Poštovane džematlije,

Vjerujemo da Vas uz kalendar i vaktiju interesira i to odakle su sve članovi Vaše Zajednice ili njihovi preci došli u Republiku Hrvatsku. Odgovor na ova pitanja dati će Vam KALENDAR za 2017./1438-39. h.g. kojega možete pronaći u svojim Medžlisima.

Ovdje vam donosimo uvodni tekst i posljednju stranicu KALENDARA.

Islamska zajednica Hrvatske broji, prema posljednjem Popisu stanovništva, 62.977 muslimana. U posljednjih stotinu godina,
otkako je islam priznat kao religija ravnopravna ostalim religijama, od prvih popisanih 204 muslimana u Hrvatskoj 1910. godine, tri žene i 201 muškarac, dakle, broj muslimana znatno se povećao. Bili su to uglavnom bosanski muslimani i stanovit broj Albanaca muslimana. Zanimljivu anegdotu o tim prvim Albancima u Zagrebu napisao je Asimbeg Dugalić u „Osvitu“ 1944. Naime, bavili su se slastičarskim zanatom, pa su Albance tužili ondašnji zagrebački slastičari i tražili da ih se izbaci iz Zagreba. Gradonačelnik ih je poslušao i naši su Albanci dobili „otpusno pismo“ iz grada. Bosanski muslimanski studenti su se pobunili, izašli na glavni zagrebački trg tražeći da se takva sramotna odluka poništi. Čak su išli, kao delegacija, banu Rauchu. Naravno, na preporuku bana Pavla Raucha, gradonačelnik Zagreba, Milan Amruš, povukao je svoju odluku, rekavši: Pa razme se da Albancov ne buju išli proć, jer kaj buju naši Turki vu Bosni rekli! Ovom anegdotom želimo reći da je Bošnjacima vjera na prvom mjestu i da smo pristaše zagovora da se svi zajedno držimo za jedno uže da se ne bismo izgubili u ovom svijetu raznih iskušenja, odnosno kako bismo se držali zajedno u doista velikoj obitelji koju nazivamo islam.

Pa ako se vratimo Popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj, onda ćemo uočiti kojim sve nacionalnostima pripadaju muslimani u Hrvatskoj. Od 62.977 muslimana, koji su se tako izjasnili pred popisnom komisijom, najbrojniji su Bošnjaci. A među 31.479 Bošnjaka, koji žive u Hrvatskoj, kao muslimani se izjasnilo njih 27.959. Dalje slijede Hrvati kojih je 9647 muslimana od ukupno 3.874.321, Albanaca je 17.513, od čega je 9594 muslimana. Među onima koji su izjasnili nacionalnu pripadnost kao vjersku, dakle među 10.182 građana i građanki, nalazi se 6705 muslimana, premda Ustav vjeru ne predviđa kao nacionalnost. Dalje slijede Romi, 16.975/5039; Ostali 8052/2361; Ne izjašnjavaju se 26.763/762; Turci 367/343; Makedonci 4138/217; Crnogorci 4517/159; Nepoznato 8877/70; Regionalna pripadnost 27.225/60; Srbi 186.633/24; Rusi 1279/9; Slovenci 10.517/9; Talijani 17.807/6; Nijemci 2965/5; Neraspoređeno 731/3; Austrijanci 297/3; Bugari 350/2; Česi 9641/1. I tako dobismo kompletnu nacionalnu sliku muslimana u Hrvatskoj koja, kao što vidite, ipak nije kompletna. Zato se, na trenutak, zadržimo u rubrikama koje nisu definirali nacionalnu pripadnost, a to su rubrike Ostali (među 8052 stanovnika je i 2361 muslimana), Ne izjašnjavaju se (26.763/762), Regionalna pripadnost (27.225/60), Neraspoređeno (731/3). Dakle, ukupno 3256 muslimana u Hrvatskoj nepoznate su nacionalnosti, premda znamo za svakoga od nas odakle je. Ili je to u ovoj rubrici naprosto propust, jer za mnoge se znaju tko su, odakle su i kojoj nacionalnosti pripadaju. A većina od njih pripada raznim narodima svijeta, od Dalekog istoka do Atlantskog oceana, pripadaju raznim narodima Europe, Azije i Afrike. Doselili su u Republiku Hrvatsku u raznim vremenima i motivirani različitim životnim pitanjima.

U Kalendaru za 2016. pisali smo o povijesnim okolnostima u kojima su muslimani živjeli na hrvatskim prostorima i o odnosima ljudi s ovih prostora s drugim muslimanima svijeta. U XVI. i XVII. stoljeću muslimani su živjeli u ¾ Hrvatske i na većini toga prostora su činili većinu. U nekim dijelovima Hrvatske muslimani su živjeli gotovo do kraja XVIII. vijeka. U tom vremenu je izgrađeno više od 200 džamija, mnogobrojni mektebi i medrese kao i mnogi razni drugi objekti vjerske i utilitarne naravi.

Muslimani se u Hrvatsku ponovno počinju doseljavati od kraja XIX. vijeka do danas, prvo iz BiH, kada 1878. godine ulazi u sastav Austro-Ugarske, a potom i iz drugih dijelova Jugoslavije, poslije stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija) 1918. godine. U drugoj polovici XX. stoljeća doseljavaju i muslimani iz mnogih država Azije i Afrike. Svi oni danas čine monolitnu Islamsku zajednicu. I tako smo postali primjer dobre prakse kako treba živjeti u islamu i u drugim europskim državama.
Naprosto se muslimani trebaju vezati uza Islamsku zajednicu, poštujući kur’ansko načelo da nas je Allah dž. š. stvorio različitim da se upoznajemo i poštujemo, a ne da se odvajamo u male nacionalne zajednice, bez obzira koliko one velike bile.

Već 100 godina status muslimana je i zakonski izjednačen s pripadnicima Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica. Taj veliki jubilej smo vrlo svečano i dostojanstveno proslavili nizom manifestacija i svečanosti u tijeku 2016. godine. Dakle, zajedništvo je motiv koji nas okuplja u islamu. A mjesta gdje se svi okupljamo su naše džamije koje su kroz povijest islama bile ne samo bogomolje, nego mjesta zajedničkog druženja, obrazovanja, kulture, održavanja običaja itd.

Zato smo, vođeni tim motivom, odlučili da ovaj kalendar posvetimo džamijama, Božjim kućama, u kojima smo se uvijek osjećali kao u vlastitom domu. Jer se u Božjim kućama okupljaju svi ljudi, a ne samo pripadnici jednoga naroda. Ovdje prikazujemo, uz kalendar, i najljepše džamije svijeta, građene na područjima odakle su u Hrvatsku, kao svoju novu domovinu, pristigli muslimani svih kontinenata. Doista, treba uživati u ovim različitostima koje nas vode sigurnim putem, ma gdje se god nalazili.

Muftija dr. sc. Aziz ef. HASANOVIĆ