U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!

„Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.“ (Et-Tegabun, 11)

Braćo i sestre, ljudski život je prepun uspona i padova. Svatko od nas ima nekakvih izazova, istina, netko manje, a netko opet više. Često tražimo razloga da se požalimo da nam nešto nedostaje i da nije sve na svom mjestu.

Vjera nam nudi izlaz i nadu da unatoč eventualnim sklonostima depresiji ne smijemo očajavati, već da snagu crpimo upravo iz nje.

Čovjekovo srce se najbolje smiri uz Kur’an, zbog toga je potrebno što više učiti i slušati Kur’an i činiti zikr.

Takva osoba mora imati na umu da je Allah uvijek uz nju, da su sa njom i njeni meleki s desne i lijeve strane i da joj je Allah dovoljan u svakoj situaciji. Ako popravi svoj odnos prema Allahu, primijetit će da će Allah popraviti njeno stanje i odnos drugih ljudi prema njoj.

Allahov Poslanik je rekao: Divan li je primjer vjernika koji je u svakom pogledu na dobitku. Ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu, a ako ga zadesi kakva nedaća on se strpi – osaburi, pa mu opet bude dobro.

Treba zahvaljivati Allahu na svakom novom danu i novoj prilici za činjenje dobra, zahvaljivati na zdravlju, na poslu, na skladnoj obitelji i braku, hajirli i čestitoj djeci, ali podjednako treba biti skrušen i Allahu zahvalan i u trenutcima iskušenja.

Svatko od nas je na neki način na iskušenju, svatko u svom životu ima jedno ili više iskušenja, bila ona manja ili značajnija.

Nekome je iskušenje imetak, nekome zdravlje, nekome djeca. Valja moliti Allaha dž.š. da nas ne opterećuje iskušenjima koja nećemo moći podnijeti ili iskušenjima koja će nas odvesti u očaj.

Među narodom vlada pogrešno shvaćanje da je osoba kojoj se dešavaju nedaće napuštena i da Bogu nije mila, što je u potpunoj suprotnosti sa hadisom u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: إِذَا أَحَبَّ اللهُ عَبْداً اِبْتَلاَهُ

„Kada Allah zavoli Svoga roba On ga stavi na kušnju“.

Osim oslanjanja na Uzvišenog Allaha i pridržavanja ibadeta, prvi korak ka izlječenju depresije jeste sklonost pozitivnim mislima i djelovanjima.

Osobe povezane s Allahom dž. nastoje uliti pozitivnu energiju u srca ljudi. S druge strane, oni koji nemaju čvrstu vezu sa Allahom i koji se ne oslanjaju na vjeru ne misleći na Božju sveprisutnost – pokušavaju svoje nedaće pravdati i pripisivati raznim uzrocima. Takvi ljudi puni pesimizma govore: Svatko se iskvario, nitko više nije dobar, nema poštenih ljudi.

Velika je razlika između ove dvije skupine. Prva nastoji ljude vezati s Allahom i Allahovom milošću dok druga skupina neprimjetno prenosi mikrob svoga negativnog stava na svoje sugovornike.

Velika je razlika kada se vraćate svojim svakodnevnim poslovima nakon što ste razgovarali s prvom skupinom. Puni ste elana, želje za uspjehom i ispunjeni ljepotom. Međutim, kada se nakon razgovora s pesimistom vratite svom poslu ili svojoj kući osjećate tegobu, pritisak i kao da vas nešto sputava da vjerujete u bolje sutra.

Poslanik bi zabranjivao da se širi negativna energija i pesimizam pa je u tom smislu rekao: Tko kaže: Narod se pokvario, onda je on najviše propao.

Treba misliti dobro, raditi dobro i nadati se dobrom jer pesimizam može biti uzrokom nesretnog življenja koji „stvara“ psihički teret.

Psiholozi kažu da pesimist nosi više tereta uslijed svog pesimističkog stava koji utječe na njegove živce, nego katastrofa i teške nevolje koje ga snađu u njegovu životu. U prilog ovoj tvrdnji navodim stanje naroda i njihova duha u opkoljenom Sarajevu. Svjedočio sam kako su unatoč svakodnevnom granatiranju, unatoč gladi i neimaštini, bez vode i struje više od 1400 dana, pozitivnim mislima i nadom, uspjeli izdržati i prebroditi jednu od najtežih opsada u povijesti modernog ratovanja.

Prenosi se da je El-Mensur bin Amir kada bi išao u bitku okupljao vojsku u velikoj džamiji u Córdobi i samo iz nje kretao u pohode. Jednog dana, neposredno prije bitke, uputi se prema džamiji, kako bi se sastao s vojskovođama, kadijama i uglednim državnicima. Tijekom tog susreta, barjaktar visoko podiže zastavu islamske vojske i razbi džamijsku svjetiljku zbog čega se na zastavu prosu ulje iz lampe i poče frcati na sve strane. Vidjevši to, promijeni se El-Mensurovo lice. S namjerom da ga utješi, priđe mu jedan čovjek i reče:

„Raduj se vladaru pravovjernih lakoj bitki i velikom ratnom plijenu. Zastave tvoje vojske dosegnuše nebo; ovo su zastave koje Allah dž.š., napoji mubarek uljem od maslina.“ El-Mensur se obradova tim riječima pa ta bitka bijaše jedna od najuspješnijih.

Iz ovog primjera jasno vidimo da nema mjesta pesimizmu, potištenosti ni traženju lošeg predznaka ili značenja. Vjerovanja da pojedini događaj, mjesec, godina ili dan, poput današnjeg, petka trinaestog, donosi nesreću, kose se s učenjem islama.

Jedino čega se treba odreći, kloniti i za što se treba kajati jesu loša djela.

Uzvišeni Allah u Kur’anu veli:

„Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.“ (Et-Tegabun, 11)

Bilježi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Očekujte samo dobro pa će te ga i naći. Poslanik bi to ponavljao svojim ashabima kako bi ulio u njihova srca  ljepotu i pozitivnu energiju o kojoj govorimo.

Kada su muslimani u Medini bili okruženi sa 10 tisuća vojnika koji su došli uništiti muslimansku državu, Allahov Poslanik se obraća muslimanima i kaže: „Allah mi je objavio da ćemo osvojiti Siriju, Perziju i Jemen. U trenutku kada svi strepe od straha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., im diže moral i ulijeva optimizam kojem nema premca.“

Jedan od načina kako zračiti pozitivnom energijom jeste razvijanje neograničene nade u Allahovu milost. Allah, dž.š., kaže:

Ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ (Jusuf, 87.)

Jedna od glavnih intencija i ciljeva vjere je ulijevanje smiraja i spokoja u srca ljudi.

Draga braćo i sestre!

Nužno je zasaditi optimizam u naše duše, jer naše duše, ako ih ne budemo ispravno usmjeravali, ostaju u svojoj zabludi, pa i Allah kaže: Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod sam sebe ne promjeni.”

Kako realan optimizam daje nadu u Allahovu milost i daje nam snagu u imanu i povod da se pokrenemo i radimo, dopustite mi da pun optimizma pohvalim sve vas, vrijedni džemat koji samoodricanjem i brojnim žrtvama kojih možda nismo ni svjesni, uspijeva činiti pravi džemat na džuma-namazima, tijekom ramazana na mukebelama i teravijama, na našim bajramima, džemat koji svojim vitrima, zekatom, članarinama,  kurbanima, ustrajnim slanjem djece i unučadi na vjeronauk osnažuju džemat i prenose na mlađe obvezu pripadnosti svojoj zajednici.

Ako je i bilo nezadovoljstava, težimo se svrstati u onu prvu skupinu koja se pouzdaje u Allaha i koja će mirno, strpljivo i s puno razumijevanja, jednom po jednom djelovati. Moramo uvijek imati na umu da je struktura našeg džemata raznolika, da ju čine ljudi različitih navika, čudi i običaja.

Dužnost nam je upozoravati na propuste u formiranju saffova, na propuste u nedoličnom i neprimjerenom pristupanju namazu i džamiji općenito, kao što nam je i obveza poučiti  džemat ispravnom obavljanju namaza i učenju Kur’ana.

Iz svega zaključujemo kako je optimizam obveza svakog čovjeka ili farz. Širenje optimizma je napredak, a musliman treba željeti napredak u svakom pogledu.

Stoga, ukoliko imamo imalo negativnih primisli – riješimo ih se.

Vjerujmo u bolje sutra, pouzdajmo se u Allaha i imat ćemo ga.

Prisjetimo se riječi Poslanika: Očekujte samo dobro pa će te ga i naći.

Molim Allaha da nas naoruža snagom, strpljenjem i mudrošću, a u naša srca ulije pozitivnu energiju koju ćemo širiti među ljudima. Amin.
Hafiz2
[youtube id=”TdBvgm2mOv8″ width=”600″ height=”350″]

KUR’AN PRIJE DŽUME

[youtube id=”CbHFFxovOvM” width=”600″ height=”350″]