Djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sada, kao i prije rata, zajedno igraju za ‘jedinu Slogu’ [Anadolija]

Dvedeset godina nakon rata i segregacije sport i kultura ujedinjuju bh. gradić Gornji Vakuf-Uskoplje

Tačno prije 20 godina, tokom bošnjačko-hrvatskih sukoba u Hercegovini i srednjoj Bosni, u koje se svojim snagama uplela i Republika Hrvatska, bh. gradić Gornji Vakuf, kojem je nakon toga dodato i ime Uskoplje, potresao je jedan od najužasnijih sukoba u njegovoj povijesti. Iza brutalnih sukoba koji su, sa povremenim prekidima, trajali od oktobra 1992. do marta 1994. godine i Washingtonskog sporazuma, ostale su stotine ubijenih, skoro pa potpuno srušen gradić, okolna sela spaljena, razoreni višestoljetni dobri međuljudski i međususjedski odnosi. Čovjek je tada uistinu čovjeku bio vuk, piše Anadolija.

Međutim, krvava je balkanska krčma, sudeći prema novim vjetrovima nad Vrbasom, prošlost, što je prilika da se točak povijesti okrene u nekom boljem smjeru. Ono što je do prije desetak godina bilo potpuno nezamislivo danas je nešto potpuno uobičajeno. A to ”uobičajeno” je u Bosni i Hercegovini nekako uvijek najteže išlo. Tako možete čuti kako je tamo jedan mjesni imam povezao svojim automobilom baku Hrvaticu ili susjeda koji radi u firmi čiji je vlasnik Bošnjak, kako Hrvati Bošnjacima besplatno ustupaju svoje njive za rad, kako poljoprivrednici i trgovci dobro sarađuju, kako nema incidenata u školama, kako je Hrvat podigao kredit i novac dao Bošnjaku kojemu je to potrebno za liječenje ili biznis, kako se ljudi posjećuju i međusobno dijele tešku današnjicu…

Grad iskočio iz mentalne učmalosti

Tu je i sport kao dodatni integrativni faktor, pa hrvatska i bošnjačka djeca danas treniraju i igraju nogomet zajedno. Nakon višegodišnjih paralelizama objedinjena je općinska administracija, na čelu s načelnikom Seadom Čauševićem, objedinjeni su domovi zdravlja, kao i druge ustanove i institucije, piše Anadolija.

Nije to, jasno, neko novo bratstvo i jedinstvo. Ovdje se vratilo samo ono što je uvijek bilo normalno. Bez obzira na sve pozitivne vijesti, dvije decenije nakon sukoba 1993. godine vraćaju ljudima ovog kraja osmijehe na lice. Takva je i vijest koja, nažalost, nije privukla mnogo pažnje javnosti u Bosni i Hercegovini, a to je da su na Uskopaljskim jesenima, koje organizira Hrvatsko kulturno društvo Napredak, nastupili članovi folklornog ansambla Bošnjačke zajednice kulture Preporod.

“Zadnjega dana Uskopaljskih jeseni nastupila su folklorna društva iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Među njima je bio i naš BZK Preporod. Mogu reći da surađujemo i od ranije, iako je Preporod sada nastupio na Danu folklora. Također, mi smo već dva puta zajedno nastupali kad je Centar za kulturu napravio manifestaciju folklora, a zajedno nastupamo i na Danu Općine Gornji Vakuf-Uskoplje. Kultura je iznad politike. Ljudi su to prepoznali, što se moglo vidjeti i prema pljesku koji je BZK Preporod dobio na Uskopaljskim jesenima, ne kao najbolja folklorna skupina toga dana, već upravo zbog toga da se pokaže kako narod gleda malo šire, a ne samo kroz politiku”, rekao je Tvrtko Krajina, predsjednik HKD-a Napredak.

Kada je BiH igrala odlučujuću utakmicu s Litvanijom u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu i hrvatska djeca su se mogla vidjeti u dresu Pjanića i Džeke.

Njegov kolega, predsjednik BZK-a Preporod Alija Filan, dodaje da je svakim danom primjetan sve snažniji napredak suživota u gradiću, što potvrđuje i saradnja s HKD-om Napredak. Ističe da je BZK Preporod na Uskopaljskim jesenima dočekan gromoglasnim aplauzom.

Fra Josip Matijanić, župni vikar, kaže da je, nažalost, spalo samo na kulturu i vjeru da stvaraju pristojan međuljudski odnos među nacijama i religijama.

“Kažem nažalost, jer bi i politika danas trebala imati tu funkciju, a svjedoci smo da politika samo stvara razdor, mržnju i podijeljenost. Događaj koji se desio na Uskopaljskim jesenima po sebi ne bi trebao biti ništa posebno, ali kad gledamo naš društveni i povijesni kontekst fantastično je, s obzirom na sve što desilo, da smo zajedno mogli uživati u kulturi dvaju naroda, Bošnjaka i Hrvata i da smo na jednom mjestu mogli uživati u toj različitosti, u toj ljepoti. Cijeli Gornji Vakufa-Uskoplje je u jednom momentu iskočio iz te svoje mentalne učmalosti. Uživali smo u jednom drugačijem gradu, kakav bi trebao biti svaki dan”, rekao je fra Matijanić, dodajući da je to što se dogodilo bilo prelijepo.

Naglašava kako je kultura ta koja zbližava i to spontano, a ne nekim praznim riječima, frazama i parolama.

“Tu se pokazala, u biti, jedna prava bit kulture, da oplemenjuje čovjeka, a plemenitost u sebi nužno uključuje drugoga i drugačijeg. Bogatstvo te različitosti se ostvarilo u jednom takvom susretu kakve su bile Uskopaljske jeseni”, dodao je on.

Siti crnih hronika

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gornji Vakuf Enes ef. Omerović ističe kako se 20 godina nakon rata ide ka boljem.

“Situacija u ovom gradu je dobra. Što se tiče običnih ljudi, postoji komunikacija. Kao glavni imam primijetim da ima pomaka u korelaciji odnosa bošnjačkog i hrvatskog naroda, ali među običnim ljudima. Mislim da vjerski velikodostojnici i oni koji vode narod mogu dosta toga uraditi. Mislim da duhovni predvodnici iz svih konfesija, imami i fratri mogu dosta učiniti na približavanju naroda. Treba uputiti pozitivnu i dobru poruku ljudima. Političke strukture moraju uraditi dosta toga. Obični ljudi vide da se mora živjeti skupa i da treba ići naprijed”, kazao je ef. Omerović.

Ljudi shvataju da je ovo naša zajednička država – nije ni Mujina, ni Franjina, već je i Mujina i Franjina.

Fra Matijanić dodaje kako smo “siti priča naših političkih vođa i crnih kronika”.

“Ljudi to više ne mogu gledati. Mi smo država u kojoj stvarno očajnički treba dobrih vijesti i stvari. To se treba prepoznati u institucijama. Vjerski službenici, a posebno politički, trebaju se ugledati na događaj kakve su Uskopaljske jeseni”, istakao je fra Matijanić.

Ef. Omerović je već napravio prve korake ka uspostavljanju saradnje s Katoličkom crkvom.

“Bio sam tri puta u Župnom uredu s kolegom fra Vinkom Markovićem, čestitim i obrazovanim čovjekom. Mi pokušavamo kroz razgovore, kroz lijep odnos dokazati ljudima da se može lijepo živjeti. Trebamo biti duhovni pastiri. Moja ideja je bila da se napravi jedno međureligijsko vijeće na novou Gornjeg Vakufa, koje će pokušati još više približiti kulturne i, naravno, vjerske institucije”, kaže ef. Omerović.

Jedan od najboljih pokazatelja boljih međuljudskih odnosa u Gornjem Vakufu-Uskoplju je Nogometni klub Sloga. I klub simboličnog naziva Sloga bio je do prije nekoliko godina podijeljen na dva sportska kolektiva. Međutim, djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sada, kao i prije rata, zajedno igraju za “jedinu Slogu”. Dječaci u dresovima Modrića i Džeke zagrljeni dolaze na treninge.

“Klub je multietnički već pet- šest godina. Imamo šest selekcija, u kojima igraju djeca svih nacija. Negdje ima više Hrvata, negdje Bošnjaka. Nastojimo kroz nogometnu igru da se kroz naš klub prožme duh tolerancije i suživota”, istakao je Stipo Zečić, predsjednik NK-a Sloga.

On kaže kako su primarne ambicije održati svih šest selekcija u klubu, te im omogućiti da se natječu kroz lige Nogometnog/ Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine.

Država ni Mujina ni Franjina

NK Sloga ima odlične kadete, tinejdžere od kojih mnogi igraju i za seniorsku ekipu.

“Ova generacija kadeta je jako dobra. Uvijek se bore za prva mjesta, a i odnosi među igračima su na nivou. Bošnjačka i hrvatska djeca igraju za klub i nema apsolutno nikakvih problema između tzv. H i B strane. Četiri godine sam u klubu i nikada nije bilo problema”, ističe Almir Pokvić, trener kadeta Sloge.

On tvrdi kako se u gradu posljednjih godina dešavaju pozitivne stvari, koje su ga nekada znale i prijatno iznenaditi.

Mi smo država u kojoj stvarno očajnički treba dobrih vijesti i stvari.

“Recimo, kada je Bosna i Hercegovina igrala odlučujuću utakmicu s Litvanijom u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu i hrvatska djeca su se mogla vidjeti u dresu Pjanića i Džeke. To je bilo nezamislivo prije nekoliko godina. Ako u isto vrijeme igraju i Hrvatska i Bosna i Hercegovina, hrvatska djeca gledaju Bosnu i Hercegovinu. Bilo je slučajeva gdje im otac nije dao da gledaju Hrvatsku kako bi gledali Bosnu i Hercegovinu, što me iznenadilo. Imao sam drugačiju sliku o svemu, ali stvari se mijenjaju nabolje. Ljudi shvataju da je ovo naša zajednička država. Nije ni Mujina ni Franjina, već je i Mujina i Franjina. U klubu to svi shvataju i nema nikakvih problema”, kazao je Pokvić, što je potvrdio i trener seniorske ekipe Zrinko Jozić.

“Nema nikakvih problema između igrača, jedino nam je novac problem. Da se popravi situacija imali bismo i bolju ekipu”, kaže Jozić.

Bez obzira na to što su sve selekcije i trenerski kadar multietničkog karaktera, Uprava Sloge je jednonacionalna. Sačinjavaju je funkcioneri isključivo hrvatske nacionalnosti. I pored toga, najveća podrška Slogi sa tribina dolazi od vatrene navijačke grupe “Red Union”, koju su formirali mladići bošnjačke nacionalnosti.

U Gornjem Vakufu-Uskoplju mišljenja su kako bi u što skorijem roku trebalo doći do rekonstrukcije Uprave, čime bi završilo potpuno ujedinjenje kluba. Na taj način, građani smatraju, otvorila bi se veća mogućnost pronalaska sponzora, s kojima bi Sloga izašla iz duboke finansijske krize.

Izvor: Al Jazeera