Detaljno o Miradžu

Veličanstveni događaj Miradža veličanstveno je opisan do u detalje u brojnim djelima biografske, tefsirske, hadiske i druge literature. Sintezu tih opisa nudimo u odjeljcima koji slijede.

  1. Prije Miradža

Miradž je Allahov, dželle šanuhu, dar i nagrada poslaniku Muhammedu, alejhisselam. Jer on se događa nakon desetogodišnjih iskušenja Poslanika, alejhisselam, na polju pozivanja u islam (da’weta), i svih onih silnih nevolja i nedaća koje su ga pratile. Ali, Poslanik, alejhisselam, nije odustajao. I potom biva nagrađen – Miradžom. U Kur’anu se veli: Pa, zaista, uz tegobu ima olakšanje,/ zaista, uz tegobu ima olakšanje! (El-Inširah, 5-6) Pouka je sasvim jasna: Rezultati i nagrade (tj. Božija pomoć) dolaze nakon napornog rada, truda i zalaganja!

U biografskoj literaturi o našem Poslaniku, alejhisselam, kao i u tefsirima, posebno onim sufijske provinijencije, navodi se događaj pod nazivom šeqqu s-sadr (dosl. otvaranje Poslanikovih grudi), koji se, zapravo, i zanimljivo, dogodio tri puta (Ibn Hadžer): prvi put, kada je imao pet godina – što sugerira njegovu duhovnu čistotu prije poslaničkog vakta; drugi put, pred poslanstvo – radi pripreme za primanje Objave i, treći put, pred Miradž – radi viđenja najvećih znamenja.

Onaj ko želi postići duhovne kvalitete mora (u)činiti iskrenu teobu (tewbeten nesuha) od grijeha i održavati duhovnu čistotu baš kao što održava i onu fizičku!

  1. Isra i Miradž

Doslovno značenje riječi isra jeste ‘započeti putovanje noću’. U ovom kontekstu ona se odnosi na putovanje Muhammeda, alejhisselam, od Mesdžidu l-Harama u Mekki (iz kuće Ummihane, kćeri Ebu Talibove) do Mesdžidu l-Aksaa u Jerusalemu (El-Isra’,1). Miradž doslovno označava stepenice ili deredže. Obično se razumijeva i prevodi kao ‘uzdignuće’ poslanika Muhammeda, alejhisselam, na nebesa.

Iz opis Israa i Miradža uočava se pet ‘prijevoznih sredstava’ kojima se Poslanik, alejhisselam, prevozio(Ruhu l-bejan, 5/125).

  1. Burak (bijela životinja, manja od mazge a veća od magarca) – od Mekke do Kudsa

Predaja veli da melek Džibril dobiva naredbu da ide u Džennet i da u njemu nađe jednog buraka kojeg će dovesti Muhammedu, alejhisselam. Između 40 000 buraka – namijenjenih kao jahalice poslanicima i vjerovjesnicima – zatiče jednog koji se izdvojio i koji plakašeniti jede, niti pije, gledaše… A razlog tog njegovog stanja bijaše duboka čežnja za Muhammedom, alejhisselam, i susret sa njime. U noći Israa njegova želja se ostvarila: Šta ko želi – ono hoće dočekat, samo treba nekoliko pričekat, veli pisac poznatog Mevluda.

Burakov opis je impozantan: sav je od dragulja, miska i anbera; uzde su mu od bisera, prekrivač od džennetskog brokata, a brizina mu je dužina pogleda. Zbog svoje brzine i nazvan je burakom (od riječ berk – munja), a veli se i zbog jačine svoga sjaja i blistanja; ar. berīk (Nevevi).

Ova džennetska životinja, ovaj burak, iskazuje neopisivu čežnju, želju i ljubav za Poslanikom, alejhisselam – pa zar vjernici ne bi trebali iskazivati veću ljubav prema njemu i prema slijeđenju sunneta voljenog Poslanika od jedne jahalice?!

Burak prevozi Poslanika, alejhisselam, do Mesdžidu l-Aksaa u Jerusalem. Dakle, u grad koji su posebno blagoslovljen od Uzvišenog Allaha. Jer je Jerusalem, između ostalog, pravac prve Kible i mjesto gdje vršenje određenih dobrih djela i dužnosti donosi posebnu nagradu. I evo, on je odredište Israa i mjesto odakle će Muhammed, alejhisselam, učiniti svoj Miradž. Na koncu, Jerusalem je ”Blisko mjesto” u kome će ljudske duše biti pozvane na suđenje (Qaf, 41).

Prema jednim hadisima, kada je Muhammed, alejhisselam, na Buraku došao do Mesdžidu l-Aksaa, ”svezavši Buraka za jednu halku” (kasnije nazvan Burakov zid koga jevreji danas zovu Zid plača), drugi poslanici su već bili tamo i on ih je predvodio u dva rekjata namaza. U drugim hadisima stoji da se taj namaz obavio po povratku sa Miradža. Neki su, proučavajući i usaglašavajući hadise, ustvrdili da je Poslanik, alejhisselam, zapravo, klanjao dva puta. Prvi put klanjao je sam, prije svog uzdignuća, a, po povratku, klanjao je kao imam drugim poslanicima.

Nakon tog namaza, bilo pojedinačnog ili zajedničkog, Poslanik, alejhisselam, sa Stijene, u središtu današnje Kubbetu s-sahra (tj. Kuple na stijeni, ili Zlatne džamije, ili Džamije sa zlatnom kupolom, ili Omerove džamije, u Starom gradu Jerusalemu u Haremu džamije Mesdžidu l-Aksa, čija je kupola crna) otpočinje svoj Miradž, a i Stijena je krenula za njim pa zastala i u zraku ostala! Čak i nežive stvari čeznu za najboljim stvorenjem, ali ima srca tvrdih kao kamen ili još tvrđih…

  1. Miradž (smaragdno zelene stepenice) – od Kudsa do prvog neba

Već smo istakli sa Miradž doslovno označava stepenice ili deredže. Na tim smaragdno zelenim (Ibn Dihje) ili zlatno srebrenim (Ka’b el-Ahbar) stepenicama sazdanim, kako se još veli, od safira i topaza, i koje se spuštaju na lancima od bisera, Poslanik, alehisselam, uzdignut je na prvo nebo. U hadisima se spominje kako onaj koji umire svoj pogled upire prema ovim stepenicama, ovom Miradžu, i pogled mu se ukoči kad ih ugleda (Kurtubi, Tezkira, 132; Muslim, 921). Dakle, po ovim najljepšim stepenicama ikada viđenim nazvan je cijeli događaj Miradža.

  1. Na krilima meleka – od prvog do sedmog neba

Od prvog do sedmog neba Poslanik, alejhisselam, proputovao je na krilima meleka. Allah, dželle šanuhu, pokazao je i nebeskom carstvu vrijednost Njegovog miljenika; svi su imali koristi od viđenja Alejhisselama: meleci, poslanici… Na svakom nebu Poslaniku, alejhisselam, iskazana je dobrodošlica. Nadmašio je i najodabranije poslanike, pa je zato i njegov ummet najbolji ummet. Sedam nebesa za naša ljudska djela predstavljaju sedam filtera, tj. djelo koje prođe svih sedam nebesa je kabul (vidi duži hadis koji o tome govori u: Gazali, Početak upute na Pravi put, 91-95).

Svim silama valja se čuvati sedam stvari koje upropaštavaju djela: 1) ogovaranja, 2) dunjalučkog ugleda, 3) oholosti, 4) samodopadljivosti, 5) zavidnosti, 6) ne milostivnosti prema Allahovim robovima i 7) ne činjenja zarad Allahovog zadovoljstva. Ovih sedam stvari korespondiraju sa sedam nebesa.

  1. Na krilima Džibrila – od sedmog neba do Sidre (”Lotosovog drveta” na sedmom nebu, krajnje granice Ovoga svijeta)

Muhammed, alejhisselam, meleka Džibrila vidio je dva puta u njegovom melekanskom liku: jednom na zemlji ispred pećine Hira i jednom na nebesima prilikom Miradža. Prvi put, na zemlji, desilo se kad je Džibril zastao u zraku, na ‘obzorju najvišem’ tj. na strani odakle sunce izlazi, i raširio svoja krila prekrivši horizont, pa je Poslanik, alehisselam, pao u nesvjesno stanje, a onda mu Džibril došao u liku čovjeka brišući prašinu sa njegovog lica, i na to se odnose Allahove riječi: pa je bio koliko dva luka, ili bliže (En-Nedžm, 9). Drugi put ga je Poslanik, alejhisselam, vidio na na nebesima, kod Sidre (Sidretu l-Muntehaa). Niko od vjerovjesnika nije vidio Džibrila u njegovom melekanskom liku osim našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem (Tefsiru l-Hazin, 4/213).

Džibril i Muhammed, alejhisselam, prolaze prostor od sedmog neba do Sidre. Džibril je tom prilikom Poslaniku, alejhisselam, kao njegov učitelj (Poučava ga jedan žestoke snage, En-Nedžm, 5), pokazivao mnogobrojna čudna stanja ljudi koji se kažnjavaju objašnjavajući mu zbog čega se kašnjavaju. Iz tog njihovog druženja i dijaloga možemo naučiti da se posebno valja čuvati velikih grijeha, a ako se, ipak, učine, odmah se treba pokajati i na njih se više ne vraćati!

Došavši do Sidre, koju je pokrivalo ono što ju je pokrivalo (En-Nedžm, 16), Poslaniku, alejhisselamu, objavljuje se zvršetak sure El-Bekare. Šta je to pokrivalo Sidru? ”Obruč od zlata” (Ibn Mes’ud), a veli se: mnogobrojni meleci. U hadisu se navodi: ”Prikrile su je boje, a ja ne znam šta su one!” (Ibn Džuzejj, Olakšani komentar Kur’ana, 6/11)

Kod Sidre Poslanikov pogled nije skrenuo, a niti prekoračio (En-Nedžm, 17). Ovo je opis Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, vrhunskog edeba (profinjenog ponašanja) na ovom mekamu (kod Sidre, gdje su umovi zbunjeni, gdje noge posklizuju i pogledi naginju) jer se nije okretao desno-lijevo (Tefsiru l-Kurtubi, 17/98).

Da, zapamtimo, na putovanju u Allahovu blizinu neophodan je edeb!

  1. Refref – od Sidre do Mjesta susreta i munadžata

Melek Džibril nije mogao nastaviti putovanje dalje od Sidre, što znači da je Muhammed, alejhisselam, odabraniji kod Allaha, dželle šanuhu, od svih meleka i svih ljudi. Refref je zelena džennetka nosiljka ili nosiljka sastavljena od džennetskih zelenih ptica. Nakon što je refref došao do određene granice, Poslanik, alejhisselam, je bio uveden u prostor svjetla gdje je bio Susret i razgovor sa Uzvišenim Allahom.

III. Susret sa Uzvišenim Allahom

Kruna ovog veličanstvenog putovanja je el-lika (susret sa Uzvišenim Allahom, boravak u uzvišenom prisustvu, na zadovoljnom mjestu kod Vladara Moćnoga). Kada se našao u ovoj blizini i mjestu munadžata Poslanik, alejhisselam, uputio je pozdrav riječima: Et-Tehijjatu lillahi ve s-salavatu ve t-tajjibatu, a Allah, dželle šanuhu, je otpozdravio riječima: Es-Selamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Poslanik, alejhisselam, vratio je selam na sve dobre robove, nikada ne zaboravljajući svoj ummet: Es-Selamu alejna ve ala ibadillahi s-salihin.

Kada smo na Et-Tehijjatu trebamo sebi predočiti ovaj veliki događaj
i iznova posvjedočiti svoje ubjeđenje riječima: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.

Na ovom časnom mjestu Allah, dželle šanuhu, je: a) podario najveći dar – pet dnevnih namaza; b) obećao oprost grijeha onim ljudima iz ummeta koji ne budu činili širk i c) obećao nagradu za dobro djelo od 10 do 700 puta.

Naš miradž – napredovanje ka Allahovoj blizini i Njegovom zadovoljstvu – ostvarujemo svaki dan kroz: abdest, namaz, tespih i dove. Svi muslimani su kadri duhovno (ruhani) iskusiti miradž, dok u slučaju blagoslovljenog Poslanika i samo u njegovom slučaju Miradž nije bio samo duhovni nego i tjelesni (džismani) (Nasr, Muhammed – čovjek Božiji, 33-34).

PREUZETO IZ PREPORODA, Autor: Almir Fatić  April 22, 2017

Isra i miradž

Objavio: znaci

Napomena:
Riječ je o izboru komentara Kur’ana i hadisa koji govore o događaju isra i miradža a koje navodi Ibn Kesir u svome Tefsiru; priredio Samir Beglerović
Kategorija(e) tekstova:

1. Ajeti Kur’ana koji govore o israu i miradžu

“Hvaljen neka je Onaj Koji je noću prenio Svoga roba iz Hrama Svetoga do Hrama Najudaljenijega, čiju okolinu smo Mi blagoslovili, kako bismo mu neke znake Naše pokazali! On zbilja sve čuje i sve vidi!”

(Kur’an, sura Noćno putovanje, ajet 1.)

“Hvaljen neka je Onaj”, Allah Sebe hvali onim što samo On uraditi može i niko drug, jer je samo On Bog, samo je On Gospodar.

Koji je noću prenio Svoga roba”, rob, odnosi se na Muhammeda, alejhisselam. Noću, misli se kada bijaše dubina noći.

“iz Hrama Svetoga”, misli se na mesdžid (džamiju) u Mekki.

“do Hrama Najudaljenijega”, riječ je o Svetoj Kući u Jerusalemu, izvoru poslanika od vermena Ibrahima Halila, alejhisselam. Svi su se poslanici tamo okupili a on (Muhammed, alejhisselam) predvodio ih je u namazu koji je klanjan na njihovoj zemlji. Ovo ukazuje da je položaj Muhammeda, alejhisselam, viši od položaja drugih poslanika.

“čiju okolinu smo Mi blagoslovili”, agrikulturni plodovi i voće blagoslovljeno je “kako bismo mu”, tj. Muhammedu, alejhisselam, “neke znake Naše pokazali”, tj. ajete. Kao što Allah veli: “Gospodara svoga Znake velike vidio je!” (Kur’an, sura Zvijezda, ajet 18.) U narednome dijelu ovoga rada navest ćemo šta je došlo u Sunnetu po ovome pitanju.

“On zbilja sve čuje i sve vidi!”, ovo znači da On čuje sve riječi svojih slugu, vjernika i nevjernika, vjernih i nevjernih, i vidi ih i svakome od njih daje ono što zaslužuje, na Ovome Svijetu i na Svijetu Drugome.

2. Hadisi koji govore o israu i miradžu

Od Enes ibn Malika, Imami Ahmed prenosi da je Allahov Poslanik rekao: “Doveden mi je Burak, bijaše to bijela životinja veća od magarca a manja od mazge. Jedan korak ovoga stvorenja prelazi onoliku razdaljinu koliko Burak vidi. Jahao sam na njemu i odveo me do Bejtul-Makdisa (Jerusalema) gdje sam ga svezao za mjesto na kojemu poslanici svezivaše. Tada sam ušao i klanjao dva rekjata tamo te potom izašao. Džibril mi je donijeo posudu vina i posudu mlijeka a ja izabrah mlijeko. Rekao je: ‘Izabrao si fitru (prirođeni instikt).’ Tada sam odveden na Prvo Nebo i Džibril zatraži da se ono otvori. Rečeno je: ‘Ko si ti?’ Odgovorio je: ‘Džibril.’ ‘Ko je s tobom?’ ‘Muhammed’, reče. Upitalo je: ‘Zar je počelo njegovo poslanstvo?’ Odgovorio je: ‘Njegovo poslanstvo je počelo.’ Tako nam se otvori i ja tamo vidjeh Adema, alejhisselam, koji mi zaželi dobrodošlicu i uputi dovu za moje dobro.

Potom sam odveden na Drugo Nebo i Džibril zatraži da se otvori. Rečeno je: ‘Ko je?’ Odogoviro je: ‘Džibril.’ ‘Ko je s tobom?’, upitan je. ‘Muhammed’, odgovorio je. ‘Da li je njegovo poslanstvo počelo?’ ‘Da’, rekao je, ‘njegovo poslanstvo je počelo.’ Tako nam se to Nebo otvori, te tamo vidjeh dvojicu rođaka, Jahju (Ivana Krstitelja), alejhisselma, i Isaa (Isusa), alejhisselam, koji mi zašelješe dobrodošlicu i učiniše dovu za moje dobro.

Potom sam odveden na Treće Nebo i Džibril zatraži da se otvori a ono upita: ‘Ko je?’ Reče: ‘Džibril.’ ‘A ko je s tobom?’ ‘Muhammed’, odgovorio je. ‘Da li je njegovo poslanstvo počelo?’ ‘Da, njegovo poslasntvo je počelo.’ Otvori se iovo nebi pred nama i tamo vidjeh Jusufa (Josipa), alejhisselam, kojemu je data polovina od sveukupne ljepote. Poželio mi je dobrodošlicu i uputio dovu za moje dobro.

Odveden sam na Četvrto Nebo i Džibril zatraži da se otvori. Upita: ‘Kosi ti?’ Odgovori: ‘Džibril.’ ‘A ko je s tobom?’ ‘Muhammed’, odgovori. ‘Da li je njegovo poslanstvo počelo?’ ‘Da, njegovo poslanstvo je počelo’, odgovori Džibril, pa se nebo otvori i vidjeh Idrisa (Henoha), alejhisselam, koji mi zaželi dobrodošlicu i uputi dovu za moje dobro.” Potom je Poslanik, alejhisselam, rekao: ‘Allah je rekao: i Mi smo ga na visoko mjesto podigli.’ (Kur’an, sura Merjema, ajet 57.)” Potom je nastavio kazivanje.

“Tada sam odveden na Peto Nebo i Džibril zatraži da se otvori. Reklo je: ‘Ko si ti?’ ‘Džibril’, odgovorio je. ‘A ko je s tobom?’ ‘Muhammed’, rekao je. ‘Da li je njegovo poslanstvo počelo?’ ‘Da, njegovo poslanstvo je počelo.’ Vrata neba se otvoriše i vidjeh Haruna (Arona), alejhisselam, koji mi zaželi dobrodošlicu i uputi dovu za moje dobro.

Potom sam odveden na Šesto Nebo i Džibril zatraži da se otvori. Reklo je: ‘Ko si ti?’ ‘Džibril’, odgovorio je. ‘A ko je s tobom?’ ‘Muhammed’, rekao je. ‘Da li je njegovo poslanstvo počelo?’ ‘Da, njegovo poslanstvo je počelo.’ Vrata neba se otvoriše i vidjeh Musaa (Mojsija), alejhisselam, koji mi zaželi dobrodošlicu i uputi dovu za moje dobro.

Onda sam odveden na Sedmo Nebo i Džibril zatraži da se otvori. Reklo je: ‘Ko si ti?’ ‘Džibril’, odgovorio je. ‘A ko je s tobom?’ ‘Muhammed’, rekao je. ‘Da li je njegovo poslanstvo počelo?’ ‘Da, njegovo poslanstvo je počelo.’ Vrata neba se otvoriše i vidjeh Ibrahima (Abrahama), alejhisselam, koji bijaše naslonjen na Bejtul-Ma‘mur. Svaki dan sedamdeset hiljada meleka u nju uđe i iz nje se potom ne vraćaju.

Potom sam odveden do Sidretul-Muntehaa (lotosovoga drveta iz kojega nikome nema prolaza). Njegovo lišće bilo je poput slonovih ušiju a njegovi plodovi poput ćupova, i kada bi se otkrio Allahovom naredbom sa svim onim s čime se otkriti može niko ne bi bio kadar opisati ga uslijed njegove velike ljepote. I potom mi Allah objavi to što mi objavi. Naredio mi je pedest namaza u toku dana i noći. Vraćao sam se nazad i kada siđoh do Musaa, alejhisselam, on reče: ‘Čime je tvoj Gospodar nagradio tvoj ummet?’ Rekoh: ‘pedeset namaza za noć i dan.’ Reče: ‘Vrati se svome Gospodaru i zamoli Ga da smanji (teret) za tvoj ummet jer tvoj ummet neće biti u stanju da ga podnese. Iskušao sam to na slučaju Izraelićana i uvjerio se da je istina.’ Tako se vratig Gospodaru i upitah: ‘Gospodaru moj, smanji mojemu ummetu jer neće biti kadar podnijeti (toliku obavezu).’ Tako On smanji obavezu za pet namaza. Kada siđoh do Musaa, alejhisselam, upita me: ‘Šta je bilo?’ Rekao sam: ‘Gospodar moj smanjio je (teret) za pet.’ Rekao je: ‘Vrati se (ponovno) svome Gospodaru.’ Tako sam sve išao od Gospodara do Musaa, alejhisselam, i svaki put Gospodar moj je smanjivao za pet namaza sve dok nije rekao: ‘Pet namaza u toku dana i noći a za svaki obavljeni namaz bit će nagrada kao da je klanjano deset namaza! Kogod htjedne učiniti dobro djelo a ne učini računat će mu se kao da ga je učinio a ako ga učini bit će mu naknađeno kao da je učinio deset dobrih djela. Kogodo htjedne uraditi loše djelo pa ga ne učini neće mu ništa biti računato a ko učini dobro djelo pisat će mu se samo jedno loše djelo.’

Sišao sam do Musaa, alejhisselam, i rekao mu šta je bilo. On mi reče: ‘Vrati se i traži smanjenne jer tvoj ummet neće nitikadar podnijeti taj teret.’ Vraćao bih se svome Gospodaru sve dok me više nije bilo stid.” (Predaju bilježi Ahmed, III/148., te Muslim, I/145.)

Imam Ahmed bilježi predaju od Enesa da je Burak doveden Poslaniku, alejhisselam, u Noći Israa sa sedlom i uzdama spremnim za uzjahati. Životinja se uplaši a Džibril joj reče: “Zašto to činiš? Allaha mi, niko ko je časniji kod Allaha od njega nije te jahao!” Na ove riječi, Burak se poče znojiti. Ovu predaju bilježi i Tirmizi, hadis br. 3131., i kaže da je garib (usamljena).

Ahmed također bilježi od Enesa da je Muhammed, alejhisselam, rekao: “Kada sam odveden mome Gospodaru (za vrijeme Miradža), prođoh pored ljudi koji imaše nokte od bakra kojima kidaše vlastito lice i grudi. Upitao sam: ‘Ko su ovi ljudi, Džibrile?’ Odgovorio je: ‘To su oni koji jedoše meso ljudi i koji ljude potvaraše.’ ” (Ahmed, II/224.). Predaju bilježi također i Ebu Davud, hadis br. 4878.

Enes također prenosi da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “U noći kada sam odveden svome Gospodaru vidjeo sam Musaa, alejhisselam, koji stajaše moleći se u svome mezaru.” (Ahmed, III/120., Muslim, 2375.)

Imam Ahmed bilježi da je Džabir ibn Abdullah čuo POslanika, alejhisselam, kako kaže: “Kada Kurejšije ne povjerovaše da sam odveden za vrijeme Noćnoga putovanja (Isra) u Bejtul-Makdis, ustao sam u Hidžru (dio kod Kabe) i Allah mi pred oči postavi Bejtul-Makdis tako da sam im rekao sve šta u njemu ima izravno gledajući.” (Ahmed, III/337.; predaju također bilježe, al’ sa drugačijim senedima, lancima prenosilaca, Buharija, hadis br. 4710., i Muslim, hadis br. 170.)

Bejheki bilježi da Ibn Šihab prenosi od Ebu Seleme bin Abdurrahmana da je rekao: “Jedan broj Kurejševića otišao je Ebu Bekru i rekao: ‘Da li si čuo šta tvoj prijatelj priča? Tvrdi da je otišao do Bejtul-Makdisa i vratio se u Mekku, sve za jednu noć!’ Ebu Bekr odgovori: ‘Da li je to baš on rekao?’ Odgovoriše: ‘Da.’ Ebu Bekr reče: ‘Tada ja svjedočim da je ono što on reče istina.’ Upitaše: ‘Vjeruješ da je stigao u Šam za jednu noć i vratio se u Mekku prije jutra?’ Odgovori: ‘Da, vjerujem mu i po pitanju stvari koje su veće od te. Vjerujem mu po pitanju Objave s nebesa.’ ” Ebu Selema reče da je od toga dana Ebu Bekr prozvan Sidik (iskreni). (Delailun-Nubuvva, II/359.)

Imam Ahmed bilježi da je Ibn Abbas rekao: “Allahov Poslanik, alejhisselma, rekao je: ‘Noći kada sam odveden na Noćno putovanje, probudio sam se u Mekki sljedećega dana, brinući se znajući da mi ljudi neće vjerovati.’ Klonio se ljudi strahujući od toga. Tada je Ebu Džehl prošao pored njega, sjeo do njega i podrugljivo upitao: ‘Ima li šta novo?’ Allahov Poslanik, alejhisselam, reče: ‘Da.’ Ovaj upita: ‘Šta je to novo?’ Odgovori, alejhisselam: ‘Odveden sam prošle noći na putovanje.’ Upita: ‘Kamo?’ ‘U Bejtul-Makdis’, reče. ‘A ovoga jutra si s nama, ovdje?’ Poslanik, alejhisselam, odgovori: ‘Da.’ Ebu Džehl mu nije želio u lice reći da laži, ali je sazvao druge ljude i rekao mu: ‘Ako sazovem tvoje ljude, da li ćeš im reći šta se desilo?’ Poslanik, alejhisselam, odgovori: ‘Da.’ Ebu Džehl: ‘Ljudi Benu Ka‘ba!’ Ljudi ustaše sa svojih mjesta i priđoše im. Ebu Džehl reče: ‘Reci svome narodu šta je bilo.’ Allahov Poslanik: ‘Odveden sam prošle noći na putovanje.’ Upitaše: ‘Kamo?’ Odgovori, alejhisselam: ‘U Bejtul-Makdis.’ Rekoše: ‘A ovoga jutra si sa nama?’ Reče, alejhisselam: ‘Da.’ Počeli su udarati se po rukama u uzbuđenju i govoriti: ‘Možeš li nam opisati Hram?’ Neki od njih bili su tamo i znadoše kako Hram izgleda. Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao je: ‘Počeo sam poisivati sve dok ne dođoh do nekih detalja za koje ne bijah siguran ali je tada Hram donesen i stavlje  pored kuće ‘Ukajla tako da sam mogao gleati u njega i opisivati ga.’ Ljudi su počeli govoriti: ‘Allaha mi, ima pravo!’ ” (Ahmed, I/309., Nesai, poglavlje el-Kurba, hadis br. 11285., Bejheki II/363.)