Azif ef. Hasanović: ISIL je uvreda za islam, čeka ga Božja kazna

Opterećuje činjenica da moramo braniti islam od nekih muslimana koji mu čine štetu radeći ono što sada rade u svijetu

Foto: Sanjn Strukić/PIXSELL

AUTOR:
Darko Pavičić

Ne možemo pripisati islamu što rade u njegovo ime i moramo razdvojiti islam od pojedinih koji sebe nazivaju muslimanima. Odvojio bih islam kao univerzalnu poruku od onoga što rade ekstremisti i pokušavaju narušiti temeljni ljudski poredak danas u svijetu”, rekao nam je muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj dr. Aziz ef. Hasanović, rezolutno tvrdeći da je riječ o zloporabi islama i institucije hilafeta u Iraku, što nanosi golemu štetu islamu i muslimanima diljem svijeta, bolno se osvrćući na etikete kao što su “islamizam”, “džihadizam” ili “islamofašizam”, pitajući se zar se može “jedna univerzalna vjera povezati s fašizmom”.

“Mi pozivamo u sveti mir, a ne sveti rat. Ovo što radi vojska koja se naziva Alahovom, suprotno je Alahu i svim izvorima islamskog prava i nema veze s islamskom državom i hilafetom te je sramota za čitav islamski svijet”, odlučan je muftija Hasanović.

:: Dobro, što se onda sad događa u islamskom svijetu?

Pitanje je vrlo teško i kompleksno, jer ne raspolažemo pravim informacijama. Medijski istupi imaju jednu stranu priče, a što je prava istina mi doista ne znamo. Svi pokušaji da se dođe do prave istine bez adekvatnog su učinka, ali treba raditi na tome da se dozna prava istina u svim ovim događanjima.

Ne mogu vjerovati da se ne može otkriti tko stoji iza svega i tko su ključni igrači u cijeloj priči. Istodobno, ne govori se o tome tko koga naoružava i zašto

No, ono što je vidljivo i cijelome svijetu jasno jest da se javlja novi oblik organizacije koja se zove hilafet, što sam u svojoj bajramskoj hutbi (propovijedi – op.) naznačio kao potencijalnu opasnost, koja danas pokušava zaživjeti, a istodobno je riječ o nekim projektima koji preusmjeravaju pozornost na neke druge stvari.

:: Što je, zapravo, hilafet?

Hilafet je nastao od riječi “halifa”, što znači namjesnik Božji na zemlji, upravljanje uime Božje na zemlji, vlast podređena Božjoj volji u potpunosti. Ona je utemeljena nakon smrti Božjeg poslanika. Islamska povijest bilježi četvoricu velikih halifa: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija. Ali ovo što mi danas imamo u obliku hilafeta, tj. ono što danas nazivaju hilafetom, jest nešto što je mimo svake norme islama i hilafeta, jer razdoblje vladavine prvih halifa, koje sam spomenuo, prate pravednost, dostojanstvo, zaštita ljudskih prava, života i nejači, staraca, žena, zaštita bilo koje vjere…

:: To znači da je suprotno samom nauku islama?

Ovo danas što gledamo kao navodni hilafet ne samo da je suprotno islamu nego se islam bori protiv takvog oblika življenja, jer islam zahtijeva život po određenim pravilima. Ta pravila podrazumijevaju zaštitu časti, života, imetka i dostojanstva bez obzira kojoj vjeri netko pripadao i što ispovijedao. Ovo što danas gledamo niti štiti čast, niti vjeru, ni državu, ni imetak, ni život čija je vrijednost danas najniža u modernoj ljudskoj povijesti. Najveću štetu islamu i muslimanima upravo rade ovakvim stvarima.

:: Kakvu vi štetu osjećate?

Neku izravnu štetu, osim one moralne, mi danas ovdje ne osjećamo, ali opterećuje činjenica da iznova moramo objašnjavati neke temeljne postulate islama – kao univerzalne vjere ljubavi, mira, snošljivosti, razumijevanja, uvažavanja, zaštite ljudskih prava, i zalaganje za pravdu uopće – da moramo braniti islam od nekih muslimana, koji mu čine štetu radeći ono što sada rade u svijetu. Svaki čovjek i svaki musliman posramio bi se onoga što oni rade danas jer njihov sustav vrijednosti na vrh je postavio sve ono što nema veze sa stvarnim životnim potrebama ljudi.

U doba kada se ljudi bore s krizama, poplavama, potresima i raznim nepogodama, zar treba nekoga protjerivati iz njegova doma samo zato što pripada drugoj vjeri! To nema smisla! I otuda potječu apeli da se ostane na svojim ognjištima, da se spriječe svi koji čine ovakve zločine, bez obzira koje vjere bili. Nisam za to da se štiti skupina po skupina, već da se svi ljudi zaštite od nasilnika, koje Kur’an zove “zalimi”, a zulum je najveća nepravda koja se čini prema ljudima. Ovi ljudi, što rade navodno uime islama, čine zulum prema čovjeku, a time i prema vlastitoj vjeri kojoj pripadaju, ako joj pripadaju.

:: Hoćete reći da oni ne pripadaju islamu?

Ovakav pristup nije u skladu s islamom! Islam, kakav oni danas predstavljaju svijetu, nema veze s temeljnim načelima vjere na koju se pozivaju. Uostalom, u čije ime rade to što rade?

Takvo tumačenje vjere, posebice njenih temeljnih načela, velika je zabluda i ja se, ni kao muftija ni kao čovjek koji slijedi učenja islama, ne mogu poistovjetiti s takvim razumijevanjem vjere, niti ga imam pravo podržati, kao ni bilo tko razuman. Čitam razne portale iz dijela svijeta s većinskom arapskom i muslimanskom populacijom i zamijetio sam da se ljudi zgražaju nad tim, jer se uporaba naziva “hilafet” u konkretnom slučaju u suštini razlikuje od pojma koji mi poznajemo u instituciji već spomenutih hilafeta u povijesti islama. Zapravo, uporaba pojma hilafet u kontekstu današnjih zbivanja pokušaj je njegova obezvređivanja ili, još gore, sotoniziranja. Važno je naglasiti da se moraju ispuniti određeni uvjeti kako bi se hilafet mogao proglasiti i kako bi mogao djelovati u punini institucionalnog organiziranja, što danas u konkretnom primjeru ISIL-a nije slučaj.

:: Što je onda potrebno za hilafet?

Prvi hilafet nastao je konsenzusom svih osoba koje su značile nešto u tadašnjem društvu, posebice kada je u pitanju vjera te poštovanje i zalaganje za provedbu njezinih načela. Poštujući načelo šure (dogovora) izabrali su vođu/halifu koji je ovime preuzeo emanet, povjerenje, stavljen u naslijeđe od poslanika islama kako bi upravljali državom po načelima vjere islam.

Danas, kada bi se išlo za tim, bio bi potreban konsenzus cijeloga islamskog svijeta, tj. osigurati postizanje dogovora te priznanja izabranog predvodnika. To je proces koji bi sigurno dugo trajao i koji podrazumijeva pristup svakoj državi zasebno, a što je najvažnije, ne može se ostvariti primjenom sile. Uostalom, teško je danas postići uređenje neke zemlje koje bi sličilo ili se istinski moglo nazvati islamskom državom, tj. koja će funkcionirati na principima islama, a kamoli hilafet koji bi trebao biti pokoran – kome?

Da li je to neki Bagdadi i ini koji sebe nazivaju halifama, koji su došli, odnekud, s instrukcijama što raditi?! Konkretno, izvjesni Bagdadi je nepoznat čovjek unutar islamskog svijeta i kao sad njemu treba dati prisegu? Sami pozivi na to su sarkazam i omalovažavanje svega što jest, premda se pojedini ljudi, na žalost, povedu za ovakvim i sličnim manipulatorima. Zato sam to imao potrebu reći na Bajram, jer je to još jedna pojava u nizu koja nanosi štetu islamu i muslimanima. Ne samo da je pogrešan put uspostave hilafeta već je taj put, paradoksalno, put mimo staze vjere islama. Osjećam potrebu osuditi ovakvo ponašanje i zagovorništvo nasilja i ubijanja za koje smo smatrali da je oblik divljaštva koji smo civilizacijski davno ostavili iza sebe, a koji se danas, na žalost, čini pozivajući se na islam – vjeru mira.

:: Kako su nastale te grupe?

Intervencija SAD-a s ciljem svrgavanja Sadama Huseina ostavila je širok prostor za razvoj ovakve situacije. Svakako, ni na kraj pameti mi nije braniti tiranina poput Sadama Huseina, ali nije učinjeno dovoljno da bi se ovakav scenarij spriječio.

:: Oni, dakle, nisu proizvod islamskog svijeta?

Sve mi ukazuje na to da su oni plod nekog većeg organizacijskog oblika, jer poznavajući prilike, smatram da sami ondje ne bi ništa mogli uraditi. Svrgavanjem Sadama, destabiliziranjem prilika i unošenjem veće smutnje između sunita i šijita, kao i potpirivanje sukoba između njih, koje danas vidimo, a kojih prije nije bilo, sve je krenulo “nizbrdo” i sad je kulminiralo. Vjerujem da se moglo mnogo više učiniti 2003., jer ovo što imamo danas pokušaj je “gašenja požara”.

Pokazatelji govore da je u SAD-u sve manje ljudi koji žele ići u Irak. Ostaje trajno otvorena mogućnost djelovanja kojekakvim letjelicama, ali to neće doprinijeti dostizanju željenog cilj. Zapravo, sve intervencije zapadnih sila koje imamo danas na istom su tragu, kako sam rekao, “gašenja požara”, koji je izbio 2003., kada je destabilizirana cijela regija. Bez obzira na sve negativnosti, ipak su neki čvrsti režimi držali situaciju pod kontrolom.

Nemoguće je nametnuti nekome demokraciju silom, niti je to moguće učiniti naprečac, pogotovo ne zemljama kao što su Irak, Egipat, Libija ili Sirija, upravo imajući na umu rigidnost režima koji su prethodno vladali. Budući da nema više ni dovoljno čvrste ruke, a ni razvijenih demokratskih kapaciteta koji bi držali situaciju pod kontrolom, danas imamo potencijalnu opasnost razvoja dugogodišnjih sukoba na cijelom području. Najžalosnije mi je što se cijela situacija prelama preko leđa ljudi, koji plaćaju najveći danak. Oni ne samo da su izgnani iz svojih domova već su i izgubili najbliže i najveće žrtve su nedužni ljudi koji se nizašto ne pitaju. U navedenim područjima danas svaki primitivac može ondje doći i reći da je halifa, a svaka ta informacija stoji 5000-6000 ljudskih života! Zapravo, posljedice ovakvih nepromišljenih, glupih, pa i egocentričnih poteza nepoznatih likova su velike, bolne i teško popravljive.

:: Pogrešno je od islamskoga svijeta očekivati da bi on to mogao riješiti?

Islamski svijet osuđuje takav postupak i nijedna islamska zemlja to nije podržala, jer svatko tko zna što je halifa i hilafet zgraža se nad ovakvim postupcima. Ovo je poigravanje institucijom hilafeta i na štetu je islama i muslimana. Nekome može biti drago da se čuje za halifu i hilafet, ali svatko tko zna što je to, dobro zna da je ovo pogrešno i budi osjećaje zgražanja.

:: Zašto se koriste metode zastrašivanja, kao što je objavljivanje snimke ubojstva novinara Foleya?

Sve je neka poruka, ne ulazeći u vjerodostojnost videa, činjenica je da nedužnog čovjeka nema. Gledao sam da je neki dječak napravio parodiju na ovu snimku i tog dana je bio najgledaniji videouradak na YouTubeu. To je metoda zastrašivanja svih ljudi, jer kroz to prolaze i muslimani i nemuslimani.

Svaki neistomišljenik potpada pod istu kategoriju. Francuzi su svoga novinara uspjeli otkupiti, SAD svoga nije. To je poruka SAD-u i njihovom predsjedniku, što su oni i naznačili, želeći pokazati svoju moć, ali nažalost, iza te moći netko stoji i netko to financira. I ne mogu vjerovati da se ne može otkriti tko stoji iza svega i tko su ključni igrači u cijeloj priči.

:: Tko stoji iza toga?

S ove pozicije, na kojoj jesam, nemam dovoljno saznanja da bih o tome mogao govoriti, međutim oni koji o tome odlučuju sigurno znaju.

Primjerice, znamo da je i najmanji komad oružja negdje registriran, da ne govorimo o velikim primjercima bojnih vozila koja ne možete kupiti na autosajmu niti ih možete neprimijećeno uvesti ili dovesti odnekud uz sijaset tehnologije za nadzor dostupne vladama diljem svijeta, pa tako i članicama NATO-a. Istodobno, ne govori se o tomu tko koga naoružava i zašto. Ipak, ne živimo u 15. stoljeću i vjerujem da se danas točno zna tko čime raspolaže. Na koncu, postavlja se pitanje kako je moguće da pojedine ilegalne skupine operiraju složenim vojnim sustavima a da nitko ne zna njihovo porijeklo.

Zanimljivo je i da se danas ujedinilo pola Sirije i Iraka, a da su dojučerašnji teroristi Kurdi danas borci za slobodu. Nije isključeno i da se Bashar Assad uključi kao strana u savezu budući da nitko drugi ne preostaje.

:: Što onda kažete na to da Hrvatska šalje svoje oružje?

To je cijena ulaska u NATO i dio preuzetih obveza te cijena mira i sigurnosti koje imamo. Ne bih to komentirao u smislu da podupiremo Irak ili Kurde, već da se višak oružja stavlja na raspolaganje NATO-u, a kako će se upotrijebiti, netko drugi će odlučiti. Ne vidim da Hrvatska ima nekog drugog izbora.

:: Nego, kako shvatiti da se danas ljude ponovno pribija na križ?

Ne znam koji bih izraz našao u hrvatskom jeziku da bi bio najprimjereniji onome što želim reći… To je, zaista, mimo svake norme zdravoga razmišljanja, a da ne govorim da narušava temeljne postulate islama. Razapeti nekoga na križ, ubiti ga jer pripada drugoj vjeri?

Pa da je Bog htio, svi bi ljudi vjerovali isto! On nam je ostavio na izbor i kaže: “Ljudi, objavljuje vam se vjera, razvrstavate se u plemena.” Zašto? Zato da bismo se međusobno potpomagali, razumijevali se, razgovarali i uvažavali, a ne da bismo se međusobno tukli. To ne kaže muftija, nego Kur’an. Prema tome, oni narušavaju temeljna kur’anska načela, gdje utjeruju u islam ljude koji to ne žele, premda Kur’an jasno naglašava da u vjeri nema prisile. Jer ne možete nikoga prisiliti da vjeruje u ono u što ne vjeruje. Ići putem prisile, znači kršiti temeljni kur’anski princip o vjerovanju. Zato to treba osuditi, jer to nisu zdravi umovi.

Radi se o fanaticima koje čitav svijet treba spriječiti i sankcionirati. Njima treba liječenje! Oni će sigurno osuditi ovo što govorim, ali oni trebaju izbistriti svoj um kako bi mogli normalno razumijevati vjeru, živjeti u njoj i pustiti sve druge ljude da žive kako misle da trebaju. U Medini su u Poslanikovo vrijeme Židovi živjeli sasvim slobodno, a njega su primili kršćani u Medinu.

I sad netko dolazi promovirati hilafet, koristeći tu univerzalnu vrijednost, u svoje fanatične svrhe, čini štetu čitavom čovječanstvu. Razočaran sam kao vjernik, da ne govorim kao muftija, takvim nastupima koji štete islamu.

:: Proizlazi da Bog slavi ubijanje ljudi?

Tako ispada iako to Bog u Kur’anu u nekoliko navrata eksplicitno osuđuje. I njih će osuditi zbog njihovih nedjela. Njih sigurno čega teška Božja kazna za ovo što čine, jer tko ubije jednog nevinog, kao da je ubio cijeli svijet, a tko spasi jednog, kao da je spasio cijeli svijet.

Danas, kad bi se išlo za hilafetom – vlasti podređenoj Božjoj volji – bio bi potreban konsenzus cijeloga islamskog svijeta bez primjene sile

Koliko nevinih žena i djece su poubijali, koliki su ostali bez kuća i imanja? Toliko nasilje ne može proći nekažnjeno ni na ovom ni na budućem svijetu.

:: Kako je završila vaša inicijativa za smjenu biskupa Košića s mjesta predsjednika Odbora HBK za ekumenizam i dijalog?

Mi nismo više imali nijednog zajedničkog sastanka, osim što smo se biskup Košić i ja sreli na inauguraciji mitropolita Porfirija. Pozdravili smo se, što su mogli posvjedočiti prisutni, i malo smo komentirali događaj koji je povrijedio osjećaje mnogih. Složili smo se da moramo o tomu razgovarati, međutim, susret do sada nije upriličen. Svakako, imajući na umu ozbiljnost jednog ovakvog postupka, vjerujem da će doći i do susreta s kardinalom Bozanićem. Smatram da moramo biti iskreni i otvoreni jedni prema drugima, u suprotnom, preuzimamo rizik obezvređivanja i dovođenja u besmisao dijalog.

IZVOR:  Večernji.hr