Doktorica s oklagijom

petak, 12. srpnja 2013.

SLAST POSTA

Nemoguće je ne pisati o Ramazanu. Sve što mogu zamisliti je ljepše, bogatije, sadržajnije, smislenije, vrjednije. Sve sjaji. Sve je kao u bajci koju je moguće živjeti. Naravno, Ramazan je nemoguće zamisliti  bez priče o hrani. Međutim, ono „Što jesti?“ nipošto nije suština Ramazana. Baš naprotiv.

Ipak, budući da je ovo blog posvećen zdravoj ishrani, moram se osvrnuti baš na tu komponentu Ramazana. Moram podijeliti s vama ono što sam naučila o pravilnoj ishrani u ovim danima. Suština ovog teksta je da uvidimo zbog čega je post zdrav za naš organizam, ali i kako se trebamo hraniti da bismo ostali zdravi i da ne bismo imali zdravstvenih poteškoća zbog posta. Jer, post treba da liječi, a ne da šteti organizmu.

Post mjeseca Ramazana i 6 dana mjeseca ševala (mjesec koji dolazi poslije Ramazana), dakle 36 dana u godini na naš organizam djeluje tako da se u potpunosti očisti od toksina koji su se nakupljali prethodnu godinu dana. Naučno je dokazano da jedan dan posta čisti toksine koji se nakupljaju 10 dana. Ako to pomnožimo sa 36, vidjet ćemo da je to generalno godišnje čišćenje organizma. Naša tijela su vrlo aktivne tvornice, rade svaku sekundu. Za to je potreban unos hrane. Ali, kao i svaka tvornica, ono ima otpadne materije. Ako se nakupi otpadnih materija toliko da preopterete organizam i prevrše njegov kapacitet za samo-pročišćavanje, onda se dešavaju razne nezgode u fabrici, odnosno bolesti i poremećaji u organizmu. Obično mi zlostavljamo svoj organizam tijekom godine i opterećujemo ga velikom količinom hrane i pića. Ta hrana i piće sadrže velike količine nezdravih šećera, masnoća, soli, aditiva i ostalog smeća koje organizmu samo smeta i blokira normalan metabolizam. Kada bismo imali mogućnost analizirati sve što pojedemo (ili ne pojedemo, a trebali bismo) tijekom dana, vidjeli bismo da sebi nanosimo veliku štetu i da je tu štetu potrebno nekako otkloniti ako sebi želimo dobro. Idealno rješenje je post!

 Ishrana u Ramazanu se, u suštini, ne bi trebala razlikovati od pravilne ishrane izvan njega. Razlika je samo u rasporedu namirnica koje bismo trebali uzimati. Bitno je nekoliko stvari: umjerenost, raznovrsnost i uravnoteženost.

Najbitniji obrok je sehur. Nećete vjerovati, iftar je manje bitan J. Obično to mijenjamo. Često i ne jedemo za sehur. Ponekad samo popijemo kavu sa kolačem. Ponekad se samo napijemo vode da zapostimo. To je pogrešno, pogotovo kad je Ramazan ljeti, kao što je sada slučaj. Sehur je obrok koji ima svojstvo doručka. A često čujemo da doručak nikad ne treba preskakati. Trebamo jesti obrok s dobrim omjerom ugljikohidrata, proteina, masnoća, vitamina, minerala i vode. Hrana koju uzimamo za sehur treba da je sporo probavljiva, da bi nas držala sitim što duže. To ćemo postići ako kombiniramo sljedeće namirnice:

–          Složene ugljikohidrate: integralni hljeb, kaša ili žitne pahuljice, riža, integralna tjestenina;

–          Proteine:  jaja, meso, sirevi, mlijeko, jogurt, riba i mahunarke

–          Nezasićene masnoće: riba, hladno prešana ulja, nezasoljeni orašasti plodovi (orah, badem, kikiriki,  lješnjak…) te sjemenke (tikva, suncokret…)

–          Vitamine i minerale: salata ili neko voće (hurme, banana, voće s korom jer sadrži više vlakana koja će nas držati sitim), dobro je jesti i sušeno voće, a ne svježe

–          Tečnost: najbolje voda, svježe iscijeđeni sokovi (manja količina).

Iako je ovdje nabrojano mnogo namirnica i skrenuta je pažnja na bitnost sehura, to ne znači da se trebamo prejesti. Nije bitna količina, nego je bitna kvaliteta, koja se vrlo lako može postići dobrom kombinacijom navedenih namirnica, pa čak ako se uzmu i u manjim količinama.

Iftar je obrok za koji je bitnije znati kako jesti, nego što jesti. Vrlo je bitno ne požuriti sa jelom i ne najesti se odjednom. Hrana se treba dobro žvakati prije gutanja, da bi spremna došla u želudac. Treba se jesti lako probavljiva hrana da bi organizam do sehura stigao iskoristiti namirnice koje uzmemo. Najbolje je prekinuti post hurmom i s nekoliko gutljaja obične vode. Dobro je u vodu ucijediti par kapi limuna, koji će pomoći čišćenju sluzi koja se nakupila u probavnom sistemu za posta. Može se pojesti i neka voćka ili manja količina voćne salate. Voće se ne jede na pun stomak, jer onda ne uspije da se apsorbira pošto ga ometa druga hrana, nego istruhne i nadima nas. Dobro je ovako prekinuti post, jer se  pokrene probava koja je mirovala 18 sati i pripremi se za ostatak obroka.

Onda bi bilo dobro klanjati i servirati ostatak jela pa tek onda jesti ostatak. Dobro je pojesti supu ili čorbu, pa nešto još lagano.

Ne smijemo se najesti preko mjere jer to ne dozvoljava želucu da odradi svoj dio probave i hrana nepripremljena ode u crijeva, tako da nećemo imati koristi od tako nepripremljene hrane. Imat ćemo samo težinu u stomaku, nadimanje, bolove, a hranjive materije neće se iskoristiti. Idealno bi bilo kada bismo jednu trećinu želuca napunili hranom, drugu vodom i treću ostavili praznu, kako znamo iz sunneta Poslanika a.s.

Dobro je kombinirati sljedeće namirnice za iftar:

–          Nemasno meso (piletina, teletina, puretina, manje količine crvenog mesa itd.)

–          Meso ribe, morske plodove

–          Riža

–          Krumpir

–          Tjestenine i hljeb (ne od integralnog nego od bijelog brašna)

–          Raznovrsno povrće

–          Svježe voće (lubenica, dinja, nekatarine, grožđe, naranče isl.)

Ako pijete kahvu, trebalo bi da pričekate nekih sat-dva. Onda možete popiti kahvu, pojesti nešto slatko (iako ga trebate izbjegavati, pogotovo ako je agdali i saftaliJ). I onda, iza teravije bi trebali pojesti još jedan obrok. Najbolje da to bude voće, povrće, nešto vrlo lagahno, jer ćete opet za nekoliko sati jesti sehur.

Sljedeće treba izbjegavati (isto kao i izvan Ramazana):

–          Prženu, masnu i prezačinjenu hranu

–          Hranu koja sadrži previše šećera

–          Preslanu hranu

–          Prejedanje

–          Previše crnog čaja i kahve na sehuru

–          Pušenje cigareta.

Kada se priča o unosu vode u organizam, ne morate se brinuti ako ne pijete 2 l vode. To čak može biti i opasno. Kada se kaže da se treba unijeti toliko vode, to podrazumijeva ukupnu vodu, koja se nalazi i u voću i povrću i ostalim namirnicama. Ali, isto tako, ako jedete preslanu hranu, pijete puno kahve i crnog čaja, onda vam ni 2 l možda neće biti dovoljno. Kahva i čaj djeluju tako da potpomažu izlučivanje vode iz organizma. Slana hrana traži da pijemo dosta vode, da bi se postigla ravnoteža elektrolita u organizmu, onda tu vodu i sol organizam mora izlučiti, a to može znatno da optereti organizam, pogotovo bubrege. Dnevni gubitak tečnosti u procentu 1-2 %, neće negativno djelovati na organizam, ali veći gubitak može biti poguban. Na nama je da budemo odgovorni i da se pravilno hranimo da bismo to izbjegli.

Znat ćemo da se pravilno hranimo onda kada se budemo dobro osjećali i budemo mogli obavljati lakše dnevne poslove u toku posta bez smetnje. Ukoliko se ne osjećamo dobro, to nije zbog posta, nego zbog toga što se nepravilno hranimo.

Naravno, postoje stanja i bolesti kada čovjek ne bi trebao (ili ne bi smio postiti). To su: značajna malokrvnost, iscrpljenost kod malignih oboljenja, teže forme šećerne bolesti, ovisnost o lijekovima za određena stanja (srčani bolesnici isl.), dojenje, trudnoća itd.

I na kraju, želim vam svima lijepe ramazanske dane i noći, pune blagoslova, molitve, bereketa, ljubavi, empatije, sadake, pomirenja. Želim nam svima da istinski osjetimo slast posta .

POSR2

Objavila safija softić-namas u 13:59