BERMIN MEŠKIĆ, VODITELJ PRAVNE SLUŽBE MEŠIHATA I PREDSJEDNIK UPRAVNOG ODBORA HUMANITARNE ORGANIZACIJE „ZIRAT“ 

Odgovorno tvrdim da mi Bošnjaci svoju politiku i političku platformu nemamo. Mi smo svedeni na folklor, uz dužno poštovanje tom vidu manjinskog angažmana. I sami vidite da stranke, niti naše asocijacije nisu doživjele katarzu. Neku vrstu pročišćavanja svojih redova kako bi bili makar donekle vjerodostojni. Dapače, nema uopće hrabrosti da se pokrene takvo pitanje. Čelni ljudi stranaka su i dalje isti. Što očekivati od istih ljudi, koji su tu 20-ak i više godina? Vrijeme je pokazalo, ali i povijest njihovog djelovanja, da nisu donijeli nikakve značajnije promjene. Vrijeme i buduća djelovanja će pokazati u kakvom ćemo stanju dočekati nove izbore.“


Bošnjacima nedostaje strategije,
planskog promišljanja i jedinstva


Razgovarao: Ismet ISAKOVIĆ 
 


Politička vjerodostojnost je ključ, a to se ne postiže preko noći, već upornim radom i konkretnim djelima
           

Nakon dva bošnjačka izborna brodoloma ili sunovrata, kako kome više odgovara, pokušavamo od pripadnika mlađe i srednje generacije Bošnjaka u Hrvatskoj dobiti odgovore na brojna pitanja političkog zastupanja u budućnosti. Za Vas, s jedne strane, možemo reći da ste društveno angažirani i neopterećeni dosadašnjim kontraproduktivnim podjelama i sukobima. S druge strane, iako imate mnogo funkcija i angažmana niste u dovoljnoj mjeri poznati našim čitateljima, vjerojatno i zato jer imate samo 31 godinu. Možete li nam se predstaviti?

Hvala vam na prilici da se predstavim vašem čitateljstvu, dragim Bošnjakinjama i Bošnjacima u cijeloj Republici Hrvatskoj. Redovni sam čitatelj „Preporodovog Journala“, kojeg vrlo cijenim jer kritički promišlja bošnjačku političku scenu u Hrvatskoj. Početkom zadnjeg rata, sa šest i pol godina, došao sam u Republiku Hrvatsku, u Zagreb, gdje sam završio osnovnu i srednju školu, IX. gimnaziju, a nakon toga stekao diplomu magistra prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za pravo sam se odlučio još u ranoj fazi svoga života, kad sam se susreo sa latinskom sentencom: „Honeste vivere, alterum non laedere, suum quique tribuere“, ili: „Pošteno živjeti, drugoga ne povrijediti, svakome dati što mu pripada“. Te izreke se često sjetim u svom svakodnevnom radu, te nastojim biti, koliko god to mogu, pravičan i čovjek vrlina.

Tijekom studija bio sam dvije godine demonstrator na Katedri za građansko pravo, zasigurno jednoj od najtežih Katedri na Pravnom fakultetu, kod prof. dr. sc. Tatjane Josipović, tada prve dame Republike Hrvatske. Uspjeh na studiju i vrijedna demonstratura pomogli su mi da budem primijećen. Ubrzo nakon završetka studija zapošljavam se u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, ponajprije na pravnim poslovima u Centru za certificiranje halal kvalitete, a zatim u Islamskoj gimnaziji dr. Ahmeda Smajlovića. Trenutno radim kao voditelj pravne službe Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Ujedno sam i predsjednik Upravnog odbora humanitarne organizacije ZIRAT, član Školskog odbora Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića, te član Upravnog odbora Centra za certificiranje halal kvalitete. Odnedavno sam član i Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.

Jedna od dražih funkcija mi je biti član Školskog odbora Islamske gimnazije, jer sam tamo započeo svoj pravi profesionalni put i lijepe uspomene me vežu za to mjesto i te ljude. Za mene je, međutim, najvažnija stvar da sam zaokružio svoj život brakom, te da sam ponosni otac jednog malog meleka, divne curice.

Kao što je u uvodnom pitanju rečeno, iza nas su dva izborna ciklusa u manje od godine dana u kojima bošnjački kandidati nisu uspjeli doći do saborskog mandata. Jedni kažu da se radi o smjeni generacija, drugi govore o bošnjačkom političkom vakuumu, treći smatraju da su na naplatu došle brojne greške iz prošlosti… Kakvo je Vaše mišljenje o uzrocima poraza u studenom 2015. i rujnu 2016. godine? Što se treba promijeniti kako bi Bošnjaci jače prigrlili svoje kandidate i masovnije glasali na manjinskoj listi?

Debakl je zasigurno jer Bošnjaka nema u Saboru. Razlog tomu je sukus navedenoga, kao što je smjena generacija, svojevrsni bošnjački politički vakuum, te brojne greške iz prošlosti, koje su posljedično tomu, dovele do toga da smo tu gdje jesmo. Razumijevam da nema jedinstva i koordinacije, kako između bošnjačkih stranaka, naših raznih udruga, pa i udjela nekih bošnjačkih intelektualaca. Koji je to način da se Bošnjaci vrate u Sabor, zapravo ključno pitanje je kako postati politički vjerodostojan? Da bi se to ostvarilo treba prvo otvoriti razgovore s Bošnjacima koji su u svojem profesionalnom radu u Hrvatskoj ostvarili uspjeh, koji su pozitivno vrednovani na bilo kojem društvenom i kulturnom polju, te dogovoriti zajedničku platformu djelovanja. Imati izbore prije izbora, te smanjiti broj kandidata na prihvatljivu mjeru. U protivnom, mislim da su nam šanse minimizirane na sljedećim izborima.

Međutim, da odmah budem jasan, nisam siguran da je to uopće realno u ovim okolnostima koje danas vladaju. I kada bi se Bošnjak vratio u Sabor, koji su to pravci djelovanja, koji je to njegov program rada? Bili smo, do sada, svjedoci nedovoljno artikuliranih politika naših predstavnika. Mišljenja sam da se moramo usmjeriti prema budućnosti. Nikako ne smijemo graditi budućnost ponavljajući nama nesklonu prošlost u kojoj smo se dijelili kako je kojoj vlasti padalo na pamet. Trebali bismo postati svjesniji svoga identiteta i kako taj identitet sačuvati u doba sveopće asimilacije nacionalnih manjina. Valja pokušati objasniti pripadnicima bošnjačkog naroda važnost izjašnjavanja kao Bošnjak. Naglašavam potrebu integracije, nikako asimilacije, te njegovanja našeg nacionalnog identiteta. Politička vjerodostojnost je ključ, a to se ne postiže preko noći, već upornim radom i konkretnim djelima.

Isto tako valja nam izboriti sve ono što nam pozitivni hrvatski zakoni omogućuju, dakle promoviranje veće zastupljenosti Bošnjaka u tijelima javne uprave, kao i veće zastupljenosti u politici. Zatim inzistiranje na provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, posebice vezano za zapošljavanje, te sudjelovanje Bošnjaka i drugih nacionalnih manjina u radu državne uprave i lokalne odnosno regionalne samouprave, te pravosuđu.

Ljudima je dosta priče, žele vidjeti konkretan rad za Bošnjake, za zajedničko dobro 

Šemso Tanković i Nedžad Hodžić bili su saborski zastupnici u tri mandata – od 2003. do 2015. godine. Kako ocjenjujete njihov rad u Hrvatskom saboru? Jesu li svojim izvansaborskim radom mogli postići više u snažnijem i principijelno kvalitetnijem povezivanju Bošnjaka u Hrvatskoj?

Kao što ste i sami rekli, mi Bošnjaci smo imali svoja dva predstavnika u Saboru u tri mandata. Postavljam pitanje vama i sebi: što nam je to dobra donijelo? Osim vraćanja Bošnjaka u Ustav Republike Hrvatske. To je jedino čega se sjećam. Previše je bilo ad hoc rješenja, a premalo sustava i sistematičnosti odnosno rada prema programu, prema određenoj platformi, kratkoročno i dugoročno, s preciznim ciljevima i na temelju „snimljenog“ stanja, dakle dobrog poznavanja prilika Bošnjaka u cijeloj Hrvatskoj. Bošnjacima nedostaje strategije, planskog promišljanja i jedinstva. Da se zanemare sitni interesi, a da se djeluje poradi općeg dobra, plemenitog i radišnog naroda kojega predstavljaju.

U svakom slučaju, nakon dva izborna debakla, postavlja se pitanje političke odgovornosti ljudi koji nisu uspjeli pobijediti i koji se neprestano kandidiraju, koji dobivaju manje glasova nego što imaju članova u svojim udrugama i strankama. Dakle, poruke se vrlo jasne! Nameće se pitanje katarze, te davanja prilike i mjesta mlađim, stručnim, obrazovanim, moralnim ljudima, koji zasigurno imaju i znanja i poleta promijeniti stvari na bolje. Znam da ima puno takvih ljudi koji su spremni djelovati, ukoliko im se ukaže prilika. Svjestan sam, također, da se ljudi neće sami maknuti s pozicija, stečenih ili prigrabljenih, pa mladi ljudi trebaju osvojiti prostor svojim pozitivnim promjenama i različitim projektima. Ljudima je dosta priče, žele vidjeti konkretan rad za Bošnjake, za zajedničko dobro.

Kao direktan rezultat razočaranost s politikom SDA Hrvatske i Šemse Tankovića došlo je do formiranja Hodžićeve BDSH, a zatim i odvajanja dijela njegove stranke i formiranja SBH. U ovom trenutku imamo tri bošnjačke stranke – višak strančarenja, a manjak jedinstva. Koji je izlaz iz ove situacije, iz začaranog kruga stranačke sektaške politike i posljedičnih klijentističkih odnosa?

Pisao sam o klijentelizmu, posebice o političkom. Pristup pozicijama i zaposlenju, koji bi trebali biti na raspolaganju pod jednakim uvjetima svim građanima ili organizacijama, političkim klijentelizmom se raspoređuju prema kriterijima političke i ine pripadnosti u zamjenu za političku podršku i zaštitu političkih interesa moćnika, koji imaju kontrolu nad različitim resursima. Prevedeno na jezik običnog čovjeka to znači svekoliko privatiziranje institucija, udruga, asocijacija i tako dalje; što se danas uvelike događa, ne samo na manjinskoj sceni. Danas je puno toga na prodaju, pa i moral, u zamjenu za neki uski, privatni interes. Vrijeme je da mijenjamo mentalne sklopove u glavi i jasno osudimo takvo ponašanje i djelovanje. Što je još važnije – da se pokrenemo, izađemo iz komforne zone i pokušamo promijeniti sudbinu našega naroda. Za promjenu našeg položaja, između ostalog, potrebne su promjene u nama samima. Učestala je pojava klijentelizma na bošnjačkoj političkoj sceni. Svi koji su imalo upoznati s tom problematikom znaju o čemu i kojim ljudima govorim. Postavljam pitanje sebi i vama: što nam je to dobra donijelo, osim dobra nekolicini pojedinaca? 

Najveće ograničenje su predstavljali bošnjački protukandidati

Vratimo se malo na prethodne parlamentarne izbore. Bili ste u izbornom timu Mirze Mešića. Kako ocjenjujete njegov izborni rezultat od 1.177 glasova, od kojih je čak 606 iz Zagreba?

Magistar Mirza Mešić je postigao respektabilan rezultat, unatoč tomu što nije imao odgovarajuću infrastrukturu po Hrvatskoj. To je bio ograničavajući faktor, kao i prekasni ulazak u političku utakmicu. U njegovu aktiviranju prepoznao sam početak pozitivnih promjena na bošnjačkoj političkoj sceni. Zato sam se i ja priključio. Žao mi je što to ljudi nisu prepoznali u tolikom broju da Mirza pobijedi. Ali brojka od 1.177 glasova je respektabilna, posebice imajući u vidu da je puno birača Bošnjaka glasalo za Mirzu, i to oni koji inače apstiniraju od izbora ili glasuju za redovnu listu.

Kakve utiske nosite iz kampanje? S obzirom na imamsku profesiju Mirze Mešića, jeste li uočili kakva ograničenja ili otežavajuće faktore? Da li vas je nešto posebno zasmetalo ili, možda, dalo nadu u bolju budućnost političkog predstavljanja bošnjačkog naroda?

Bošnjakinje i Bošnjaci koje sam upoznao tijekom kampanje dali su mi nadu u bolje sutra. Uz vrlo ograničene resurse, pristupili smo velikom broju ljudi. Pogotovo vještom upotrebom društvenih mreža. Jedna jako originalna kampanja… Drago mi je što sam mogao dati svoj skromni doprinos. Otežavajućih faktora je bilo puno. Najveće ograničenje, što sam se iznenadio, su predstavljali bošnjački protukandidati, koji su se okomili ponajviše na Mirzu Mešića, predbacujući mu imamsku profesiju. Nije se htjelo vidjeti da isti ima magisterij iz političkih znanosti. Čak sam bio uvjeren da im je bilo draže da pobijedi predstavnica albanske nacionalne manjine nego on, što kada dobrano razmislite o tome, predstavlja tragediju za naše poimanje i percipiranje zajedničkog dobra i interesa Bošnjaka u Hrvatskoj.

Gospođa Prljaskaj naginje desnici, pa me ne čude njezini istupi u tom smjeru

Kako komentirate dosadašnji rad saborske zastupnice Ermine Lekaj Prljaskaj? U prethodnom uvodniku spomenuli smo dva „šuma u komunikaciji“ – njeno gostovanje u TV-emisiji „Bujica“ kod Velimira Bujaneca, te angažman u Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu, samozvanom „sudu“ za veleizdaju, koji je veleizdajnicima proglasio Josipa Broza Tita, Budimira Lončara, Stjepana Mesića i Zorana Milanovića, da spomenemo samo neke. Da li takvi desničarski „izleti“ mogu biti na tragu jačanju manjinskih prava i sloboda, ili je posrijedi nešto drugo?

Što se tiče dosadašnjeg rada gospođe Prljaskaj činjenice govore same za sebe. Gospođa je član Kluba zastupnika stranke Milana Bandića, kao i još neki manjinski predstavnici. Poslije pretprošlih izbora nije bila u Klubu zastupnika nacionalnih manjina; nakon prošlih izbora udostojila se ući i u Klub nacionalnih manjina. Čiju će to ona politiku provoditi? Koliko je usmjerena na pripadnike nacionalne manjine koje zastupa? Zdravorazumski je također za pojmiti, ona ne osjeća toliko našu manjinu kao možda svoju. Gospođa Prljaskaj naginje desnici, pa me ne čude njezini istupi u tom smjeru. U tom smjeru se kretala i njena potpora sadašnjoj Vladi. Mada mi je nepovezivo njeno članstvo u HNS-u sa njenom sadašnjom politikom. Tu uočavam dosta proturječnosti i neprincipijelnosti. Takvo djelovanje zasigurno ne doprinosi jačanju manjinskih prava i sloboda, već se stječe dojam da se tu uopće niti ne radi o provođenju manjinske politike. Što se tiče gostovanja u emisiji „Bujica“ i članstvu u HNES-u, mogu se samo nadati da se radi o elementarnom nepoznavanju političkih prilika i odnosa u našoj državi. 

Kako sada stvari stoje, lako se može dogoditi da na sljedećim izborima kandidat Albanaca bude samo Ermina Lekaj Prljaskaj. Kakav je bošnjački odgovor u tom slučaju?

Na zadnjim izborima sam, poradi osobnog angažmana, imao prilike uočiti dosta anomalija. Recimo, imate predsjednika bošnjačke asocijacije ili „viđenije“ Bošnjake iz Zagreba, koji se kandidiraju na redovnoj listi Bandićeve stranke i time uzimaju određeni broj glasova bošnjačkim kandidatima na manjinskoj listi. Glasove s kojima bi bošnjački kandidat najvjerojatnije pobijedio. A isti ti ljudi se bore, navodno, za očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka u Hrvatskoj. Dakle, nismo vjerodostojni. Takvo što će se, vrlo vjerojatno, ponoviti i na sljedećim izborima. I opet smo u istoj situaciji, gdje se glasovi rasparčavaju.

Bošnjački politički odgovor je, trenutno, nikakav. Odgovorno tvrdim da mi Bošnjaci svoju politiku i političku platformu nemamo. Mi smo svedeni na folklor, uz dužno poštovanje tom vidu manjinskog angažmana. I sami vidite da stranke, niti naše asocijacije nisu doživjele katarzu. Neku vrstu pročišćavanja svojih redova kako bi bili makar donekle vjerodostojni. Dapače, nema uopće hrabrosti da se pokrene takvo pitanje. Čelni ljudi stranaka su i dalje isti. Što očekivati od istih ljudi, koji su tu 20-ak i više godina? Vrijeme je pokazalo, ali i povijest njihovog djelovanja, da nisu donijeli nikakve značajnije promjene. Vrijeme i buduća djelovanja će pokazati u kakvom ćemo stanju dočekati nove izbore.

Islamska zajednica u sekularnom društvenom uređenju ne može si dopustiti da postane politička adresa

Bošnjaci u Hrvatskoj su očigledno zasićeni poznatim licima, bolje rečeno licima koja se 20-30 godina rotiraju u čelništvima bošnjačkih organizacija i stranaka. Najgore u svemu jeste što u prethodnim desetljećima ti i takvi VIP-likovi nisu uspjeli stvoriti bošnjačku „političku adresu“. I sada smo praktično u vakuumu… Neki smatraju da je politička adresa Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Jesu li u pravu?

Mi Bošnjaci nemamo svoju autentičnu političku adresu. U nedostatku iste, okrećemo se Islamskoj zajednici, koja je većini Bošnjaka adresa. Međutim, Islamska zajednica, sama po sebi, ne može biti politička adresa, jer joj to nije temeljna misija. Islamska zajednica je brendirana i poštovana organizacija zahvaljujući predanom radu dvojice muftija – Ševke Omerbašića i njegova nasljednika dr. Aziza Hasanovića, ali i svih njegovih suradnika. Međutim, kada pogledate nacionalnu scenu, nas nema nigdje. Tri bošnjačke političke stranke koje trenutno djeluju, razne udruge i vijeća, pokazale su u prethodnim godinama i desetljećima da nisu u stanju realizirati i artikulirati bošnjačku politiku. Bilo je tu uspješnih i vrijednih pojedinaca i organizacija, koji su pisali i provodili različite projekte i inicijative vezano za Bošnjake, ali mišljenja sam da nismo napravili taj krucijalni, dodatni iskorak. Na tom ispitu pale su naše asocijacije s nacionalnim predznakom za što su odgovorni prije svega njeni čelni ljudi.

Islamska zajednica u sekularnom društvenom uređenju ne može si dopustiti da postane politička adresa ili da preuzima ulogu bošnjačkih nacionalnih asocijacija. No neki je tako vide jer ona uistinu ima u sebi integrativnu moć i radi svog poslanja okuplja ljude. Nažalost, mi vidimo da naše nacionalne asocijacije okupljaju sve manje ljudi. To je tako jer ljudi ne žele sudjelovati u nečemu gdje vlada nesloga i razorne svađe. Islamska zajednica, doduše, može kao „moralna kičma“ bošnjačkog naroda, poslati ili iz sebe iznjedriti prijeko potrebne signale koji bi mogli uputiti na neke nove kadrove, ljude koje će zanimati zajednički interes, a ne egoistična samoreklama i očuvanje vlastite pozicije.

Nakon izbornih poraza i kontraproduktivnih stranačkih sukobljavanja, zadnjih nekoliko mjeseci ozbiljno se razmišlja o osnivanju BNV-a – Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Da li je to pravi odgovor u ovoj situaciji, te model koji će osigurati jedinstveno i svrsishodno političko djelovanje u budućnosti?

Trebamo istinsko djelovanje u interesu svih Bošnjaka, te da to djelovanje bude zasnovano na širem konsenzusu, a ne našim osobnim, pojedinačnim interesima i mišljenjima. Ideja svebošnjačke institucije je dobra ideja ukoliko bi se tome pristupilo iskreno i ozbiljno, s ciljem zajedničkog dobra. Ukoliko je to pokušaj institucionalnog artikuliranja politike u Bošnjaka na nacionalnoj razini, pokušaj artikuliranja nacionalnih interesa i političke platforme onda je pozdravljam. Međutim, možda bi jedna takva institucija pridonijela jednoobraznosti mišljenja. To ne bi bilo dobro. Snagu svake asocijacije daju ljudi. Po uključenosti ili neuključenosti određenih ljudi lako će se iščitati stvarni potencijal jedne takve asocijacije. Da li će to opet predvoditi stari i isluženi ljudi, koji su se više puta kompromitirali ili će to biti dašak novih mlađih snaga? Ostaje da vidimo. Mi trenutno imamo par asocijacija koje u svom imenu pretendiraju da budu krovne. Međutim, svojim djelovanjem se nisu uspjele nametnuti takvima. Zanima nas objedinjavanje, a nemamo šta objediniti. Hoću reći da ne možete krov stavljati na kuću bez zidova. Ne možete zidove graditi bez temelja… A ono što mi prvo napravimo jest da pričamo o krovu, ili još gore – postavimo bodljikavu žicu da ogradimo teren, a gradnji kuće nikada ni ne pristupimo. Dakle, množenje naših asocijacija bez jasne vizije o njihovoj svrsi nema nikakvu budućnost. One su tada samo uteg koji će nas vući još dublje na dno i biti još jedan razlog oko kojega ćemo se svađati.

Inače, smatram da je važno imati više jakih udruga koje rade na projektima i zajedničkom dobru, pored možebitnog BNV-a. Ali, sve te silne asocijacije bi trebale biti transparentne. Koliko članova imaju naše asocijacije? U čije ime govore njihovi čelnici? U ime tisuće i tisuća članova ili u ime svega desetak ili stotinjak? U svakom slučaju, vrijeme je najbolji sudac, pa tako i u ovom slučaju.

Vraćanja dostojanstva Bošnjacima i vraćanje njihovog povjerenja je ključni cilj bošnjačke politike

 S obzirom na izazove koji su pred nama, koje trebaju biti ključne točke u budućem djelovanju bošnjačkih nacionalnih asocijacija i udruga? Ili, eventualno, nekog novog bošnjačkog saborskog zastupnika.

Promoviranje vrijednosti Bošnjaka u Hrvatskoj, transparentnost rada i poštenje, to jest pokušaj vraćanja etičnosti u političko djelovanje mora biti ključna odrednica Bošnjaka u Hrvatskom saboru. Čuvanje i unapređivanje socijalnih prava Bošnjaka odnosno pomaganje potrebitima, stipendiranje nadarenih studentica i studenata, s ciljem ulaganja u obrazovanje mladih, pomoć pri rješavanju statusnih pitanja kojima su opterećeni pripadnici naše nacionalne manjine, zalaganje za povećanje sredstava za rad udruga i različitih asocijacija, provođenje projekta od interesa za našu nacionalnu manjinu, kroz fondove EU, također su jako važna pitanja. Općenito, afirmacija nacionalne svijesti Bošnjaka kroz jačanje kulturne autonomije. Naglašavam potrebu bolje suradnje zastupnika s državom i Vijećima nacionalnih manjina, te sa Savjetom za nacionalne manjine.

Što se tiče BiH, zastupnik u Hrvatskom saboru trebao bi se fokusirati na ustrajni rad na jačanju i promoviranju samostalnosti, suverenosti i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine, kao i poticanje za što brži ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju; jasno ustrajavanje na osudi genocida koji se dogodio u BiH, posebice u Srebrenici, ali i drugdje u BiH, te promoviranje bosanskog jezika, kroz različite projekte. Posebice naglašavam potrebu konsenzusa Bošnjaka vezano za promoviranje  i zagovaranje ideje posebnog zastupnika za Bošnjake u Hrvatskom saboru, shodno zastupljenosti i povijesnim zaslugama Bošnjaka, posebice u sudjelovanju Bošnjaka u Domovinskom ratu i obrani Republike Hrvatske, te uzevši da smo mi druga po brojnosti nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Promoviranje vrijednosti uljuđenog i vještog komuniciranja u društvenom i političkom životu Republike Hrvatske, te vraćanja dostojanstva Bošnjacima, vraćanje njihovog povjerenja je, držim, ključni cilj bošnjačke politike.

Snažno se zalažem za što veće učešće Bošnjaka u definiranju naše manjinske politike čime treba doprinijeti većem povjerenju, kao i većem odazivu Bošnjaka na izbore. Mi smo, nažalost, svjedoci da pojedini Bošnjaci puno pričaju, a malo rade – što iz neznanja što iz nedoraslosti trenutku – a to malo opet za svoj interes. Vrlo važno je govoriti i o načinima kako ostvariti gore spomenute ciljeve. Da to ne bude tek još jedna isprazna fraza.

Međutim, treba imati na umu da za Bošnjake nije jedini interes imati svog bošnjačkog saborskog zastupnika. Potrebno je definirati prvo što je to naš interes u Hrvatskoj, da budemo prvo svjesni sami sebe, zatim pretočiti to u nacionalni program, izvedivu platformu djelovanja, te podići organizacijski potencijal naših asocijacija, koji taj program mogu realizirati. Prvenstveni cilj naših asocijacija trebao bi biti promoviranje kulture naše nacionalne manjine, posljedično čuvanje nacionalnog identiteta; zatim se baviti političkim angažmanima ukoliko procijenimo da je tako nešto uopće realno.

Bošnjaci su imali svoje zastupnike u Hrvatskom saboru. Što je to dobra donijelo Bošnjacima? To je pitanje koje si Bošnjaci postavljaju. I što ih uopće drži da glasaju na manjinskim listama? Kada će i hoće li doći vrijeme da Bošnjaci u Hrvatskoj mogu kadrovirati na državnoj razini kao što to čini gospodin Pupovac, čemu smo nedavno svjedočili? Biti u mogućnosti predložiti nekoliko Bošnjaka kao državne tajnike ili u diplomaciju. Zaposliti Bošnjaka na čelnu poziciju u neko državno poduzeće. To je prava politička platforma, a ne ad hoc uskointeresna kvazipolitika. Samo s jasnim i preciznim strateškim pristupom, operativnim planom izvršenja, te dostojnim liderom možemo to napraviti. Ili čovjekom kojega ćemo prepoznati kao lidera, ali njegov radni rezultat će biti i zasluga složne stručne ekipe koju će okupiti. Mi lidera često vidimo kao autoritativnog vođu, jer smo tako naučeni. Lider je zapravo dobar medijator, čovjek koji podnosi udarce i bez obzira na to djeluje.

Također, naglašavam da je Državni proračun, o kojem smo imali ovih dana priliku slušati u Hrvatskom saboru, odraz stvarnih prioriteta države. Treba vidjeti koliko to razne bošnjačke asocijacije dobivaju sredstava od države i lokalne zajednice i da li se zaista ulaže u projekte koje čuvaju našu kulturnu autonomiju, našu baštinu. Na tome treba inzistirati.

U Hrvatskoj se pojačavaju asimilacijski procesi. 2021. predviđen je novi Popis stanovništva koji bi, ako se ovako nastavi, mogao biti vrlo bolan po bošnjaštvo i Bošnjake. Što napraviti kako u budućnosti ne bismo postali „statistička pogreška“?

Mi već sada jesmo na razini statističke pogreške. Nemojmo se zavaravati. Međutim, ukoliko uspijemo artikulirati politike Bošnjaka, skrojiti nacionalni program djelovanja, postići širi konsenzus o elementarnim pitanjima i raditi na tome, mislim da možemo očekivati jako puno pozitivnih stvari. Tada će se ljudi izjasniti i kao Bošnjaci. I to kao Bošnjaci kojima je Hrvatska nova domovina. Ono što smo postigli u sferi religije, dakle, autonomnost, ugled i slobodu, trebali bismo jednako tako postići i u politici. Trenutno, mi u našim asocijacijama nemamo prepoznatljivost, unatoč tome što brojni Bošnjaci u svojim strukama uživaju itekakav ugled u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Bošnjaci pojedinačno uživaju neosporiv znanstveni autoritet u Republici Hrvatskoj, mnogi su sveučilišni profesori, ugledni privrednici i tako dalje. Te bismo ljude trebali okupiti… Svi ti velikani duha i uma u stanju su pokrenuti ovu učmalu, rođačku političku letargiju. S ljudima se treba družiti, razgovarati, tumačiti im mogućnosti i prava koje mogu koristiti kao Bošnjaci. Valja ih posjetiti i pričati im o idejama, slušati i bilježiti njihove ideje. Jer se, na kraju krajeva, ljudi okupljaju oko ideja. Ali, ne zaboravimo, svaka ideja vrijedi koliko i njena realizacija.

Bošnjaci su lojalan narod u Republici Hrvatskoj, kao rijetko koji. Zaslužujemo bolji status nego ovaj koji trenutno uživamo. Djelomice smo i sami krivi za to zbog pasiviziranosti i nezainteresiranosti za društveni angažman. Asimilacija je neizbježna ukoliko se s ljudima ne radi. Najveći problem vidim u visokoj razini nezaposlenosti u Hrvatskoj zbog koje se građani Republike Hrvatske iseljavaju, među njima i pripadnici nacionalnih manjina. To je pojava s kojom se ozbiljno moramo suočiti.

Islam treba ostaviti izvan sfere političkih nadmetanja   

Mi Bošnjaci, ma gdje bili, posebno smo osjetljivi na osjetljivi na političku i društvenu situaciju u Bosni i Hercegovini, matičnoj državi bošnjačkog naroda? U zadnjih nekoliko mjeseci mnogo toga se dogodilo u BiH – od referenduma u RS-u, preko lokalnih izbora do hapšenja za ratne zločine. Vaš komentar?

Što se tiče Bosne i Hercegovine i sami ste vidjeli da je referendum o Danu manjeg BH entiteta održan. Jasne su tendencije kojima se ugrožava sigurnost cijele regije. Referendum je bio svrha sam sebi, kako bi otvorio naredne korake i referendume. Odluka Ustavnog suda BiH, kojom je ukinut datum Dana RS-a, bila je dobar povod za probni referendum, čiji je cilj ispitivanje odlučnosti zapadnih sila, ali i Bošnjaka u obrani, barem, statusa quo. Referendum se već dogodio te time, po mome uvjerenju, postao datost, politička neminovnost umjesto političke nemogućnosti, kako je bilo do sada. Međutim, izlaznost građana na referendum je bila daleko ispod očekivanog; čak i ona naznačena izlaznost je netočna, imajući u vidu da nije bilo promatrača. Međunarodna zajednica i institucije BiH su reagirale mlako, u formi osude i negodovanja. Pravo, koje je moja profesionalna orijentacija, ne poznaje neuvjerljivost. Nije u redu kad visoki predstavnik ne radi svoj posao i ne koristi bonske ovlasti. Po mome mišljenju, ovo je samo pokušaj navikavanja naroda BiH na referendume i pokušaj da se Bošnjaci umore i da dignu ruke od svoje države. Međutim, to se neće, ako Bog da, dogoditi.

Nakon referenduma, na lokalnim izborima vidjeli smo posljedice. Pokazalo se da se nacionalistička, zapaljiva politika isplati. SNSD i HDZ su osvojili svoje utvrde i potvrdili neke nove. SDA i ostale bošnjačke stranke nisu dobro prošle. Vidjeli ste što se dogodilo u Velikoj Kladuši i Srebrenici. Historijat događaja je jasan i on će se nastaviti sličnim smjerom, sasvim sigurno. Ali opet moram naglasiti, sve što nam se događa je rezultat nedovoljnog rada političara, odnosno nepostojanja jasne državne politike, strategije i rada na istoj. I onda se svi skupa čudimo što nam se to događa.

Sve u svemu, očekuje nas neizvjesna budućnost i teška su vremena pred Bošnjacima u BiH. Bojim se da bošnjačke elite nisu dorasle izazovu vremena koje je pred nama. To je, po meni, najveća opasnost. Nitko nikad nije opstao na moći drugoga, već na svojoj vlastitoj. To je moja ključna poruka. Što se tiče uhićenja pripadnika HVO-a time se situacija još više usložnjava. Posebice indikativan je bio trenutak uhićenja.

Posebno su nas zaboljele optužbe o „radikaliziranju muslimana u BiH“ i „povratku tisuća s ratišta u Siriji“. Po Vašem mišljenju, koji je krajnji cilj takvih izjava i imaju li uopće veze sa stvarnošću?

Islam treba ostaviti izvan sfere političkih nadmetanja. Međutim, vidimo da to, u svijetu u kojem živimo, nije moguće. Mogu izreći teze koje većina Vaših čitatelja zna. Ljudi se radikaliziraju, dok se islam, sam po sebi, ne može radikalizirati i nije nikome prijetnja, već naprotiv. Islam je vjera ljubavi i mira i označava dobro, a odvraća od zla bilo koje vrste. To je opetovani imperativ Kur’anskog izričaja. Takve izjave su posljedica, najvjerojatnije, netočnih informacija i neznanja o Islamu kao vjeri. Inače, svjedoci smo pojavi mnoštva predrasuda o islamu danas. Takva, rekao bih, nesmotrena izjava, zasigurno nije pridonijela stabilnijoj Bosni i Hercegovini, već naprotiv.

Sve češće ste sudionik tribina o vjerskim manjinama i njihovim pravima. U svjetlu jačanja islamofobije i desničarskih pokreta širom Europe, da li postoji realna mogućnost degradiranja dostignutih standarda?

Naravno da postoji. Kada se stvori strah od drugog i drugačijeg, onda ljudi i države krenu graditi zidove nepovjerenja. I posljedično tomu, mijenjati legislativu s ciljem veće kontrole i ograničavanja ljudskih prava. Nadam se da će razum prevladati. Nažalost, svjedoci smo brojnih terorističkih napada u Europi. Ali to je opet refleksija događanja u arapskom svijetu. Bojim se da se pitanje terorizma neće moći riješiti ukoliko se ne riješe uzroci koji ga izazivaju. To znači stabilan Bliski istok. Kada će se to dogoditi je pitanje svih pitanja. Mislim da o tome ne odlučuju zemlje s Bliskog istoka.

Predsjednik ste Upravnog odbora Zirata Islamske zajednice u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je sve više izbjeglica i migranata s ratom zahvaćenih područja Bliskog istoka. Da li ste upoznati sa situacijom u Prihvatilištima za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini? Da li je Islamska zajednica mogla više pomoći u integraciji ovih ljudi?

Upoznat sam. Mnogi članovi Zajednice volontiraju tamo. S ograničenim resursima koji su nam na raspolaganju učinili smo puno. Uvijek se može više. Pitanje integracije izbjeglica i migranata je pitanje države i njene politike. Cjelovita integracijska državna politika nikada nije niti definirana. Posljedično tomu Islamska zajednica čini koliko može, jer mi smo podrška državi, nismo nositelji procesa. U svakom slučaju, pozvan sam sudjelovati u izradi strategije integracije izbjeglica i migranata. Sasvim sigurno dat ćemo svoje prijedloge. Jer, postojala državna integracijska politika ili ne, ti ljudi će na kraju pokucati na naša vrata.

Moramo shvatiti da smo dio društva u kojem nam ne može biti dobro ukoliko nismo društveno angažirani

Za kraj intervjua vratimo se još malo na bošnjačke (ne)prilike u Hrvatskoj. Pravnik ste po struci. Kakvo je Vaše mišljenje implementacije Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina? Između ostaloga, niti 14 godina od usvajanja temeljnog manjinskog zakona u Hrvatskoj, nismo definirali grb, zastavu i himnu.

Što se tiče Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina mi pravnici često kažemo da je jako dobro napisan i da su, općenito, prava nacionalnih manjina jako dobro normirana. Ustavnim zakonom propisana su mnoga posebna prava koja mi Bošnjaci možemo konzumirati, poput prava na služenje svojim jezikom i pismom; odgoj i obrazovanje na bosanskom jeziku i pismu; uporabu svojih znamenja i simbola; očuvanje i zaštita svoje kulture i kulturnih dobara i tradicije; pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja; samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa; zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj – primjerice u Saboru – i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima; sudjelovanje Bošnjaka u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Također, propisuje se zaštita države od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti opstanak manjina, kao i ostvarivanje svekolikih prava i sloboda.

Međutim, Ustavni zakon je prava dobro normirao, ali nedostaje ključni sastojak, a to je implementacija, odnosno provedba manjinskog zakonodavstva. Nisam dosad vidio našeg saborskog zastupnika, koji je inzistirao na njegovoj dosljednoj provedbi.

Vidite li ljude koji imaju intelektualne i moralne kvalitete da mogu raditi na projektu redefinicije bošnjačke političke stvarnosti? Ima li još uvijek idealista ili su nadvladali oni pragmatični?

Alternativa je novi smjer, zaokret ako hoćete. Zajedno s nekolicinom mladih ljudi osnivam novu bošnjačku udrugu u Republici Hrvatskoj – Bošnjački nacionalni savjet (BNS), udrugu kojoj će biti misija očuvanje etničkog, kulturnog i jezičnog identiteta Bošnjaka, uz istodobnu integraciju u hrvatsko društvo. Udrugu koja će unaprjeđivati kulturu dijaloga jer dijalog nema alternative, te produbljivanje povjerenja između većinskog naroda i Bošnjaka. Naravno, sve rečeno kroz projekte od zajedničkog dobra. Htio bih da to preraste u pokret sviju nas, ne jednog čovjeka ili omanjeg tima ljudi. Planiram okupiti intelektualce, mlade ali i malo starije koji itekako mogu dati svoj doprinos na temelju neprocjenjivog iskustva i ugleda koji uživaju u Republici Hrvatskoj. Uvjet je da nisu kompromitirani dosadašnjim djelovanjem. Udruga će uskoro biti aktivna te pozivam Bošnjakinje i Bošnjake da se uključe u njezin rad. Cilj je napraviti pozitivnu promjenu.

Jedan naš stariji član već je odavno napravio listu Bošnjaka u Hrvatskoj, na temelju Popisa stanovništva. Na tom je popisu lijepo vidjeti da u nekoliko hrvatskih općina živi po jedan Bošnjak. Koja je to hrabrost biti jedan među 10.000 drugih! Htio bi napraviti svojevrsni pokret u Bošnjaka, koji će u Republici Hrvatskoj biti ravnopravni građani unatoč tome što su nacionalna manjina, ali manjina koja zna da joj je u Hrvatskoj dom. Uvjeren sam da mi to možemo.

Znate, dosta često govorimo o viđenijim ljudima naših asocijacija. Ali, naglašavam, mene zanimaju Bošnjaci u Hrvatskoj, koji se bore da prehrane svoju obitelj i, uopće, opstanu. Koji su se, unatoč svemu, uspješno integrirali u hrvatsko društvo i čine njen važan sastojak. Koji možda ne znaju i ne koriste prava koja im zakonski pripadaju.

Kako sada stvari stoje, možemo očekivati Vaš jači politički angažman u budućnosti. Mnogi prijatelji i poznanici, naročito nakon angažmana u Mešićevoj kampanji, nagovaraju Vas na preuzimanje odgovornosti i aktivnije bavljenje politikom. Kakva su Vaša razmišljanja o takvom razvoju događaja?

Mislim da se mi Bošnjaci moramo posvetiti kontinuiranom radu, projektima i promoviranju svojih vrijednosti. Tako će nas i većinski narod više poštovati i cijeniti naše napore. Prvi cilj mog aktivnijeg sudjelovanja u društvenom životu bit će kroz ovu udrugu koju mi mladi ljudi pokrećemo. Imamo planove, entuzijastični smo, imamo ideju i viziju i snagu da to odradimo. Vidjet ćemo kuda će nas to odvesti. Za sada je bitno napraviti dobre i kvalitetne projekte koji će biti od koristi zajednici a ne svrha samima sebi. Projekti su to aktivističkog karaktera koji će obuhvaćati široki raspon – od kulture i obrazovanja, preko društveno-socijalne problematike s kojom se Bošnjaci svakodnevno susreću, pa do neizbježne politike.

Dragim Bošnjakinjama i Bošnjacima, vašim cijenjenim čitateljima, poručujem da budemo svoji, da prepoznamo svoje posebitosti, da se aktivnije uključimo u društveni život Republike Hrvatske bez ikakvih kompleksa, da više volontiramo i uključimo u rad naših asocijacija. I da ih mijenjamo iznutra, kako bi one ispunjavale svrhu svojeg postojanja.

Po prirodi sam jako otvoren i komunikativan čovjek, kažu, vrlo pristupačan. Volio bih da me ljudi zaustave na ulici da se upoznamo, da me dodaju na društvenim mrežama i da javno diskutiramo o politikama i poziciji Bošnjaka u Hrvatskoj, o manjinskoj politici, projektima i svemu drugom vezano za naš narod, ali i Republiku Hrvatsku u cjelini. Znate, mnogi Bošnjaci su se borili za ovu državu, a u temelje hrvatske države ugradilo je svoje živote 1.183 šehida. Puno je branitelja Bošnjaka invalida proizašlih iz Domovinskog rata. Premalo koristimo tu činjenicu. Dakle, mi tu nismo usput, mi smo tu da ostanemo, da se izborimo za bolju budućnost nas i naše djece.

Zaključno, moramo shvatiti da smo dio društva u kojem nam ne može biti dobro ukoliko nismo društveno angažirani. Spreman sam, kroz udrugu, dati svima priliku da se uključe i sudjeluju u procesima odlučivanja i kreiranju našeg zajedničkog smjera, a sve kako bi kreirali ugodnije i prosperitetnije društvo nama Bošnjacima, ali i svima drugima.

PREUZETO: „Preporodov Journal“ br. 193