pa bude nagrađen ili se suzdrži od ružnih riječi pa bude spašen.“

Čovjek dakle ima mogućnost da izabere dvije stvari: da govori ono što je dobro ili da šuti, odnosno da se suzdrži od toga da govori ono što je loše. Za što god da se opredjelimo u tome je hajr za nas jer ako govorimo dobro bićemo nagrađeni a ako se suzdržimo od lošeg govora bićemo spašeni i na ovom i na budućem svijetu. U samo jednoj stvari je šteta i nevolja za nas a to je ako govorimo o zlu i ako ružno govorimo.

Čuvati se od ružna govora znači sigurnost i mir u imetku, časti i samom čovjekovu životu.
Radi našeg dobra Allah dž.š. je zabranio laž, zabranio je ogovaranje (gibet),
zabranio je nemimet, a to je prenošenje govora ljudi jednih drugima s namjerom kvarenja njihovih odnosa. Nemimet, također, upućuje na pokvarenost onoga ko se time bavi. Radi toga je rekao Poslanik s.a.v.s.: „U Džennet neće ući nemmam (osoba koja prenosi tuđe riječi).“ (Buhari i Muslim) Islam je također zabranio i ismijavanje, jer je to kršenje prava muslimana i vodi kidanju društvenih veza.

Allah dž.š. kaže: „O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne izrugaju, možda su oni bolji od njih, a niti žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge, i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi nepravdu čine.“ (El Hudžurat, 11)

Zabranio je i lažno svjedočenje, a Poslanik a.s. je s tim u vezi pitao ashabe: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ Ponovivši to tri puta. Rekoše: „Svakako Allahov Poslaniče.“ Poslanik, s.a.v.s., reče: „Činjenje širka Allahu i neposlušnost roditeljima“, pa je sjeo, a bio je naslonjen i rekao: „i lažno svjedočenje.“ Rekao je prenosilac: „I neprestano je to ponavljao tako da smo pomislili: da hoće već jednom zašutiti!.“ (Buhari i Muslim)

Također, zabranio je beskorisnu raspravu i parničenje, jer to vodi ka mržnji, a rijetko vodi istini onog čija je svakodnevnica rasprava. Mnogi naši razgovori svode se na raspravljanje i ubjeđivanje sagovornika u svoje stavove a Poslanik a.s. kaže: „Ko ostavi raspravu, ako je u krivu, bit će mu izgrađena kuća u podnožju Dženneta. Ko se okani rasprave ako je i u pravu, iz lijepe naravi bit će mu izgrađena u samom vrhu dženeta.

Allah dž.š. je sve što je zabranio zamijenio nečim ljepšim i boljim. Tako je i u govoru zabranio ono što je zabranio a umjesto toga nam je propisao zikr, spominjanje Allaha dž.š., tekbirima, tehlilima, tahmidima i tesbihima. U tome je govoru dobro i korist pa bi trebali govoriti dobro i o dobru, i trebali bi jedni druge poticati na dobro a odvraćati od zla, sumnje i smutnje. Poslanik a.s. je rekao: „Najviše dobra ali i najviše zla čovjeku dolazi od njegovog jezika.

Molim Allaha dž.š. da nam od našeg jezika dolazi samo dobro a da nas sačuva od zla našeg jezika i naših ruku i da naša sijela očistimo od zabranjenog govora.
[youtube id=”wq3rWxciQQ0″ width=”600″ height=”350″]

Leave a Reply