Otkriće male crne rupe otkriva postojanje brojnih svjetova
U Europskom laboratoriju za fiziku čestica (CERN) u srijedu 18. ožujka ove godine izvršen je znanstveni pokus na temu crnih rupa u svemiru nakon čega je rečeno da vjerojatno postoji više svemira i zemalja sličnih ovom našem planetu.
Glavni ulaz u CERN koji se nalazi na švicarsko-francuskoj granici duboko pod zemljom i to je najveći laboratorij na svijetu
Prije otprilike četvrt stoljeća u znanstvenim krugovima se raspravljalo o čudnim stvorenjima koja se ne vide ali čije se djelovanje potvrđuju i koja su dobila ime na engleskom Bleck Holes ili na našem jeziku crne rupe. U znanstvenim krugovima ova svemirska pojava označena je kao najveličanstvenija, ali i najopasnija pojava u svemiru. One se smatraju najopasnijim ubojicama jer do svega do čega dođu privlače k sebi čeličnim stiskom. Čak ni svjetlost ne može se otrgnuti zagrljaju crnih rupa, i ako je njena brzima 300.000 kilometara u sekundi. Zemljina gravitacija na primjer drži nas na njenoj površini. Inače bi odletjeli u svemir. U slučaju gravitacije Zemlja je vrlo teška po pitanju gravitacijske sile. Da bi smo odletjeli u svemir potrebno je da postignemo brzinu od 11,2 kilometra u sekundi. Međutim zemljina gravitacija je prema privlačnoj sili crnih rupa prava sitnica. Naše sunce ima na primjer milijun kilometara i smatra se „teškašom“ među zvijezdama. Međutim i njegova je gravitacija ništavna prema privlačnim silama ogromnih zvijezda. Ali kada uspoređujemo gravitaciju ogromnih zvijezda prema gravitacijskoj moći crnih rupa, neusporedive su. Crna rupa ima masu jednaku masama velikih zvijezda, ali je njena masa zbijena u volumen zrna graška. Gravitacija crne rupe je divlja i kojoj ništa ne može pobjeći. Postavlja se pitanje kako je stvoren taj svemirski manijak?. Znanstvenici pretpostavljaju da se crna rupa stvara na smrti zvijezda. Kada zvijezda eksplodira njen vanjski sloj se rasprši po svemiru, a unutrašnja jezgra se urušava i milijarde i milijarde tona njenog materijala se sgušnjava i toliko se smanji da izgleda kao jedna mikroskopska točka. Na ostacima umiruće zvijezde rađa se crna rupa. Zvijezde umiru kada potroše pogonsko nuklearno gorivo.
Veličanstvene slike u boji zahvaljujući svemirskom teleskopu Hubble
Sve do nedavno nije bilo moguće vidjeti crne rupe. Sada ih znanstvenici primjećuju kada gutaju svjetlost, i tek u tom trenutku su primijećene. Dok crna rupa guta zvijezdu ova se izobliči i to je dokaz pristupa crnih rupa. Kada na primjer crna rupa prolazi na pristojnoj udaljenosti od zvijezde primijećeno je da se zvijezdina svjetlost iskrivljuje što je dokaz prisutnosti svemirske nemani.
Na pitanje kada će se crna rupa okomiti na Zemlju, za sada se ne zna. Kada bi crna rupa krenula na svoj smrtonosni pohod prema Zemlji prvo mora uništiti Jupiter, zatim Sunce, Mars, Veneru i na kraju Zemlju. Pretpostavlja se da kod uništenja Sunca na Zemlji bi se pojavili opasni znakovi; strahoviti zemljotresi, erupcije i aktivnost već ugaslih vulkana.
O crnim rupama raspravlja se od 1790. godine kada su Englez John Micshel i Francuz Pier Saimon ustanovili da postoje skrivene zvijezde. Nakon toga 1915. godine Ajnštajn je ustvrdio da ta nebeska tijela postoje. Godine 1967. o nevidljivim tijelima u svemiru pisao je Amerikanac John Wiler. On je prvi ustvrdio da ta tijela nastaju nakon uništenja zvijezda. I na kraju 1994. godine znanstvenici su otkrili postojanje crnih rupa uz pomoć svemirskog teleskopa Hubble.
Snimak Hubbla crne rupe koja guta sve oko sebe
Strahovita rotirajuća brzima čini crne rupe nevidljivim. Kolika je gustoća materije crne rupe možda je najbolji primjer dao jedan znanstvenik koji kaže da jedna čajna žlica materije uzete iz crne rupe teži četiri stotine tisuća milijuna tona. Znanstvenici tvrde da su pronašli crne rupe čiji je obim deset tisuća puta veći od obima Sunca. Znanstvenici opisuju njenu gravitacijsku silu kao metlu koja sve pred sobom i okolo sebe mete. Tri su karakteristike crnih rupa:
Crne rupe su nevidljive - invisible
njene gravitacijske sile rade na principu metle - vacuum cleaner
u stalnoj su kretnji po svemiru - moves
Ono što nam je bila namjera ovim prikazom crnih rupa i njenih karakteristika jeste činjenica da je i Kur'an u sedmom stoljeću progovorio o ovoj nebeskoj pojavi i to sažeo u tri riječi u suri Et-Tekvir:
فَلاَ أُقْسِمُ بِالْخُنَّسِ* الْجَوارِ الْكُنَّسِ
I neću se zaklinjati skritim i nevidljivim* koji se neprestanokreće velikom brzinom i metlom koja sve pred sobom čisti.
Pogledajmo značenje kur'anskih riječi u spomenutoj suri:
Riječ خُنَّسٌ označava onoga koji se krije, koji je nevidljiv. Arapska oznaka tešdid pojačava njeno značenje u smislu nikada vidljiv. Kur'an ovu riječ upotrebljava za šejtana u suri En-Nas. Šejtan je nevidljiv od početka svijeta i neće biti vidljiv do kraja svijeta, a znanstvenici je označavaju engleskom riječi invisible.
Riječ الجَوَار označava trkača koji je u kretanju velikom a znanstvenici je tumače engleskom riječi move.
Riječ: الكُنَّسِ označava, metlu, čistača koji sve čisti na svom putu, a znanstvenici je označavaju engleskom riječi: vacuum cleaner.
Možemo li zamisliti da je postojao netko u sedmom stoljeću tko je znao da u svemiru postoji zvijezda koja se kreće velikom brzinom i koja mete sve što joj se nađe na putu. a da se pri tom ne može vidjeti. Znanstvenici tvrde da je se ne može vidjeti zbog ogromne brzine. I sam naziv sure Tekvir otkriva nam o gašenju nečega, postupnom izumiranju. Prvi ajet u ovoj suri glasi:
إِذَا الشَّمْسُ كُوِّرَتْ
Kada sunce izdahne
što upućuje na konačan kraj sunca a time i nas na planeti zemlji. S obzirom da ova riječ označava prijelaz iz jednoga stanja u drugo, jasno upućuje na dramatične promjene u svemiru.
Prikaz kako crna rupa usisava zvijezdu