Akademik, prof. dr. sc. Dr. Enes Karić

RAMAZAN – شَهْرُ رَمَضَانَ

Enciklopedijski leksikon  Kur’ana  (djelo u pripremi)

Riječ RAMADAN (ramazan) spominje je jedanput u Kur’anu, u suri II, 185. Kur’anski izvornik glas

شَهْرُ رَمَضَانَ الَذي أُنْزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِلنَاس وَ بَيِنَاتٍ مِنَ الْهُدَى وَ الْفُرْقَان

 „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, Uputa za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze, i lučenja Istine od laži…“

Prijevodi Kur’ana uglavnom ne prevode riječ ramazan, već je ostavljaju u arapskom originalu. Njemački prijevod Die ungefahre bedeutung des Qur’an Karim in Deutscher Sprache od Muhammada Ahmada Rassoula prevodi kur’ansku sintamu – شَهْرُ رَمَضَانَ„šahru ramadan“ Der Monat Ramadan. Isto u engleskom prijevodu Kur’ana čini, na primjer, Rodwell koji riječi šahru ramadan prevodi sintagmom the month Ramadhan.

Ibn Manzur u svom rječniku Lisan al-‘Arab (III, Kairo, 1991) korijen riječi ramadan (رَمِضَ) tumači u širokim potezima, ali uglavnom u vezi sa žestinom, pripekom, vrućinom koja nastaje kao posljedica djelovanja sunca. Tako on, na mjestu gdje tumači ovu glagolsku korijensku odrednicu, veli da se u arapskom  izrekne sintagma   رَمِضَ الرَّجُلُ  za čovjeka:

إِذَا إِحْتَرَقَتْ قَدَمَاهُ مِنْ شِدَّةِ الْحَرِّ  „kada mu se sprže stopala na žestokoj pripeci…“, to jest zbog hodanja po uzavrelom tlu.

Ibn Manzur na istom mjestu navodi tri riječi:  رَمَضَانَاتٌ ، رَمَاضيِنُ ، أَرْمِضَاءُ kao množinu  riječi ramadan. Domalo kasnije Ibn Manzur spominje da ima jezikoslovaca (npr. Mudžahid) koji ne vole navoditi množinu od riječi ramadan, jer ramadan je jedno od Allahovih lijepih imena.
…بَلَغَنيِ أَنَّهُ إِسْمٌ مِنْ أَسْمَاءِ اللهِ عَزَّ وَ جَلَّ

Opisujući pojam ramadan u značenju „ono što sažiže“ ili „onaj koji sažiže“, Ibn Manzur kaže da je riječ ramadan dobila takvo ime jer post tokom ramazana sažiže postačevu utrobu uslijed žestine žeđi…  …وَ شَهْرُ رَمَضَانَ مَأْخوُذٌ مِنْ رَمِضَ الصَّائِمُ يَرْمَضُ إِذَا حَرَّ جَوْفُهُ مِنْ شِدَّةِ الْعَطْشِ

I jezikoslovac E.W. Lane povezuje triliter  – رَمِضَ –    iz koga je derivirana riječ ramadan, sa vrelinom, pripekom, žegom nastalom od sunca. U svom Arabic-English Lexicon-u (svezak III, Bejrut, 1980) Lane bilježi zanimljivu frazu:

تَرَمَّضَ الظَّبَاءَ  i tumači je riječima: „He drove the gazelles upon the ground, or stones, vehemently heated by the sun, until their hoofs became dissundered, or dislocated, and so they were taken“. Dakle, po Laneu fraza tarammada al-zaba’a upotrebljava se u arapskom kad čovjek tjera gazele po tlu  ili kamenju koji su žestoko ugrijani suncem, tjera ih sve dok im se papci ne istroše ili ne iščaše, te ih se onda tako hvata.“

Specijalistički rječnici Kur’ana riječ „ramadan“ (رَمَضَانُ) tumače, razumije se, pod korijenskom odrednicom ra-mim-dad (ر م ض).Tako opsežni arapsko-engleski rječnik Kur’ana Vocabulary of the Holy Qur’an (sastavio dr. Abdullah ‘Abbas al-Nadwi (izd. „Dar al-šuruq“, Jidda, 1983) za riječ ramadan veli da je to the ninth month of Islamic calendar,  the month of fast (ramazan je deveti mjesec islamskog kalendara, mjesec posta).

Arapsko-arapski rječnik Kur’ana od Muhammeda ‘Alija Qutba (Al-Muršid al-Amin ila ma’ani kalimati l-kitabi l-mubin, izd,  „Dar al-Fikr al-‘Arabi“, Kairo, 1999) riječ ramadan definira ovako: … اَلشَهْرُ الَتِى مِنْ شُهُورِ السَنَةِ الْقَمَريَة

 „Ramazan/ramadan je deveti mjesec mjesečeve godine.“

Potom Muhammed ‘Ali Qutb prelazi na etimologiju riječi ramadan (رَمَضَانُ) i veli da riječ „ramadan“ zapravo označava vrijeme žestoke vrućine, žestoke topline, goleme sunčeve žege i pripeke. Naime, događalo se da su najžešće vrućine u mjesečevoj godini bile u mjesecu ramazanu, te su Arapi po riječi ar-ramadu (الرَّمَضُ), a koja znači žestoka vrućina, izveli ime ramadan – vrijeme, tj. mjesec žestoke vrućine.

Ovaj autor spominje riječ ar-ramda’u (الرَّمْضَاءُ), koja je etimološki srodnik riječi ramadan, a u arapskom ona znači žest sunčeve pripeke, tj. žestoka pripeka (شِدَّةُ الْحَرِّ). Jedan drugi autor Muhammed Isma’il Ibrahim, u svom rječniku Kur’ana Mu’džam al-Alfaz wa l-A’lam al-Qur’aniyya, (Dar al-Fikr al-‘Arabi“, Kairo, 1968), objašnjavajući riječ ramadan, navodi arapsku frazu  (رَمِضَ النَّهَارُ)  u značenju „upeče dnevna žege, upeče zvizdan.“ (إِشْتَدَّ حَرُّهُ).

Az-Zamahšari u svome djelu Asasu-l-Balagah, tumačeći odrednicu „ra-mim-dad“ (ر م ض) u prvi plan stavlja značenje uzavrelosti, užarenosti, pripeke… Prema Az-Zamahšariju, glagol رَمِضَ   znači ići po tlu zvanom ar-ramda’u, a to je kamenje (pijesak) na koje je žestoko upeklo sunce pa se kamenje ugrijalo…

Az-Zamahšari na istom mjestu spominje da se na takvom kamenju može peći meso, i da se ono naziva lahm marmudلَحْمٌ مَرْموُضٌ.

Muhammed Mutawalli Aš-Ša’rawi u drugom svesku svoga komentara Kur’ana (svezak II, Tafsir aš-Ša’rawi), tvrdi da glagolski korijen ra-mim-dad  (ر ، م ، ض) u svim svojim formama   –  na neki način –  ukazuju na žestoku vrućinu, na žegu, na vrelinu, na sunčevu pripeku…

Aš-Ša’rawi na istom mjestu dodaje kako fraza ramida l-insanu(الْإِنسَانُ رَمِضَ ) znači „izgorje utroba čovjekova zbog žestine žeđi.“ …وَ رَمِضَ الانْسَانُ  أَيْ حَرَّ جَوْفُهُ مِنْ شِدَّةِ الْعَطْشِ

Prema Aš-Ša’rawiju riječ ar-ramda’u (الرَّمْضَاءُ) znači „vreli pijesak“ (الرَّمْلُ الْحَارُّ). Ovaj komentator dodaje, u vrlo zanimljivom kontekstu, kako sintagma (رَمِضَتِ الْمَاشِيَةُ) konotira značenje da je vrelina tla oštetila papke u stoke, te ona više nije u stanju hodati po tlu… رَمِضَتِ الْمَاشِيَةُ أَيْ أَنَّ الْحَرَّ أَصَابَ خُفَّهَا فَلَمْ تَعُدْ تُقَوّيِ أَنْ تَضَعَ رِجْلَهَا عَلىَ الأرْضِ…

Iz svega ovoga Aš-Ša’rawi izvlači zaključak da su drevni Arapi  imenovali mjesec ramazan u vrijeme velike vrućine…

Aš-Ša’rawi, dakako, u samom značenju pojma ramadan uočava veliku simboliku, naime, samo ime ramadan ukazuje na teškoće koje snalaze postača u mjesecu ramazanu… Komentatori Kur’ana također su široko protumačili riječ ramadan u relaciji spram riječi Kur’an. Jer, ramadan je ugledan mjesec. Mjesec u kojem je objavljen Kur’an.

Zamahšari (al-Kaššaf. Bejrut, 1987. sv. I, 227) tumači da riječi أُنْزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ znače  إبْتَدَأَ فيِهِ إِنْزَالُهُ tj. U mjesecu ramazanu započelo je objavljivanje Kur’ana.

Ibn Katir (Tafsir al-Kur’an al-Karim, Rijad, 1994. sv. I, 292-293) tvrdi da Bog hvali mjesec  posta (Šahr as-siyam), između drugih mjeseci. Zbog toga jer je između njih odabrao ramazan da u njemu objavi Kur’an…

Ali, prema istom komentatoru Kur’ana, time  Bog hvali i sam Kur’an jer ga je objavio  u mjesecu posta, najdoličnijem vremenu, kako bi Kur’an bio naputak ljudskim srcima…

I Ibn Katir spominje da su prvotne, uzorne generacije muslimana smatrale da je ramadan jedno od imena Božjih, te su govorili: „Ne govorite ramadan, jer ramadan je jedno od imena  Božjih, nego kažite mjesec ramadan!“

Al-Mawardi u svom tefsiru (I, 200), govoreći o načinu  objavljivanja Kur’ana u mjesecu ramazanu, saopćava sljedeće:

 „Bog veličanstveni objavio je Kur’an u cijelosti/odjedanput iz Ploče Pomno Čuvane na Zemlji najbliže nebo, u mjesecu ramazanu, u njegovoj Noći Snage! A potom je objavljivao Kur’an Svojemu Poslaniku, Boga ga blagoslovio i podario mu mir, (u dijelovima) prema Svojoj Volji objavljivanja!“

Ovaj komentator Kur’ana, govoreći o znamenitosti ramazanskog vremena, navodi predaju u kojemu se veliča ramazansko vrijeme u kojem su, prema brojnim mišljenjima muslimanskih autoriteta, objavljene i druge Božje objave.

„Prenosi Abu l-Muslim od Wa’ilata, a ovaj od Vjerovjesnika, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, koji veli: „Ibrahimove Listine/Suhufi objavljene su prvu noć ramazana, Tevrat (Tora) je objavljen nakon što je prošlo šest noći ramazana, Indžil (Evanđelje) je objavljen nakon što je prošlo trinaest noći ramazana, a Kur’an je objavljen nakon dvadeset i četvrte noći ramazana…“

Aš-Ša’rawi, kao i mnogi drugi komentatori Kur’ana, povezuju činjenicu započinjanja objavljivanja Kur’ana u mjesecu ramazanu sa činjenicom da se uz ramazan posti. Ovaj plemeniti mjesec (الشَّهْرُ الْكَريِمُ), kako Aš-Ša’rawi naziva ramazan, odgaja i tijelo i dušu. يُرَبّيِ الْبَدَنَ وَ يُرَبّيِ النَّفْسَ…

Zamahšari (I, 226-227) veli da je u postu sadržano drevno i pradavno bogoštovlje, i kao da su Arapi imenovali mjesec ramazan tako zato jer im u vrijeme ramazana (posta)  gori utroba od žestine gladi… الصَّوْمُ فيِهِ عِبَادَةٌ قَديِمَةٌ ، فَكَأّنَّهُمْ سَمَّوْهُ بِذَلِكَ لارْتِمَاضِهِمْ فيِهِ مِنْ حَرِّ الْجوُعِ…

Objavljivanjem Kur’ana u mjesecu ramazanu dat je nemjerljiv značaj postu kao vjerskoj dužnosti.

Mistički komentatori Kur’ana, npr. komentar kojeg je napisao Isma’il Haqqi al-Burusawi, povezuje značenje riječi ramadan (doba vreline, pripeke, žege), sa sažižanjem grijeha u postača… Isma’il Haqqi al-Burusawi kaže:

„Ramadan je imenovan (ramadanom, tj. „onim koji sažiže, koji izgara“) tako:

a) ili zbog izgaranja jetre i njenog plamtenja od gladi i žeđi,

b) ili (je ramadan) imenovan zbog izgaranja, sažižanja grijeha postom u ramazanu,

c) ili zato što je mjesec ramazan padao u vrijeme vreline.

Cijeli mjesec ramazan muslimanima je propisan kao obavezni post (vidi: as-siyam – الصِّيَامُ). Mjesec ramazan u islamskoj kulturi je prije svega vrijeme intenzivirane pobožnosti i bogoštovlja.

Vremenom, sa razvojem islamske civilizacije, mjesec ramazan prerastao je i u blagdansko vrijeme u kojem su došli do izražaja mnogoliki festivalski i folklorni elementi.