UVODNO  IZLAGANJE NA PROMOCIJI  u Islamskom centru Zagreb 7.3.2013.

[youtube id=”UUSu-85Xfk4″ width=”600″ height=”350″]

Cijenjeni muftija, uvaženi  profesori,  dame i gospodo,

Es-selamu alejkum i dobra večer!

Dopustite mi  na početku da u ime Medžlisa IZ-e Zagreb i osobno ime izrazim dobrodošlicu našim gostima i  sudionicima večerašnje tribine dr. Sulejman Mašović .

Ovaj Islamski centar u povijesnim okolnostima u kojima je djelovao, burnim vremenima, teškim i složenim iskušenjima na širem društvenom planu kroz koja je prošao, kada dublje promislim, mogao okarakterizirati život i vrijeme rahmetli doktora Ahmeda Smajlovića.

Organiziranjem ove promocije oživljavamo uspomenu na lik i djelo mojeg učitelja, profesora,  oživljavamo uspomene na teška i burna vremena u kojima je djelovao, ali i na izvanredne ljudske kvalitete i vrline koje je posjedovao .

Sjećam se našeg prvog susreta, davne 1978. godine, kada sam kao desetogodišnji dječak, u pratnji oca i muhafiza došao u Sarajevo, kako bih tijekom mjeseca ramazana učio mukabele.

Primo nas je u svom uredu i pomalo sa nevjericom predložio da počnem učiti. Sumnjao je da desetogodišnjak, koji je upravo završio hifz, može učiti nekoliko mukabela u Sarajevu.

Počeo je stranicu, a ja sam ju nastavio. Ubrzo reče: Možeš, možeš, učiti mukabele!

Svi oni koji su barem jednom čuli njegovo predavanje, posvjedočit će da su to dersovi koji zauvijek ostaju urezani u srcu.

Njegova ideja je bila i da se tijekom mjeseca ramazana ugoste hafizi iz Makedonije,

da učenici Medrese koji uče hifz imaju posebne olakšice te naposlijetku, da hafiska diploma mora biti najveća i najljepša među diplomama.

Kao predsjednik Starješinstva prvu diplomu je dodijelio hfz. Bajramu Ajetiju, a posljednju meni.

Allahovom voljom najprije, ali potom i njegovom zaslugom, već 1987.god., u mojoj je generaciji bilo nas 6 hafiza.

Volio je hafize i s posebnim pijetetom se prema njima odnosio. Sjećam se da je nama hafizima nakon predavanja akaida na Fakultetu često predlagao čudnu trampu.

Nudio bi nam svoj status doktora znanosti, za naš hifz!

A mi smo svi potajno vjerovali da je i on  hafiz. Ajete bi citarao jasno i tečno, bez pogreške!

Kako je život proveo i posvetio islamu i razvoju islamske misli, učeći i proučavajući Kur’ani Kerim, ne čudi što je  i svoju  vjerničku dušu predao Allahu upravo u trenutcima učenja Kur’anskih ajeta.

Život je završio onako kako je počinjao svaki dan – Kur’anom, koji je te večeri, na njegovom radnom stolu ostao otvoren na 84. ajetu sure Kehf!

(Inna mekkena lehu fil erdi ve atejnahu min kulli šejin sebeba)

»Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. I on pođe.«

Te je ajete učio u svom novom stanu. Dova za useljenje je bila planirana za 13.08.1998.

Bio je to, međutim, dan njegove dženaze.

U izdanju El-Kalema, Izdavačkog centra Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu napokon je svjetlo dana ugledala doktorska disertacija jednoga od najvećih muslimanskih alima, dr. sc. Ahmeda Smajlovića. Pod uredništvom Mustafe Prljače i u sjajnom prijevodu dr. sc. Mehmeda Kice, u našim se rukama našla pozamašna knjiga, puna velikih znanja, koju je njen autor, nama posebno drag dr. Ahmed Smajlović, naslovio Filozofija orijentalistike i njen utjecaj na suvremenu arapsku književnost. Naslov koji znalcima govori puno, a onim manje informiranim malo. A evo i zašto: jedan od recenzenata, dr. Mustafā Mahmūd pomalo zbunjujuće započinje svoju recenziju  riječima:

„Da je neki spiker, jednog dana, izašao pred slušaoce i u izvještaju saopćio kako je Kuba poslala vojsku u rat protiv Amerike i Rusije i oba protivnika potukla, kako je brzo širila nauku, civilizaciju i vjerovanje, s kojima je stigla do granica Kine, slušaoci bi zacijelo rekli da je spiker nešto u izvještaju pobrkao jer, mogu li, uopće, tako male i slabo naoružane formacije jedne male zemlje, kao što je Kuba, poraziti ruski Istok i američki Zapad, a nakon toga iznjedriti civilizaciju koja će promijeniti svijet!? To je nešto nemoguće! Za takvog spikera bi se, nesumnjivo, mislilo da je lud.

Međutim upravo to nemoguće je nešto što se dogodilo onda kad je s oskudnoga i zaostaloga Arabijskog poluotoka jedna vojska izašla pronoseći usklik: šehadeta’, pobijedila Bizantince i Perzijance, došla do granica Kine na istoku i do obala Atlantika na zapadu, stigla na sjeveru do zidina Beča, a na jugu do Sudana i Etiopije, noseći sa sobom civilizaciju koja je promijenila svijet. To je islamski fenomen koji je svijet zaprepastio i istinski ga uzdrmao. Taj zaprepašćujući fenomen je uzrokovao i orijentalističku groznicu, koja se dogodila u Evropi, Americi, Rusiji, Japanu i u svakom drugom kraju gdje ima ljudi koji razmišljaju.“

Dr. Ahmed Smajlović dao nam je na upotrebu pravu biser-knjigu, jer je svaka stranica ove knjige-školjke jedan veliki biser o brojnim spoznajama o fenomenu islama koji je donio dobro cijelome čovječanstvu, budući da se posljednja Božja objava, javlja Muhammedu, a.s., početkom sedmog stoljeća kad je Europom carevao mračni srednji vijek. A mračni se zove zato što su u Europi zatrte sve škole, sva znanja, sve kulture. Jer prije tog mraka Europa je živjela u svijetlu velikih kultura Grčke i Rima, a onda je vladar koji je došao na vlast rekao neka se ugase sva svjetla znanja, pa tako i veliki i posljednji filozof onoga doba, Anicius Manluis Torquatus Severinus Beothius (480-525), čovjek za kojega su ondašnjici rekli da je bio za ono doba posljednji umni čovjek koji je govorio dva lijepa jezika, grčki i latinski, skončao svoj život u kršćanskome kazamatu. Tri stoljeća takva mraka bila su dostatna da čovjek zaboravi sve što je znao. A ono što je čovjek znao nije bilo malo budući da su se kulture prožimale pa je tako val znanosti koji je pokrenut na istoku učas preplavio grčke krajeve, odakle se prenio u Rimsko carstvo, a odatle nestalo u pravcu novih neznanja, da bi se to znanje ponovo pokrenulo Božjom objavom Muhammedu, a.s. Arapi i islam, može se reći, ponovo su pokrenuli svijet uljudbe i znanosti.

Upravo zbog te arapske i islamske nadmoćnosti u znanju razvila se orijentalistika koju su definirali kao nauku koja proučava duhovnu i materijalnu kulturu istoka, dok sam dr. Ahmed Smajlović ovako definira orijentalistiku: „Orijentalistika je misaona djelatnosti koja je važnu ulogu u arapskoj misli i arapskoj književnosti odigrala u klasičnom razdoblju i u modernom dobu.“

Vrlo detaljno autor nas uvodi najprije o fenomen orijentalistike, zatim nam objašnjava i pojašnjava odnos između usmjerenja učenjaka orijentalista i usmjerenja klasičnih modernih učenjaka Arapa u književnom istraživanju i, napokon umiješanost orijentalistike u modernu arapsku književnost i slijeđenje njenog utjecaja.

Dakle, autor je knjigu rasporedio u tri poglavlja, a svako poglavlje u pet odjeljaka u kojim nas upoznaje s dosad nezabilježenim podacima u proučavanju orijentalistike.

Ahmed Smajlović će reći da „pitanja koja sam naznačio na stranicama svoga rada, rezultat su kur’anskog pogleda na pojave u kozmosu, društvo i misao, s kojim mi se učinilo da je arapsko-islamsko iskustvo jedinstveno u svojoj vrsti na horizontu cjelokupne ljudske historije…

Metodologija koju sam slijedio, jeste jedna nova, inovatorska metodologija, koja mi je omogućila da steknem pouzdan uvid u saznanje o tome kakva prava i obaveze imaju orijentalistika, povrh toga što omogućuje da se dođe do saznanja o tome šta je arapsko-islamska misao pružila svjetskoj humanističkoj misli u prošlosti, što joj sada pruža. Te šta nesumnjivo može pružati i u budućnosti. To sam sve izložio u sklopu istraživanja koje sam sklopio tako da obuhvata Predgovor, tri poglavlja i Zaključak.“

Valja reći da se Ahmed Smajlović služi zadivljujućem znanstvenim aparatom pokušavaju rasvijetliti orijentalistiku sa svih strana. On ništa ne prepušta slučaju i svim svojim tezama pronalazi briljantne autoritete koju svojim raznim znanjima potvrđuju autorov znanstveni put orijentalistikom.

U svome radu autor nam podastire točno 1549 fusnota, pa kad bi svaki taj navedeni citat bio predstavljen samo jednom rečenicom imali bismo što pročitati i što naučiti. Osim toga on se u svome radu vrlo umješno služi dosad nama gotovo nepoznatom literaturom. Da bi ovo djelo bilo to što jest, dakle izvor znanja i podataka, autor je u svome djelu pročitao i komentirao više od 600 izvora, kratko prepričavši njihov sadržaj, dodajući tome i svoja izuzetno promišljena razmišljanja.

Posebna je priča prevođenje Smajlovićeva djela budući da je Filozofija orijentalistike napisana na arapskome jeziku. O tome nam neponovljivo svjedočanstvo ostavlja sām prevodilac, dr. sc. Mehmed Kico. Nama su uglavnom nepoznate sve teškoće na koje nailazi prevodilac, osobito prevodilac koji prevodi s arapskoga jezika. Zato je i prevoditeljevo iskustvo, koje nam je prenio, sastavni dio Smajlovićeva rada.

Kad bih vam htio prenijeti sve što knjiga sadrži i načine kojima su sva poglavlja i svi odjeljci doneseni, kojom znanstvenom akribijom, valjalo bi ovdje cijelu knjigu pročitati, a onda zamoliti vrhunske znalce iz svih područja kojih se dotakao dr. Ahmed Smajlović da nam stvari potpuno pojasne, predstavljanje ove knjige bi trajalo barem četiri godine, upravo onoliko koliko traje gimnazijsko školovanje u našoj gimnaziji koja nosi časno ime prerano preminulog Ahmeda Smajlovića, pa zato i predlažem da se Smajlovićeva knjiga posebno proučava baš u našoj gimnaziji u obliku seminarskih radova u kojima bi naši gimnazijalci razrađivali svako poglavlje i svaki odjeljak.

Allah Sveznajući kaže da čovjek živi sve dok živi njegovo djelo, pa bismo, shodno Božjem nauku Smajlovićevu knjigu mogli proglasiti kapitalnim djelom ljudskoga uma sve dok budemo živjeli u ovome vremenu koje nam je svojom milošću odredio i udijelio Allah Milostivi.

Kurra hafiz Aziz ef. Alili

 

 

 

 

 

Leave a Reply