Mirza ef. Mešić: Moramo svoje voljeti, a tuđe poštovati

Zagrebački imam Mirza ef. Mešić smatra da je za muslimane Balkana jedini put – put vjere, morala, obrazovanja, poštenog rada, međusobnog pomaganja, njegovanja dobrosusjedskih odnosa te put prihvatanja univerzalnih vrijednosti kojima ćemo BiH učiniti boljim mjestom za život i u kojoj ne smije biti tijesno ni za jednog čovjeka dobrih namjera. Govori to u kontekstu popravljanja slike o muslimanima, na čije je iskrivljenje djelovalo više elemenata.

Zajedničke vrijednosti

Kako izbjeći svakodnevna opravdanja za razne postupke koji nemaju veze s islamom?

– Muslimani danas ne čine monolitnu cjelinu. Pripadaju različitim kulturama i baštine različite običaje i tradicije. Imamo zajedničke vjerske vrijednosti, ali malo možemo utjecati jedni na druge. Među milijardu i po muslimana, nažalost, ima i onih koji, uzimajući pravdu u vlastite ruke, nasiljem žele ostvariti određene političke i vjerske ciljeve. U tom nastojanju, svojim djelovanjem često počine više štete nego koristi islamu i vlastitom narodu. Mnogi nemuslimani to dobro koriste da bi dodatno ocrnili islam i sve muslimane te ojačali islamofobiju u svom okruženju.

S druge strane, imamo i one muslimane koji, nažalost, o svojoj vjeri malo znaju ili ne znaju nimalo. Imamo muslimane, pa i među Bošnjacima, koji čine sve ono što je Kur’anom i sunnetom zabranjeno. Svojim ponašanjem šalju iskrivljenu sliku o islamu koji je vjera mira, sigurnosti i pravednosti, vjera koja potiče na činjenje dobrih djela, koja potiče na obrazovanje, poštenu trgovinu, poštivanje vjere, života, slobode, imetka, časti i dostojanstva svake osobe.

Isto tako, koliko god muslimani dokazivali svoju privrženost općeprihvaćenim, univerzalnim vrijednostima čovječanstva, za pojedince i određene grupe nikada nećemo biti dovoljno dobri – samo zato što smo muslimani.

No, na takve se ne treba obazirati, ali ih treba dobro zapamtiti, i takvima se nikada nećemo moći dovoljno opravdati, da želimo normalno živjeti, normalno raditi i odgajati svoju djecu. Nažalost, takvih imamo i u svome bližem susjedstvu. Takvima poručujemo da mi, muslimani, Bošnjaci, želimo mir, želimo sigurnost, želimo da naša djeca odrastaju bez straha da će ih opet kao 1992. godine njihovi prvi susjedi protjerati, ubijati, a njihove džamije i domove rušiti i paliti.

Čini li se da su muslimani na globalnom nivou u procjepu između nerazumijevanja njihove čiste vjere i radikala koji je zloupotrebljavaju?

– Na medijskoj sceni je svojevrsno podmetanje islamu od određenih interesnih antiislamskih krugova koji žele zaštititi svoje političke, geostrateške i financijske interese pa su u islamu, nakon propasti komunizma, pronašli novoga globalnog neprijatelja.

Rezultate takve politike, između ostalog, vidimo i na Bliskom istoku. Afganistan, Irak, Sirija, Libija razrušene su države koje više ne postoje kakve smo ih poznavali, dok međumuslimanski sukobi, kakve islamska povijest ne bilježi, svakodnevno odnose stotine nevinih života ostavljajući iza sebe pustoš u nekim od najljepših gradova svijeta.

„Islamski terorizam” ne postoji, kao što ne postoje kršćanski, židovski ili bilo koji drugi vjerski terorizam. To je, jednostavno, neprirodno. Vjerski terorizam ne postoji, zato što sam duboko uvjeren da vjernici, bez obzira na to kojoj vjeri pripadali, a koji se istinski boje i vole Boga, a time i svim ljudima žele ono što žele sebi, ne mogu drugima činiti nasilje. I ne samo za „islamski terorizam” nego i za mnoge druge pojmove poput islamizma, džihadizma, vehabizma, islamskog radikalizma, koji su osmišljeni u zapadnom intelektualnom mainstream krugu i kao takvi kroz masmedijski svjetski prostor stavljeni u masovnu upotrebu, možemo kazati da su protuznanstvena, antivjerska, opasna politička izmišljotina koja vrijeđa osjećaje i razum milijardu i pol muslimana.

Kada je dolazio papa Franjo, izjavili ste da je Sarajevo evropski Jerusalem i da je Papin dolazak poruka mira i optimizma jedinstvenoj BiH. Kako ste doživjeli tu posjetu?

– Mnogi od nas naglasili su da poglavar Katoličke crkve dolazi u „europski Jerusalem”, jer to Sarajevo doista jeste i takvo će, ako Bog da, ostati. Ja sam još dodao da Papa, zapravo, dolazi u “glavni grad Europe” – olimpijski grad, koji su ista ta Europa i cijela  međunarodna zajednica od 1992. do 1995. godine izdale dopustivši da hiljadu dana bude pod opsadom, bez struje i vode, dopustivši da njegovi stanovnici svakodnevno pate i pogibaju od granata i snajpera. Podsjećam, od ratnih djelovanja u četiri godine je poginulo 1.600 nevine sarajevske djece.

Zato smo svi pozdravili dolazak pape Franje, poglavara Vatikana i svih katolika. On je došao u Sarajevo da, prije svega, ohrabri katolike, odnosno Hrvate da ostanu u Sarajevu i u drugim bh. gradovima, jer je BiH njihova domovina, a Sarajevo je njihov glavni grad.

Papa Franjo donio je i poruku mira i nade u bolju budućnost i za sve njene druge narode. Poglavar Vatikana zapravo je došao s porukom da ni Sarajevo ni BiH više nikada neće biti izdani i da se agresija na BiH više nikada ne smije dogoditi, odnosno da je jedinstvena i nedjeljiva BiH realnost koju nitko ne smije dovesti u pitanje. Jer, bez jedinstvene BiH nema ni jedinstvene Europe. Bez mira u BiH nema ni mira u cijeloj Europi. Zato, nakon ovakvih posjeta, bez obzira na one koji žele dovesti u pitanje BiH, sebi dajemo za pravo da gajimo optimizam da je BiH barem korak bliža da postane punopravnom članicom  Europske unije, čime će biti ispunjen najvažniji uvjeti za trajni mir i sigurnost.

Nacionalni osjećaji

Činjenica je da narodi na Balkanu imaju mnogo više zajedničkog nego razlika. Kako djelovati da izgradnja suživota bude efikasnija?

 – Svi moramo konačno shvatiti i prihvatiti činjenicu da pored nas žive i drugi narodi koji pripadaju drugoj naciji i vjeri i da je to trajno stanje. Moramo svoje voljeti, a tuđe poštovati. Mržnjom prema drugom i drugačijem ne gaje se vlastiti vjerski i nacionalni osjećaji. Toliko imamo zajedničkih problema. Omladina je bez posla, prepuštena sebi, ne poštuju se autoriteti, moral i stid su na niskim granama, potrgane su obiteljske veze, sve je više rastavljenih brakova, sve je više mladih ogrezlih u drogi i kocki.

Ovi problemi podjednako su prisutni kod sva tri naroda. Kada bismo istinski poradili na rješavanju navedenih problema, to bi nas više zbližilo. Zato, bez obzira na prošlost, koju ne smijemo zaboraviti, ono što će nas više povezati jesu moral, obrazovanje i ekonomija. Obrazovanjem se šire vidici, prihvaćamo različitosti koje su Božja volja i odredba. U isto vrijeme, čim mladi budu imali više mogućnosti za zapošljavanje, splasnut će i prisutne međunacionalne tenzije.

Nažalost, mnogi bh. političari svoju nesposobnost i korumpiranost žele sakriti naglašavanjem priče o ugroženosti svog naroda. Za to se koristi i izmišljeni strah od tzv. islamskog radikalizma.

Muslimani su sigurni u Hrvatskoj

– Muslimani, bez obzira na to radi li se o Bošnjacima, Albancima, Hrvatima islamske vjeroispovijesti ili drugim etničkim skupinama, imaju Ustavom zagarantirana  vjerska i nacionalna prava. Muslimani u Hrvatskoj doživljavaju Hrvatsku kao svoju državu, kao svoju domovinu i ne žele da ih se tretira kao građane drugog reda. Za Hrvatsku je tijekom domovinskog rata poginulo 1.160 muslimana, uglavnom Bošnjaka. Oni su argument da muslimani Hrvatsku doživljavaju kao svoju domovinu i oni su zalog da muslimani imaju sigurnu budućnost u Hrvatskoj.

Islamska zajednica u Hrvatskoj, s muftijom dr. Azizom ef. Hasanovićem na čelu, aktivni je faktor u društvu s odličnim vezama u  izvršnim, zakonodavnim i sudskim organima Republike Hrvatske. Uz to, aktivno učestvujemo u svim međureligijskim i međunacionalnim programima od zajedničkog interesa dijeleći sudbinu i probleme većinskog hrvatskog naroda.

Knjiga “Islam iznutra” dobro prihvaćena kod nemuslimana

Autor ste knjige “Islam iznutra” iz koje čitalac može lakše shvati islamske stavove o nekim savremenim pitanjima koja su zapadnom čovjeku često neprihvatljiva. Jeste li zadovoljni kako je knjiga prihvaćena u javnosti?

– Knjiga je tiskana 2011. godine i doživjela je nekoliko izdanja. Kao autor sam zadovoljan kako je prihvaćena među nemuslimanima. U njoj sam obradio aktualne teme koje zanimaju nemuslimane: pitanje žena, pitanje džihada, islamsko-kršćanski odnosi, islam i politika i slično. Na Filozofskom fakultetu družbe Isusove i na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koristi se kao literatura iz predmeta Islam, odnosno Svjetska kultura i civilizacija.

Ramazanom izliječiti duhovne bolesti

Stigao nam je i odabrani mjesec ramazan. Imate li šta poručiti našim čitaocima?

– Ramazan je mjesec posta, Kur’ana, pojačanih ibadeta, mjesec međusobne solidarnosti. U ramazanu se, prije svega, moramo pokušati približiti jedni drugima, pomoći jedni drugima. Svi govorimo i pišemo da smo se udaljili jedni od drugih, da smo se otuđili od tradicionalnih vrijednosti koje su ljubomorno njegovali naši djedovi. Pokidane su prijateljske veze, narušeni obiteljski odnosi, zavladale zavist i ljubomora, pakost i mržnja. Depresija i pesimizam postali su među nama sveprisutni. Ramazan je mjesec u kojem se, kao ni u jedno drugo vrijeme, mogu izliječiti te opasne duhovne bolesti te obnoviti naše pokidane veze.

Zato, svaki novi ramazan donosi novu priliku da zavrijedimo Allahovu Milost i ojačamo naše safove. Moramo se iskreno i kritički samopreispitati, moramo donijeti važne odluke da ćemo pokušati biti bolji vjernici, odnosno bolje osobe prema svima s kojima živimo, radimo i surađujemo. Ako hoćeš mijenjati svijet, ti počni od sebe – uvijek je aktualno životno geslo, a ono posebno dolazi do izražaja u blagoslovljenom mjesecu ramazanu. Neka nam je svima blagoslovljen i berićetan nastupajući ramazan, da ga iskoristimo na najbolji mogući način.

Autor: Mirsad KEBIĆ