Zagrebačka džamija, petak, 15.2.2013. godine

Hatib: Mirza ef. Mešić

Hvala Allahu, dž.š., Bogu Jedinome, Stvoritelju i Upravitelju svjetova, mir i spas neka su Muhammedu, a.s., najljepšem uzoru, njegovoj časnoj porodici, uzoritim ashabima, šehidima, svim dobrim ljudima i neka su mir i spas na nas prisutne.
Poštovane džematlije, musliman radi svoje vjere i tevvekula ili pouzdanja u Allah,dž.š., na svijet i život uvijek mora gledati optimistično te se uvijek nada boljem, a to će „bolje“ za ustrajne vjernike zasigurno  doći na  Ahiretu ako se ne ostvari na ovome svijetu u mjeri u kojoj smo mi očekivali.  No, ako ćemo realno gledati,  svjedoci smo sve težih vremena koja mi muslimani proživljavamo zajedno s drugim članovima ovoga društva.  Kao da su se golema nesigurnost i veliki strah uvukli u naše živote. Osobito su pogođeni mladi koji svoju budućnost moraju graditi u društvu u kojem svaki dan bez posla ostaje stotine ljudi,  a neki ne mogu ni naplatiti već odrađeni posao. Besperspektivnost, pasivnost, očajavanje, neimaština, mogu se osjetiti na svakome koraku. Čovjek se iz straha povlači u sebe, izbjegava komunicirati a kamoli se sastajati sa drugim ljudima, osim ako to nije iz interesa.  To su naravno metode prokletog šejtana koji  ljude plaši i koji ljude želi udaljiti što više jedne od drugih, a time i od Allaha, dž.š. Vjerujem da ne treba naglašavati da se, bez obzira na životne poteškoće,  musliman  ne smije povlačiti u sebe i da, moleći Allaha, dž.š., a u isto vrijeme dajući sve od sebe, mora uvijek iznova pokušavati pronaći rješenje za svako dunjalučko iskušenje. Nekada se rješenje nalazi kod našega brata kojemu moramo željeti ono što želimo i samima sebi, e da bi se „okoristili“ od njegove dobrote kad nam pomoć i samima  bude potrebna. A oni koji su u stanju pomoći moraju znati da ih Allah, dž.š., iskušava kako će postupiti u takvim situacijama. Oni koji su u stanju pomoći moraju znati da pomažući svome bratu, svome prijatelju, sebi trasiraju put ka Allahovom zadovoljstvu i put ka Dženetu, ako Bog da,  kako to Allah, dž.š., u Kur’anu veli da „posuđujemo“ Allahu,dž.š., kad pomažemo svome bratu, a  zapravo pomažemo samima sebe, investiramo u biznis koji zasigurno neće propasti i čije su dobiti i dividende nemjerljive sa bilo čime:  „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti. (2:245)Kao jedna od posljedica životnih nedaća mogu biti i brojni grijesi koje činimo a koje osobno ne doživljavamo takvima, ne osjećamo da čineći ih zapravo  izazivamo Allahovo, dž.š., nezadovoljstvo, što za daljnju posljedicu može imati uskraćivanje nafake i bereketa u našim životima. Razmislimo i preispitajmo se da li činimo grijehe poput propuštanja namaza, izbjegavanja  džemata, trgovine s haramom, krivih zakletvi, davanja mita, ogovaranja i prenošenja lažnih informacija, omalovažavanja drugih ljudi, davanja prednosti podobnima a ne sposobnima i brojnih drugih …. A  kao posljedica bezizlazne životne situacije ili nedostatka sreće može biti i grijeh zanemarivanja i prekidanja rodbinskih veza. Ni za jedan grijeh kazna ne stiže brže nego za nasilje i prekidanje rodbinskih veza. Aiša, r.a, prenosi da je Muhammed,a.s.,  rekao: «Ni za jedno dobro se brže ne nagrađuje kao za dobročinstvo prema roditeljima i za njegovanje rodbinskih veza a ni jedan grijeh ne donosi brže kaznu nego što donosi nasilje i prekidanje rodbinskih veza!». Danas, čovjek zauzet svojim osobnim brigama, kao da je realizacija  kletve „da Bog da se sam o sebi pozabavio“, sve manje održava rodbinske veze, što više, ciljano ih prekida, bojeći se, valjda, da neki rođak neće doći tražiti kakvu pozajmicu od njega. Braćo, prije svega moramo uvijek imati na umu da nas samo Allaha, dž.š., može izvući  iz nekih životnih poteškoća, međutim, isto tako, Allah, dž.š., nalaže da u ljudskim okvirima i našim mogućnostima pomažemo jedni druge koliko god smo u stanju…kao što sam već rekao; samo našim međusobnim iskrenim i bratskim vezama možemo popraviti naše stanje…

A kada su u pitanju naši međuljudski odnosi i pomaganje drugih kod svakog od nas prednost mora imati rodbina. Zato bi nas sada kroz prizmu kur’anskih ajeta i hadisa Muhammeda, a.s., ukratko podsjetio na važnost održavanja rodbinskih veza. Ovdje pod rodbinom ne mislim na roditelje odnosno djecu ili silaznu i uzlaznu lozu nego na širu rodbinu u koju ulaze naše tetke, amidže, dajže,  i njihova djeca… Održavati rodbinske veze, brinuti se i za članove naše šire obitelji, strogi je islamski imperativ. Koliko Gospodar svjetova pridaje važnosti njegovanju rodbinskih veza i potpomaganju rodbine, najbolje potvrđuju ajeti iz različitih kur’anskih poglavlja  u kojima se spominju različite kategorije ljudi prema kojima imamo obveze,  a na prvo mjesto uvijek dolaze  roditelji i rodbina. U  36. ajetu sure En-Nisa, Allah, dž.š., veli: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte, a roditeljima dobročinstvo činite, i rodbini, i siročadi, i siromasima, i susjedima bližnjim i susjedima daljnjim, i prijateljima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u posjedu vašem! Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu!

Ajet nam jasno govori da one koji budu iskreno vjerovali i obaveze prema rodbini izvršavali  očekuje Allahova, dž.š, nagrada, a najbrža kazna očekuje upravo one koji nasilje budu činili i rodbinske veze kidali. U 1. ajetu Sure En-Nisa’, stoji: …I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdije!

Muhammed,a.s., prenosi Allhove riječi u sljedećem hadis-i-kudsijju:  „Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i izveo sam ih iz ovog Mog imena, pa ko ih održava i Ja ću s njim veze održavati, a ko ih prekida i ja ću s Njim prekinuti.” (Tirmizija) Iz citiranoga vidimo da Allah Uzvišeni voli one koji održavaju rodbinske veze i stavlja se na njihovu stranu a prekida vezu s onima koji prekidaju te veze. Pa ako želimo da nam Allah, dž.š., rješava naše dunjalučke probleme, znamo što nam je činiti: osvježiti i jačati naše rodbinske veze. Moramo znati da nije dovoljno održavati veze s onima koji te veze s nama održavaju, nego je naša dužnost razvijati i obnavljati veze i kada drugi rade na njihovom prekidanju. ‘Abdullah b. ‘Amr, r.a, prenosi sljedeći hadis: «Nije dovoljno samo posjećivati one koji tebe posjećuju. Pravilno se ponaša prema svojoj rodbini onaj koji, kada ga rodbina zaboravi ili odbaci, on obnavlja vezu s njima».

Njegovanje rodbinskih veza doprinosi povećavanju nafake i produžavanju životnog vijeka. To Poslanik islama, a.s., ističe u vjerodostojnom hadisu, koji prenosi Enes, r.a, a u kojem se doslovno kaže: «Ko želi da mu se nafaka poveća i produži životni vijek, neka pazi i redovno posjećuje rodbinu!» Između ostalog održavanje rodbinskih veza uvjet je da uđemo u Džennet, što razumijevamo iz sljedećeg hadisa.

Prenosi se od Ebu Ejjuba El-Ensarija,r.a.,  da je neki čovjek došao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok su ashabi bili oko njega, pa mu se obratio sljedećim riječima : “Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu, a udaljiti od Džehennema!” Božji poslanik, a.s., reče: “Obožavaj isključivo Allaha i ne pripisuj Mu druga, obavljaj redovno namaz, daji zekat i pazi rodbinu!” Kada je čovjek odmakao, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: «Ako se bude pridržavao onoga što mu je rečeno, ući ce u Džennet!» (Buharija) Iz svega navedenog jasno se može zaključiti da je održavanje rodbinskih veza jedno od najdražih djela Uzvišenom Allahu, a njihovo zapostavljanje ili prekidanje jedno od Njemu najmržih djela. Održavanjem i jačanjem rodbinskih veza produžavamo sebi život, naša se nafaka povećava i rješavaju životni problemi. Recept je jasan, samo ga moramo primijeniti!

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji čuvaju rodbinske veze, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas i našu djecu uputi da pravi put te nas sastavi  u Džennetu u društvu poslanika, šehida, iskrenih i dobrih ljudi!  Amin!

[youtube id=”H1Kbksjyhkk” width=”600″ height=”350″]

Leave a Reply