Kurra hafiz mr. sc. Aziz ef. Alili:

5. predavanje na hafiskoj mukabeli, ramazan 2013.

ISHRANA

Islamski stav u pogledu lova i ribolova reguliran u osnovnim izvorima islama Kur’anu i Sunnetu. Objašnjavajući što je dopušteno a što zabranjeno; što je obvezno a što preporučljivo kada je lov u pitanju.

Muhammed a.s.: „Ono što je Allah u Svojoj Knjizi dozvolio – to je halal, a ono što je zabranio – to je haram. Ono što je prešutio – to je ‘afw; obilna milost i pošteda, pa primite od Allaha Njegov obilni oprost.“

Islamski učenjaci su jednoglasni da je lov dozvoljen ako postoje realne potrebe za hranom, odjećom, obućom, uništavanjem štetočina ili neki drugi opravdan razlog.

Međutim, ako se to čini iz čisto sportskih motiva ili iz hobija, da se životinji oduzme život – onda je takav lov u islamu zabranjen. Naprosto zato što islam ne odobrava uništavanje životinja i ptica samo radi provoda i zabave.

Oružje kojim lovimo treba ispunjavati uvjete a to su: da probode tijelo i da na njemu napravi smrtonosnu ranu; ako se životinja usmrti samo udarcem tupog predmeta, njezino meso muslimanu nije dozvoljeno. Ali, ako se tijelo životinje probode, pa makar i tupim predmetom ulov je halal – dozvoljen.

Lov je dozvoljen oružjem kojim se zadaje rana, kao: bodež, strijela, koplje, puška, pištolj ili bilo koje drugo vatreno oružje, jer se metak duboko zarije u tijelo životinje.

Međutim, prema uputama Muhammed a. s., kada se lovi mora se proučiti Bismillu, i to: kad se baca koplje, odapinje strijela, okida iz vatrenog oružja, zamahne nožem i slično.

Mnogi ashabi su postavljali pitanja Muhammed a. s. po pitanju lova, pa na ta pitanja odgovara Njegov Stvoritelj Allah dž. š. koji kaže: 4 Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: „Dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono što vam ulove životinje koje ste lovu podučili, onako kako je Allah vas naučio. Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo svodi račune.“ (El-Ma’ide).

Ako se u lov ide sa psom ili kojom drugom životinjom, lovac će prije puštanja životinje u lov i hajku proučiti Bismillu, jer nam to izričito naređuje Allah dž. š. riječima: „… i spomenite Allahovo ime pri tome,…“ Međutim, ako se desi da netko zaboravi proučiti Bismillu dok baca koplje, dok nišani ili šalje svoga psa, to može nadoknaditi tako što će Bismillu proučiti prije početka jela, za sofrom.

Prema Ebu Hanifi, ako bi čovjek zaboravio da izgovori Bismillu, u tom slučaju bi lovina bila dozvoljena za jedenje, ali ako bi to namjerno izostavio, onda je ulovljenu divljač jesti zabranjeno – haram.

Životinja za lov mora biti dresirana da uhvati lovinu za svoga vlasnika, a ne za sebe. Lovljenje životinje za svoga vlasnika znači da životinja koja čovjeku pomaže pri lovu ne jede ono što ulovi za svoga vlasnika.

Muhammed a. s. je rekao: „Ako pošalješ svoga psa u lov na divljač i on pojede išta od ulova, tada ne jedi to meso, jer je pas to ulovio za sebe a ne za tebe. Ali, ako pošalješ psa u lov i on ubije lovinu i pritom ne pojede ništa od ulova, ti to meso možeš jesti jer je on to ulovio za svoga vlasnika.“ (Ahmed, El-Buhari i Musi im).

Što se tiče dijela hadisa u kojem se kaže da je haram jesti meso ulovljene životinje, ako je istu jeo pas, islamski učenjaci se jednoglasno slažu u tome da je haram – strogo zabranjeno jesti meso divljači koja je ulovljena pod takvim okolnostima.

„On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. …“, o ovim zabranama Allah u suri El-Ma’ide još detaljnije govori pa kaže: 3 Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano,*… „ (El- Ma’ida).

Riječi Uzvišenog Allaha: „zabranjuje vam se strv“ odnose se na sve domaće i divlje životinje i to životinje koje umru prirodnom smrću bez klanja ili ulova, a stoga što u sebi imaju štetnu krv koja se sakupila u nutrini, pa je štetna; „i krv“, odnose se na krv koja otječe prilikom klanja; „i svinjsko meso“ – riječi se odnose na domaću i divlju svinju, a meso uključuje sve njene dijelove; „i ona koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime“ tj. ona pri čijem je klanju spomenuto nečije drugo ime, a ne Allahovo. Bez obzira što nam je kao muslimanima mnoštvo životinja halal, ako su zaklane bez Bismille, automatski su nam haram – zabranjene. Allah dalje veli: „i što je udavljeno“ tj. ona koja ugine davljenjem namjerno ili slučajno – zabranjena je. To su životinje stradale davljenjem ili su udarene tupim predmetom i poslije toga uginu.

„I koja je strmoglavljena“ tj. ona koja padne s neke visine ili visokog mjesta, pa tako ugine – ona nije dozvoljena; „i rogom ubodena“ tj. koja ugine od uboda roga druge životinje i ona je zabranjena, pa makar joj rog napravio ranu iz koje je krv istekla; „ili od zvijeri načeta – osim ako ste je preklali“ tj. ona na koju napadne lav, leopard, tigar, medvjed, vuk, pas,… i načnu je i ona ugine – i ona je zabranjena; „osim ako ste je preklali“ čijim klanjem se može preduhitriti smrt, te riječi: „i koja je na žrtvenicima žrtvovana“ jer, Allah strogo zabranjuje idolopoklonstvo.

96 Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete… (El-Ma’ide). Svi komentatori Kur’ana, jednoglasno se slažu u tome da izraz „u moru lovite“ ima širi smisao; drugim riječima kazano, on podrazumijeva lovljenje ribe i drugih životinja koje žive ne samo u moru, nego u rijekama i jezerima. Prema tome, riječi Allaha u ovom kur’anskom ajetu imaju općenito značenje, one ništa ne ograničavaju. Sve morske životinje – dakle one koje žive u vodi i izvan vode ne mogu opstati, muslimanima su dozvoljene – halal. Bez razlike na koji način se došlo do njih, jesu li iz vode izvađene žive ili mrtve, cijele ili u komadima i bez obzira da li ih ulovio musliman ili nemusliman.

Allah nije uvjetovao šeri’atsko klanje kao kod drugih životinja. Čovjeku je dana sloboda da ih ulovi kakvom hoće opremom i uređajima izbjegavajući samo bespotrebnu grubost koliko god je to moguće.

Međutim, treba imati na umu mišljenje imama Ebu Hanife koji zastupa tezu da riba koja je uginula u vodi ne može biti dozvoljena za jedenje. Njegovo mišljenje nije u suprotnosti sa kur’anskim ajetima i hadisima, jer treba razumjeti njegovu poruku u kontekstu zagađenosti ljudske sredine, a posebno zagađenosti voda što drugi islamski autori nisu imali u vidu. Ukratko, po Ebu Hanifi, ribe koje su uginule u vodi uslijed otrova – kemijskih zagađenja, u morskom (vodenome) talogu nisu dozvoljene za jedenje, jer su kao takve štetne po zdravlje. Njegovo mišljenje je za nas posebno zanimljivo, jer je u duhu suvremenih ekoloških razmišljanja u ovom pravcu. Može se zaključiti da je dozvoljena riba koja je prirodno uginula, dok je riba kao i druge životinje koje žive i uginu u vodi uslijed kemijskih i drugih zagađenja zabranjena.

Treba strogo voditi računa o ovim propisima i ne dozvoliti da eventualno sebe i svoje porodice hranimo haramom. Jer, haram hrana kola kroz krv i ostavlja dubok i poguban trag na nama i našim porodicama.
mukabele-4