Draga rodbino, poštovani sugrađani, dame i gospodo,

Dževad Jogunčić je po mnogo čemu jedna atipična i nesvakidašnja pojava u savremenom životu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. U vremenu u kojem dominira oportunizam i u kojem se ljudski odnosi često svode na korist i interes, rahmetli Dževad nas je, svojim životom i djelom, podsjetio na ono najbolje što baštini bosanski čovjek – neprolazne vrijednosti bezinteresne dobrote i služenja ljudima i zajednici, u čemu je strastveno uživao do svojih posljednjih dana, ostavljajući iza sebe, zajedno sa svojim saradnicima, rezultate i učinke neprolazne vrijednosti koje nerijetko stvaraju čitavi instituti i cijele generacije. On je zaista osoba koja se ugradila u savremeni kulturni razvoj Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, svojom voljom, vizijama i predanošću, svojim menadžerskim i organizatorskim sposobnostima – knjigama, časopisima, naučnim skupovima, simpozijima, tribinama, predavanjima, izložbama i raznim drugim kulturnim poduzećima kojim je davao stalni poticaj i nemjerljiv doprinos razvoju kulture, nauke i duhovnosti Bosne i Hercegovine iz zagrebačke perspektive. Društvo i zajednica će mu se najbolje odužiti ako ne zanemare njegove napore i ako osiguraju da bosanskohercegovačke, bošnjačke i muslimanske ustanove u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj nastave plodonosan rad u interesu duhovnog i kulturnog napretka te najšire humanizacije naših društvenih prostora – čemu je rahmetli Dževad neumorno i nesebično bio posvećen.
Rijetko se susreću ljudi koji su do te mjere bili spremni koristiti svoje slobodno vrijeme za dobrobit drugih ljudi i zajednice u cjelini. Nije poznato da se naš rahmetli Dževad oglušio o bilo čiju molbu i potrebu, da je zaboravio i zanemario neku preuzetu obavezu, da se nije uključio u svako poduzeće gdje je smatrao da je njegovo učešće korisno i potrebno za opću stvar. Nikada se nije umorio pomažući ljudima u najrazličitijim potrebama, od bezmalo trivijalnih stvari do projekata od kapitalne važnosti za društvo i zemlju, nikada ne očekujući nikakvo priznanje ni zahvalnost, kako je doista svojstveno samo ljudima velike duhovne snage koji vjeruju da je istinska nagrada samo od Stvoritelja i da djela govore sama za sebe. U tom smislu Dževad nije pravio razliku između tzv. malih i velikih ljudi – njemu je svaki čovjek bio vrijedan pažnje i svakom je nastojao biti od koristi na sebi svojstven, konkretan i djelotvoran način.
Svakome ko je imao priliku s njim se družiti bilo je jasno da je Dževad istinska paradigma savremenog i samosvjesnog Bosanca, Bošnjaka, muslimana, ali i Evropljanina i kosmopolite, čovjeka kojem je bila strana svaka politička, nacionalna ili vjerska uskogrudost i isključivost, koji se protivio zastranjivanju bilo koje vrste, duboko svjestan duha epohe te izazova vremena u kojem živi njegov narod, njegova zemlja, njeno okruženje i svijet u cjelini. U tom smislu su njegov život i njegovo pregalaštvo lekcija i putokaz mnogima koji su se svojevoljno zatvorili u svoje identitetske tvrđave, onima koji zarad forme i formalizma zanemaruju suštinu koja ljude spaja i čini ih humanijim i svjesnijim njihove misije na zemlji, kao i onima koji ne vide da bez truda, žrtve i praktičnog rada nema rezultata ni uspjeha na bilo kojem polju ljudske djelatnosti.
Dževad Jogunčić je volio ljude, volio spajati ljude, uključujući one koji se, usljed svojih političkih uvjerenja ili svjetonazorskih razlika, sami od sebe vjerovatno nikada ne bi našli sa ljudima koje je on okupljao za istim stolom. Neobično je cijenio osobe posvećene nauci, kulturi i umjetnosti, trudio se provoditi vrijeme sa njima, koristeći svaki razgovor kao poticaj za neki novi kulturni projekat, naučni skup, simpozij ili neki drugi vid doprinosa vjeri, kulturi i obrazovanju Bošnjaka. Neobično širokih pogleda i spoznajnih interesa, Dževad je imao, za čovjeka koji nije posjedovao formalno obrazovanje u društvenim i humanističkim naukama, natprosječno znanje iz jezika, književnosti, historije, kulturne antropologije i različitih oblasti islamistike.
Kao Tuzlak, dao je namjerljiv doprinos svom gradu kada je to bilo najpotrebnije – za vrijeme agresije na našu domovinu. Kao inžinjer hidrogradnje, zaposlen u tvrtki svjetskog ugleda Nalco Chemical, Dževad je ostavio iza sebe velike rezultate koje najbolje poznaju privrednici i stručnjaci sa kojima je sarađivao. Od njegovog ranog angažmana u tuzlanskom odboru Islamske zajednice do njegovih posljednjih napora na pozicijama u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Medžlisu Islamske zajednice Zagreb i Savjetu za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Dževad je posvuda ostavio krupnog traga u preporoditeljskim stremljenjima Bosanaca i Hercegovaca i Bošnjaka muslimana da, u zajednici i međusobnom uvažavanju sa drugim narodima, poštujući i vlastiti i tuđi identitet i potrebe, grade zajednički prostor dijaloga i sretniju budućnost za današnje i dolazeće naraštaje. Molim Dragog Boga da našem rahmetli Dževadu podari oprost i lijepi džennet, njegovoj porodici strpljivost i utjehu, a nama svima da se znalački okoristimo rezultatima Dževadovog rada tokom njegovog života i da nastavimo njegovati vrijednosti kojima je on bio posvećen.