Nijedno se drugo ime sa toliko ljubavi i pažnje ne spominje među ljudima kao što se svakodnevno i u različitim prigodama među muslimanima spominje ime poslanika islama Muhammeda, a.s.   U pozivu na molitvu, učeći ezane sa stotina tisuća vitkih minareta diljem zemaljske kugle,  izgovarajući Eššhedu enne Muhammeden resullulah (Svjedočim da je Muhammed Božji Poslanik), muslimani pet puta na dan posvjedočuju poslanstvo Muhammmeda, a.s., odnosno  potvrđuju svoje uvjerenje da je upravo njega  Stvoritelj svjetova odabrao kao Svog posljednjeg vjerovjesnika.   I tijekom samih molitvi muslimani ga blagosiljaju, odnosno kad god čuju ili pročitaju njegovo časno ime, obavezno izgovore i njemu namijene riječi mira i spasa smatrajući to Bogu dragim djelom. (Sallallahu alejhi ve sellem) Muslimani to čine i kada su u pitanju svi drugi Božji poslanici, neka im je Božji mir i blagoslov.

Iako muslimani vole Muhammeda, a.s.,  više nego sami sebe i svoje najbliže, oni ga ne obožavaju niti mu pridaju ni najmanje atribute božanstvenosti.  On je bio i ostao samo čovjek, Allahov pokorni rob,  ali i odabrani čovjek, Allahovo Poslanik, kojemu je Gospodar svjetova preko meleka/anđela Džibrila/Gabrijela spustio Kur’an, posljednju Božju Poruku namijenjenu svakome čovjeku do kraja svijeta i vijeka.

Muhammed, a.s.,  ne samo da je svome arapskome narodu i svima onima koji ga slijede, među koje spadamo i mi muslimani s ovih europskih prostora, donio nove vrijednosti nego je svojom misijom, svojim poslaničkim djelovanjem koje potraja nepune 23 godine,  u potpunosti i za sva vremena promijenio cijeli svijet.  Njegova je poslanička misija pokrenula i izmijenila ljudska srca, među ljude donijela nove kvalitete,  nove poglede na ovaj prolazni prizemni svijet, jasno učenje o budućem vječnom svijetu i najvažnije za sve one koji ga dragovoljno prihvate kao svog životnog učitelja:  primjer  i model ispravne vjere u Boga Jednoga, Gospodara svih svjetova, Kojemu se svi mi, vjerovali u to ili ne, jednog dana vraćamo.

 Muhammed, a.s.,  je savršen spoj čovjeka sa svim moralnim i ljudskim vrijednostima koji bijaše primjer lijepog ponašanja i prije poslanstva i Poslanika, kojega odgoji njegov Gospodar, Allah, dž.š., da bude univerzalni primjer za svakoga čovjeka i nakon poslanstva odnosno da bude univerzalni  Poslanik za svako vrijeme, svako mjesto i svaku prigodu. Čak i oni koji su sumnjali u njegovo poslanstvo ili mu to otvoreno negiraše, nisu imali nikakve dvojbe u širinu Muhammedove, a.s.,  humanosti i njegovih najsuptilnijih ljudskih kvaliteta. Muhammed, a.s., je bio i ostao savršeni primjer sveukupne skrušenosti pred Bogom i bližnjima; strog prema sebi, a darežljiv, velikodušan i samilostan prema drugima; nikada se nije postavio iznad Zakona. Naprotiv, molio je i davao milostinju više nego drugi muslimani, bio je uvijek pravedan pa i prema najžešćim neprijateljima i zato je i uspio u svojoj misiji. Sretni su oni koji ga poznaju i priznaju za Poslanika. Još su sretniji oni koji ga slijede u svakom aspektu svoga života. Oni ga vole više nego cijeli ovaj svijet i sve što je na njemu.

S druge strane, nailazimo na puno onih koji Muhammeda, a.s., ne razumiju, kleveću, otvoreno mrze,  te ga vrijeđaju na najgnusnije načine, nedostojne pristojnom čovjeku, a  kamoli vjerniku bilo kojoj vjeri takav pripadao. Nažalost, Muhammed, a.s., je više od tisuću godina u različitim napisima i umjetničkim izražajima zapadnih pisaca, svećenika i umjetnika, u današnje vrijeme novinara i političara, bio klevetan kao antikrist, apostata, „netko tko je donio samo rat i krivovjerje“.

Pa i na početku 21. stoljeća, kada smo svi povjerovali da je sloboda dar od Boga i da služi svakome pojedincu u promoviranju svega onog dobrog i lijepog te poštivanju drugog i drugačijeg,  pojaviše se nesretne karikature čiji autori ne samo da uvrijediše milijardu i pol muslimana, jer prikazaže Muhammeda, a.s., uvredljivo i nedostojno njegova lika i djela odnosno njegove ostavštine koju muslimani smatraju svetinjom, nego izdaše samu ideju slobode na koju se tako zdušno pozivaše. A kada se sloboda zlouporabi onda su posljedice neizbježne.

Mirza Mešić