Kurra hafiz mr. sc. Aziz ef. Alili:

3. predavanje na hafiskoj mukabeli, ramazan 2013.

DOVA U KUR’ANU

Kur’an u mnogim ajetima i različitim kontekstima, spominje dovu. Kada govori o čovjeku, ističe da je čovjek stvoren kao slabašno biće (ve khulika-l-insanu da’ifa). To znači daje on u stalnoj potrebi da se moli i obraća svome Gospodaru.

No svjedoci smo da danas muslimani ne koriste ovu mogućnost koja im je dana iz više razloga. Ponajviše zato što ne shvaćaju da je dova izravan kontakt i veza između čovjeka i Allaha dž.š., i da kroz dovu mogu dosta toga postići, pa čak kako kaže Vjerovjesnik, a.s. u jednom hadisu, da se dovom može promijeniti sudbina.

Riječ dova je arapskog porijekla. Nastala je od riječi du’a, i u prijevodu na bosanski, i hrvatski jezik ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.

Evidentno je da Kur’an sadrži mnogo dova. Ako bi se kazalo da je Kur’an, između
ostalog, i knjiga dova – onda bi takva konstatacija bila točna. Navest ćemo nekoliko primjera:

77 Reci: „Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove…“ (El-Furkan).

186 A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli… (El-Bekare).

60 Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!…“ (Gafir).

Prva kur’anska sura Fatiha zapravo je divna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari čovjeku uputu na Pravi put. Upravo s tom surom započinje posljednja Božja objava ljudskome rodu: Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Sveopćem…

Primijetili smo da je najduža kur’anska sura El-Bekare završava dovom: 186 … Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare)

I na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: 8 „Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! 9 Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!”… (Ali ‘Imran)

Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa ulu-l-elbab (razumom obdareni) jer se oni mnogo sjećaju Allaha i razmišljaju: Oni, također, mole:
193 “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. 194 Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.“ (Ali ‘Imran)

U kur’anske dove spadaju i dove koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Brojni su primjeri koje iznosi Kur’an u tom pogledu, a mi ćemo navesti sljedeće:

Dova Adema, ‘alejhisselam, i njegove supruge Have koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: „23 Gospodaru naš“ – rekoše oni – „sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!“ (El-A’raf)

Dova Ibrahima, ‘alejhisselam: 40 „Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! 41 Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim)

Dova Zekerijjaa, ‘alejhisselam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlada (porod, dijete, potomstvo): 38 … „Gospodaru moj“ – reče – „podari  mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!“ (Ali ‘Imran)

Dova Junusa, ‘alejhisselam: (… La ilahe ili ente subhaneke inni kuntu mine-z-zalimin) 87 … „Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbija’)

Dova ‘Ibadurrahmana (Allahovih istinskih robova): 65 … „Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. 74 … „Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti u nas ugledaju!“ (El-Furkan)

Zanimljivo je da su dvije posljednje sure u Kur’anu, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita.

U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: 1 Reci: „Utječem se Gospodaru svitanja 2 od zla onoga što On stvara, 3 i od zla mrkle noći kada razastre tmine, 4 i od zla smutljivca kada smutnje sije, 5 i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!“

A u suri En-Nas (Ljudi) traži se Allahova zaštita: 1 Reci: „Tražim zaštitu Gospodara ljudi, 2 Vladara ljudi, 3 Boga ljudi, 4 od zla šejtana napasnika, 5 koji zle misli unosi u srca ljudi – 6 od džinova i ljudi!”

Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ.

55 Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji previše glasno mole. i prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, 56 I ne pravite nered na Zemlji kad je u njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom nadom; Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine. (El-A’raf)

110 Reci: „Zovite: ‘Allah’ ili zovite: ‘Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša…“ (El-Isra’)

14 Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko! (Gafir, 14)

U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’aa – jed’uu (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…

Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove svjesne ovisnosti o Njemu i Njegovoj Moći.

U posljednjem ajetu sure El-Furkan kaže se: 77 „Reci: – Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.“ (El-Furkan)

Kur’an upućuje čovjeka ka tome da što više čini dovu. Dakle, pet dnevnih namaza u suštini su dova koju vjernici upućuju svome Stvoritelju. Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu kojom se traži Allahova uputa i milost.

Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., u jednom hadisu je rekao: Ed-Du’au muhhu-l-‘ibadeti, što znači: Dova je srž ibadeta (robovanja). U drugoj verziji ovog hadisa kaže se: Dova – to je ibadet!

Ibadet, po učenju islama, ne smije se svoditi samo na obredne radnje. Naprotiv, ibadet obuhvaća sveukupni ljudski život i kretanje. Suština ibadeta je, kako se navodi u ovom hadisu, dova, tj. okrenutost čovjeka svome Stvoritelju. Moljenje je jezgra svijesti i način odnosa roba prema Gospodaru.

Kur’an, također, ističe dovu kao čovjekovu potrebu koju on iskazuje u teškim i kritičnim situacijama. Traženje pomoći i zaštite u takvim situacijama je, generalno gledajući, svojstveno čovjeku bez obzira na njegova vjerska uvjerenja.

Kur’an kaže: 65 Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu (dovu Mu čine), a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge njemu ravnim smatraju 66 da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im mi dajemo i da bi uživali. A znat će oni! (El-‘Ankebut)

12 Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila… (Junus)

h2