Kurra hafiz mr. sc. Aziz Alili

1.predavanje, na prvoj hafiskoj mukabeli, ramazana 2013.

„GLUHI, NIJEMI I SLIJEPI SU, NIKAKO DA SE OSVIJESTE”

Neka je neizmjerna hvala Allahu na svim Njegovim blagodatima kojima nas je obdario i neka je mnogobrojan salavat i selam na Njegova Miljenika i posljednjeg Poslanika, Muhammeda, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobru i dobročinstvu do Kijametskog dana.

Molim Allaha da nas učini od onih koji slijede najljepšu Uputu i koji će imati ozarena i nasmijana lica na Sudnjemu danu.

Ovdje ćemo se pozabaviti s nekoliko slijedećih ajeta sure El-Bekare, a onda ćemo se zaustaviti:

7 Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema.

8 Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!”- a o­ni nisu vjernici.* (* Od ovoga pa do zaključno dvadesetog ajeta ove sure govori se o licemjerima, koji su javno ispovijedali islam, a u sebi mu bili najljući protivnici.)

9 Oni nastoje  prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.

10 Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.

11 Kad im se kaže: “Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!”

14 Kad susretnu o­ne koji vjeruju, govore: “Vjerujemo!” – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: “Mi smo s vama, mi se samo rugamo.”

15 Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.

16 Umjesto Pravim, o­ni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i o­ni ne znaju što rade.

17 Slični su onima koji potpale vatru, i kad o­na osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i o­ni ništa ne vide!

18 Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.

GLUHI NIJEMI I SLIJEPI, NIKAKO DA SE OSVIJESTE.

Tu ćemo zastati i reći da Allah dž. š. govori o onim ljudima koji su slijepi pokraj vlastitih očiju, pa ne vide ono što je očito. Allah dž. š. ne govori doslovno o slijepcima, nego govori na način da razlikujemo one kojima je oduzeo vid a nisu slijepci za razliku od onih koji imaju oči a njima ne vide. U tom smislu je Allah objavio suru Abese, osamdesetu, i to zbog slijepca kome nije ukazano poštovanje, ili barem prvom ajetu ove sure. Naravno, i na svoj način protumačiti sva moguća značenja jer, zapravo, sva se prava tumačenja Božje objave nalaze u samom Kur’anu.

Dakle, pravi povod za objavljivanje sure Abese bijaše bio Ibn Umm Mektum, Slijepac, Abdullah b. Šurejh b. Malik b. Rebi’a, Fihri, iz plemena Benu Amir. Bio je tetić, po majci, Poslanikovoj supruzi h. Hatidži.

Naime, Poslanik je razgovarao u trenutku kad mu je prišao Slijepac. U tom je važnom razgovoru pozivao u islam istaknute Kurejšije; Utbeta b. Rebi’a, Ebu Džehla b. Hišama, Abbasa b. Abdilmuttaliba, Ubejja b. Halefa i njegovog brata Umejju. Iznosio je argumente ovim velikanima Kurejšija i tome se bio predao; učio im je ajete, baš u trenutku kad je došao Ibn Umm Mektum i rekao: – Allahov Poslaniče, poduči me onome čemu te Allah podučio. – Dozivao ga je i ponavljao svoju molbu, ne znajući, ili ne želeći znati i uvažiti to što je Poslanik bio zauzet drugim ljudima. Kao rezultat njegova insistiranja na Poslanikovom licu se mogao uočiti trag neraspoloženja i nezadovoljstva takvim postupkom Slijepca, i u sebi je rekao: – Ovi uglednici će reći kako mene slijede djeca, robovi i neodgojeni. – Okrenuo se od njega prema uglednicima, pa je Allah objavio ovaj i ajete poslije njega. Poslije toga je Poslanik susretao Ibn Umm Mektuma sa riječima: – Svako dobro onome zbog koga me Allah ukorio. – i pitao ga je: – Treba li ti bilo što?

Ova sura ima za cilj, a Allah najbolje zna, pojasniti ajet: 45 Tvoja opomena će koristiti samo onome koji ga se bude bojao, „Innema ente mundhiru men jahšaha” (Sura Nazi’at, 45.)

Najveće ostvarenje je pročistiti onoga koji osjeća strahopoštovanje, a to pročišćenje se ostvaruje kroz zastrašivanje Smakom svijeta i Stajanjem.

Pored imena Abese-namrštio se, ova sura se zove i Sahhah-strašni prasak, Sefereh-putnici kuriri, ambasadori i Suretu-l-a’ma-Slijepčeva sura.

1 On* se namrštio i okrenuo (* Muhammed, a. s.)  (Sura ‘Abese, 1.)

Poslanik je Ibn Ummi Mektuma dva puta ostavio kao svoju zamjenu u Medini, kada je on bio na vojnom pohodu.

Trinaest puta je Slijepac predvodio džemat umjesto Poslanika. (Spomenuti slijepac je sin Ummi-Mektumov, a to je Abdullah, sin Šurejhov. Kada je Hazreti Pejgamber jednoga dana prvacima kurejškim tumačio islamsko vjerovanje, on je došao i zaželio da ga Pejgamber pouči u onu objavu, koju je zadnji čas primio. To je bio običaj Ibni-Ummi-Mektumov. Ali tada, zbog iznenadnog prekidanja govora, Božji Odabranik Muhammed namrgodio je lice i okrenuo se prema prvacima, a na to je od Allaha dobio ovu Objavu koja ga popravlja.)

Ovdje nikako ne smijemo kriviti Poslanika jer on je bio zaštićen od grijeha. On je počinio nešto za što ga Allah krivi i kori, ali grijeh velikih je dobro djelo običnih ljudi. Ovo je akaidsko pitanje. Činjenica je da ima onih grupacija i islamskih učenjaka koji smatraju da je bilo moguće da Poslanik počini grijeh, ali ne veliki i ne onaj koji bi mogao naškoditi njegovom ugledu među ljudima. Postoji i druga grupa učenjaka koji smatraju daje nemoguće da Poslanik počini grijeh, bilo mali bilo veliki, jer bi to bilo u suprotnosti sa svojstvom svih Poslanika koji su zaštićeni od grijeha. Njihove greške spomenute u Kur’anu i one koje Poslanik navodi u hadisima, nisu ništa drugo nego postupanje po onome što je važnije, preče. Oni su, jednostavno, smatrali da je ono što čine u određenom momentu jedino ispravno, ali im je Allah onda dostavljao ispravku ili ukor. Tako je sa Ademovim as. grijehom. S obzirom da je Iblis bio vrlo ugledan džin i odabranik koji je pod svojom komandom imao sedamdeset hiljada meleka i da je činio sedždu pod Aršom svako jutro i svaku večer, kada se zakleo Ademu as. logično je da mu Adem i povjeruje. Adem je postupio shodno svojoj ljudskoj prirodi. Kasnije ga Allah kori zbog toga postupka i ukazuje mu na činjenicu da je Iblis neprijatelj kompletnom ljudskom
rodu. U ovom svjetlu možemo promatrati i ostale postupke drugih poslanika koji im se pripisuju kao greške. Takav je postupak Musa as. kada je udario onoga kopta. On je smatrao da nitko iz njegova naroda, s obzirom da im je ukazao na težinu grijeha klevete, neće nepravedno osuditi ikoga, i kao čovjek je stao na stranu sunarodnjaka, da ga zaštiti i obrani.

Kasnije je uvidio svoju grešku.

Pogledajmo slučaj Ibn Umm Mektuma:

  1. Mada je bio slijepac, nije imao nikakvih problema sa sluhom. Čuo je razgovor koji je Poslanik vodio sa glavešinama Kurejša i mogao je zaključiti da je to veoma važna stvar, ali i pored toga je dozivao i insistirao da se Poslanik odazove.
  2. On je primio islam i naučio je osnovne stvari, a ovi nisu bili muslimani. Naučiti nekoga islamu je preče nego nekome pojašnjavati ono što mu je već poznato u osnovi. Primanje islama od strane ovih uglednika bi bilo uzrokom da se za njima povedu i mnogi drugi. To je u ljudskoj prirodi, da slijedi onoga koje popularan ili ugledan u svojoj sredini.
  3. Allah je zabranio da se Poslaniku obraća u nevrijeme, a Ibn Umm Mektum je upravo to učinio. 4 Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna.* (Sura Hudžurat, 4.) (* Mnogi beduini su, kad bi došli u Medinu, dozivali Muhammeda, a. s. toliko glasno da ih je svako tko je bio u blizini mogao čuti. Nisu znali da Muhammedu, a. s. ukažu dužno poštovanje. Zbog toga se ovim ajetom kore.

Postavlja se pitanje: – Ako je Ibn Umm Mektum kriv, zbog čega Allah kori Poslanika?

Možemo reći: – Zato što je Poslanik dao prednost bogatim i uglednim nad siromašnim i neuglednim.

Drugo pitanje je: – Allah je ukorom Poslaniku podigao ugled Slijepcu, a onda ga nazvao takvim (slijepcem) mada je Slijepac nadimak kojim se niko ne ponosi, nego se njime ponižava?

Odgovor: – Nije se željelo obezvrijediti i uniziti Slijepca, nego kao da se hoće reći: – Zbog njegovog sljepila on zaslužuje da se bude pažljiviji prema njemu i da mu se obraća s više obzira, a tebi je Muhammede, nedolično da prema njemu budeš takav.

Treće pitanje: – Ako je Poslaniku bilo dozvoljeno da odgaja i kritizira ashabe, ukazujući im na ono što je bolje i ispravnije, jer poslanje da bi usavršio i upotpunio ono što je najbolje i najplemenitije kod ljudi, njihove najbolje i najplemenitije moralne osobine, zašto mu se i ovaj postupak nije u to ubrojio?

Odgovor: – Zato što je neko mogao pomisliti da se radi o davanju prednosti bogatim nad siromašnim i dunjaluku nad ahiretom.

Kao čovjek je smatrao da je bolje imati veći broj muslimana i s te strane je njegov postupak opravdan i ispravan, ali u Allahovom Sveznanju je da je bitna kvaliteta, a ne broj. Nadalje, ti ljudi, osim Abbasa, nisu nikad prihvatili islam, ali to Poslanik nije znao. Spoznao je to i shvatio nakon ove sure.

Allah ga, kori u trećem licu, ukazujući mu i na taj način, počast. Skreće mu pažnju na to da su vjernici bolji, makar bili i neugledni, a da su dunjalučari ništavni bez obzira na njihovo bogatstvo i prividni ugled među ljudima. Ibn Umm Mektum je poginuo na Kadisijji noseći crni barjak. 2 zato što je slijepac njemu prišao, (Sura Abese) – Ističe se ovo svojstvo kako bi se ukazalo na činjenicu kako prema ovakvima treba biti još obzirniji i obazriviji.

Nakon što se Poslaniku obraća u trećem licu, tj. kao da ga i nema, ili je odsutan, što je kod Poslanika izazvalo neugodnost i tjeskobu, Allah mu kaže:

3 A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, (Sura Abese) – Ne znaš, niti možeš saznati, bez obzira koliko se trudio i nastojao da dokučiš, ono što je u ljudskim prsima.

Nakon što je ukazao na uzrok smrknutosti i okretanja, ukazuje na one kome se okrenulo i kome se pažnja posvetila, pa kaže:

5 Onoga koji je bogat, (Sura Abese, 5.) – onoga tko teži bogatstvu i imetku, 6 ti njega savjetuješ, (Sura Abese) – ti se njemu okrećeš, s ostavljaš Slijepca. – Nastojiš da im približiš islam i da ga oni prihvate i da ih u tome i drugi slijede.

Onaj koji zanemaruje sve ono što je tebi važno i čemu ti pozivaš, ti njemu ukazuješ pažnju.

Glagol istagna može značiti: biti bogat i neovisan, ali i u značenju: biti nezainteresiran. Onaj ko ne vodi računa o sebi samome, taj ne vodi računa ni o Allahu.

7 a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; (Sura Abese) – Tvoje je samo da pozivaš, a Allah upućuje. Tvoje nastojanje da nekoga uvedeš u islam neće ti biti uzeto u grijeh i to ne treba biti razlogom da one koji su primili islam zanemariš od daljnjeg usavršavanja. Poslanik ima zadaću da opominje. Nakon što je Allah ukazao na onog ko ne pridaje pažnju ičemu, spominje i njegovu suprotnost, pa kaže:

8 a onoga koji ti žureći prilazi 9 i strah osjeća, 10 ti se na njega ne osvrćeš, (Sura Abese,) – a onoga tko ti hrli žudeći, pored svog siromaštva, strahujući od Allaha, pribojavajući se kažnjavanja nevjernika i potucajući i posrćući putem zbog svog sljepila, ti zanemaruješ. Predan si tim nevjernicima, mada je ovaj siromah i Slijepac preči.

Nakon ovog ajeta Poslanik nikada nije bio ovako predan prema bogatim, a prema siromasima se odnosio kao da su kraljevi. Veličanstven je onaj koga Allah uzvisi, makar bio ništavan među ljudima, a ponižen i ništavan je onaj koga Allah takvim učini, makar on bio uvažavan i poštovan među ljudima.

Budući da je upućen prijekor i svima onima koji slično postupaju, Allah iznosi:

11 Ne čini tako! Oni su pouka – 12 pa ko hoće, poučit će se – (Sura Abese, 12.)

Posto je ukazao na postojanost Kur’ana i činjenicu da je on podsjetnik, onda ga opisuje i kazuje koliko je on veličanstven i častan, pa kaže: 13 na listovima su cijenjenim 14 uzvišenim, čistim, 15 u rukama pisara* (* U rukama pisara, to jest – meleka.), 16 časnih, čestitih, (Sura Abese) – u rukama ambasadora. Onih koji ih zapisuju sa svim vijestima i propisima koje sadrže. Meleka prepisivača iz Levhi mahfuza-matrice, plemenitih i čestitih. Koji se odlikuju visokim moralnim osobinama i koji su cijenjeni kod Allaha i koji su krajnje čestiti i pobožni.

Ovi listovi su prepisani iz Matrice, na sedmim nebesima, uzdignuti i očišćeni od šejtanâ i njihovih dodira i mogu ih uzimati samo čisti. Ovi čisti meleki mogu biti pisari Objave, ili u značenju posrednika i ambasadora. Plemeniti su kod Allaha.

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji će biti proživljeni lica ozarenih i nasmijanih, a da nas daleko učini od skupina čija će lica biti potamnjela i prekrivena prašinom Amin!

rp2