(Poglavlje iz knjige: IBADET U ISLAMU, Izdavač: Medžlis IZ-e Konjic, 2001. god.) 

Raznovrsnost ibadeta u islamu

Islamski ibadeti su vrlo raznovrsni: neki od njih se vrše riječima kao dova, spominjanje Allaha dž.š.(zikr), naređivanje dobra, odvraćanje od zla, poučavanje onoga ko ne zna, upućivanje zalutalog i slično tome. Neki se vrše djelom: pokretima tijela kao namaz, imetkom kao zekjat, ili zajedno i tijelom i imetkom kao hadždž i borba na Božijem putu. A neki nisu ni riječi niti djela, kao post koji znači sustezanje od jela, pića i kontakta sa ženom od zore do zalaska sunca. 

Post je u svojoj suštini pozitivan čin

Ovo sustezanje i ostavljanje, iako po svojoj vanjštini izgleda negativno, je ustvari, u svojoj biti vrlo pozitivno djelo; jer je post odvraćanje nefsa od onoga što želi s ciljem približavanja Bogu. On je time psihološko i namjerno djelo koje ima težinu na vagi istine, dobra i primanja kod Boga.

Nijet je, dakle, taj presudni faktor u ovom što se čini ili ne čini. Pa da li je vjera išta drugo osim činiti nešto ili ostaviti? Činiti ono što je naređeno ili pohvalno, a ostavljati ono što je zabranjeno ili pokuđeno. Da li su vrijednosti išta drugo do činiti ono što treba, a ostavljati ono što ne treba?

Post je ibadet koga su poznavale i druge vjere prije islama, iako su ga vremenom mienjale. Uzvišeni kaže: „O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, kako biste bili bogobojazni.“ (El-Bekare, 183) Međutim, islamski post se razlikuje od svih drugih. 

Mjesec obaveznog posta

Islam je za post odabrao časni i mubarek mjesec, koji u dušama muslimana ima posebno mjesto, to je mjesec u kojem su objavljeni prvi Kur’anski ajeti koje je dostavio Džibril u srce časnog Poslanika: „Uči u ime tvog Gospodara koji stvara.“ (El-´Alek, 1) Ovaj mjesec je Allah dž.š. odabrao da u njemu objavi svoju najvrijedniju knjigu svome najodabranijem stvorenju i zavrjeđuje da se u njemu propiše post kao godišnji ibadet. Uzvišeni kaže: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša.“ (El-Bekare, 185) 

Tajne posta

Uzvišeni Allah nam je propisao post u ramazanu zbog skrivenih tajni i velikih mudrosti, neke od njih znamo, a neke ne znamo; a neke od njih nam bivaju otkrivene vremenom, pa je na nama da razmišljamo o Božijoj mudrosti koja se krije iza gladi i žeđi i da spoznamo Njegovu tajnu u postu kako bi ga obavljali onako kako Allah želi, a ne kako to žele ljudi. 

Post je jačanje duha

Ne možemo spoznati tajnu ovoga posta, a da ne spoznamo tajnu ovog čovjeka: šta je čovjek i šta je njegova bit? Da li je on samo to uspravno tijelo? Da li je on skupina organa, ćelija mesa, krvi, kosti i živaca? Ako je čovjek samo to, on je, uistinu, sitan i bezvrijedan! Čovjek, uistinu, nije samo taj opipljivi lik. On je nebeski duh koji živi u ovom zemaljskom tjelu! Čovjekova bit nije ništa drugo nego Božiji dar i duhovni dragulj koga je Uzvišeni u njega pohranio, pomoću njega razmišlja i spoznaje, osjeća i razlikuje, pomoću njega upravlja zemljom i proniče do nebeskih sfera, i zbog njega je Allah naredio melekima da učine sedždu Ademu a.s., a ne zbog ilovače i blata koji su u njemu: „I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: „Stvoriću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u nj’ udahnem, vi mu se poklonite!“ (Sad, 71-72)

To vam je čovjek: nebeski duh u zemaljskom tijelu, tijelo je kuća, a duša njen vlasnik i stanovnik, tijelo je jahalica, a duša njen jahač i putnik, a kuća nije stvorena sama za sebe, a ni jahalica nije sama sebi svrha, nego je kuća radi njenog stanara, a jahalica radi koristi jahača; čudni li su ovi ljudi koji su sebe zapostavili, a svu pažnju posvetili svojim kućama i od sebe napravili sluge svojim jahalicama, zapostavili su svoje duše, a pokorili se svojim tijelima, pa samo u korist tijela rade i radi zadovoljstva njegovih prohtjeva se trude i oko svojih strasti i trbuha kruže. Njihova stalna parola je: Dunjaluk nije ništa drugo do hrana, piće i spavanje. Pa ako te ovo mimoiđe, mimoišao te dunjaluk! Ili (poselami se sa dunjalukom).

Takve Allah dž.š. opisuje riječima: „Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s puta pravoga skrenuli.“ (El-Furkan, 43-44) To vam je čovjek – duša i tijelo – i njegovo tijelo ima zahtjeve iz svog niskog svijeta, a duša ima zahtjeve iz svog uzvišenog svijeta, pa ako čovjek podredi čežnje svoje duše zahtjevima svoga tijela i odluke prepusti svojim nagonima, a ne razumu, pretvara se iz milostivog stvorenja u pokuđenu životinju, a vrlo često u prokletog šejtana.U ovom kontekstu pjesnik poziva:

O slugo tijela, koliko hitaš u službi njegovoj,
tražiš li dobit iz onoga u čemu je gubitak?
Okreni se duši i upotpuni njene vrline
jer si ti po duši, a ne po tijelu insan!

Kada čovjek spozna vrijednost svoje duše i kad dokuči tajnu Božiju u sebi i ulogu nebeske strane u njemu naspram njegove zemaljske strane i kad se bude brinuo o jahaču prije nego o jahalici i o stanovnku prije nego o zidovima i kad da prioritet čežnjama duha nad nagonima tijela, postat će poput meleka ili možda bolji od meleka: „A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su zbilja najbolja stvorenja.“ (El-Bejjine, 7) Zbog svega ovoga Uzvišeni Allah je propisao post kako bi se čovjek oslobodio od prevlasti svojih nagona i da bi se oslobodio tamnice svoga tijela i time nadvladao želje svojih strasti i postao nešto slično melekima.

Zbog toga nije čudo da se duša postača uzdiže i približava Uzvišenom Stvoritelju i da svojom dovom kuca na nebeska vrata pa joj se otvore i kad moli svoga Gospodara i On joj se odazove, i kaže: „Odazivam ti se Moj robe, odazivam.“ O ovome Vjerovjesnik s.a.v.s. kaže: „Trojici se neće odbiti dove: postaču sve dok ne iftari, pravednom vladaru i molbi onog kome je nepravda učinjena.“(Bilježe ga Et-Tirmizi; Ahmed; Ibn Madže; Ibn Huzejme i Ibn Hibban) 

Postite i bićete zdravi

Ako u postu postoji prilika za jačanje duha, onda u njemu postoji i prilika za jačanje tijela jer mnoge bolesti koje snalaze ljude su rezultat onoga što oni unose u svoje trbuhe, ne praveći razliku izmedu onoga što im treba i što im ne treba. Poslanik s.a.v.s. kaže:„Čovjek nije napunio goru posudu od svoga trbuha. Čovjeku je dovoljno malo hrane da bi zadovoljio svoje potrebe, pa ako želi više onda je to jedna trećina za hranu, jedna trećina za vodu, a jedna trećina za njega.“ ( Et-Tirmizi)

Ako je želudac kuća bolesti, onda je sustezanje od jela najefikasniji lijek. Želudac nema prilike da se odmori kao u vrijeme posta, a to je odlična prilika tijelu da se oslobodi od mnogih štetnih materija. Jedan poznati magazin je objavio da je tri stotine ljudi izliječeno od šećerne bolesti postom. Istinu je rekao Poslanik s.a.v.s. kad kaže: „Postite pa ćete biti zdravi.“ (Bilježi ga Et-Taberani) 

Post – odgoj volje

Kroz post jačamo volju i navikavamo se na strpljenje, postač trpi glad dok je pred njim ukusno jelo, trpi žed, a pred njim je hladna voda, ostaje čist, a pored njega je njegova žena, niko ga ne prati osim njegovog Gospodara, i njime niko ne upravlja osim njegova savjest, niko mu ne pomaže osim njegove jake volje, to traje oko petnaest sati ili više svakog dana i dvadesetdevet ili trideset dana svake godine. Pa koja škola odgaja čovjekovu volju i poučava lijepom strpljenju kao škola posta koju islam otvara i čini obaveznom u vrijeme ramazana i dobrovoljnim van ramazana?
Njemački psiholog je pisao o jačanju volje, tvrdeći u svojoj studiji da je post najuspješnije sredstvo za to. A što se tiče islama on je pretekao psihologe isto onako kako je pretekao ljekare, i dovoljno ti je da čuješ Poslanikov s.a.v.s. poziv mladićima: „O skupino mladića, ko od vas ima mogućnosti neka se oženi jer se time štiti pogled i čuvaju stidna mjesta, a ko nije u stanju neka posti jer mu je post štit.“ (Bilježi ga Buharija)

Poslanik s.a.v.s. kaže: „Sve ima svoj zekjat, a zekjat tijela je post, a post je pola strpljivosti.“ (Bilježi ga Ibn Madže)

Post je polovina strpljenja jer u čovjeku imaju tri snage: snaga strasti kao u životinja, snaga srdžbe kao kod divljači, i duhovna snaga kao kod meleka, pa kada njegova duhovna snaga nadvlada jednu od ostale dvije, onda je to pola strpljenja, a kroz post musliman pobjeđuje snagu strasti stomaka i stidnih mjesta, pa je post, uistinu, polovina strpljenja.

Islam, uistinu, nije vjera indiferentnosti i mlitavosti, nego je on vjera stalnog napora i borbe, a prvo oružje te borbe je strpljivost i jaka volja jer onaj ko nije u stanju da se bori protiv sebe nije u stanju ni da se bori protiv neprijatelja, i ko nije u stanju pobjediti svoje strasti, nije u stanju da pobijedi ni svog neprijatelja, ko ne može da se strpi bez hrane jedan dan, teško je da se strpi na rastanku sa porodicom i domovinom, ma kako cilj velik bio. Zbog toga je post jedno od najboljih sredstava za pripremanje vjernika na strpljivost, privrženost i borbu, koji će izdržati teškoću, glad i uskraćenost sve dok je to u ime Allaha dž.š.. 

Upoznavanje blagodati

Od mudrosti posta je i to da on upoznaje čovjeka sa veličinom Božijih blagodati prema njemu; kod čovjeka koga obaspu Božije blagodati smanji se osjećaj prema njima. Blagodati se ne mogu spoznati osim kada one nestanu, vrijednost slatkoga se cijeni tek onda kada se okuša gorko, vrijednost dana se ne može spoznati osim kada padne noć, po svojim suprotnostima se stvari poznaju. Kroz post spoznajemo vrijednost hrane, vode, sitosti i napojenosti, a sve se to neće spoznati osim ako tijelo osjeti žestinu žedi i gorčinu gladi.

Stoga Poslanik s.a.v.s. kaže: „Ponudio mi je moj Gospodar da mi dolinu Mekke učini zlatom. Rekao sam: „Ne moj Gospodaru, nego ću jedan dan sit biti, a drugi gladovati, pa kada ogladnim skrušeno Ti se molim i spominjem Te, a kada se zasitim zahvalim Ti se.“ (Bilježi ga Et-Tirmizi) 

Podsjećanje na neimaštinu nevoljnih

Među tajne posta ulazi i praktično podsjećanje na glad gladnih i nevolje bijednika, podsjećanje bez rječita govora i sročena vaza, podsjećanje koje postač sluša kroz glas njegovog želuca i poziv njegovih crjeva, jer onaj koji je odrastao u izobilju i nije okusio glad niti tegobu žedi može da pomisli da su svi ljudi kao on, i kada on ima, imaju svi ljudi i da nema ljudi kojima fali hljeba i osnovnih namirnica!

Sasvim je jasno da je Uzvišeni Allah u postu dao primjer solidarnosti i potpune jednakosti, i da je glad učinio obaveznim porezom koga daje i siromašni i bogati, izvršava ga i onaj koji ima riznice kao i onaj koji ne posjeduje dnevnu hranu, na taj način bogataš osjeća da ima želudaca koji su prazni i koji teško održavaju svoje živote. Zbog toga je neophodno da pozove čovječnost insana, islam muslimana i iman vjernika da omekšaju njihova srca i da daju nevoljnicima i pomognu bijednicima. Allah je milostiv, i On će se smilovati svojim milostivim robovima, a istinu je rekao Poslanik s.a.v.s.: „Milostivima će se smilovati Milostivi. Vi se smilujte onima koji su na zemlji, vama će se smilovati Onaj koji je na nebu.“ (Bilježe ga Ebu Davud i Et-Tirmizi)

Prenosi se da je Jusuf a.s. mnogo postio mada je bio upravnik riznica, pa pošto je upitan o tome rekao je: „Strah me je ako se najedem da ću zaboraviti glad siromašnih.“ 

Potpuna pokornost Allahu

U postu prije svega izražavamo potpunu predanost Allahu dž.š. i potpunu pokornost Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi i Bogu ljudi. Ova mudrost je sastavni dio svakog ibadeta i Uzvišeni cilj svakog propisa; ibadet neće biti ibadetom niti je rob robom osim sa njim. Gospodar ljudi kaže: „Naredio sam i zabranio sam“. A robovi kažu: „Čuli smo i pokorili smo se, Gospodaru naš, Ti nama oprosti i mi ćemo se Tebi vratiti.“ (El-Bekare, 285)

Ova pokornost i predaja je posebno izražena u postu. Postač gladuje i trpi žed, iako je pred njim voda i ništa ga ne sprječava da je uzme osim ljubavi prema Bogu, želje za Njegovim zadovoljstvom i davanja prednosti onome što je kod Njega. Zbog ovoga Uzvišeni pripisuje post Svojoj Uzvišenosti i preuzima na Sebe da nagradi postača, pa kaže: „Svako djelo čovjekovo je njegovo osim posta, post je moj i ja za njega nagrađujem; čovjek ostavlja hranu radi mene, ostavlja piće radi mene, ostavlja užitak radi mene i ostavlja ženu radi mene.“ (Bilježi ga Ibn Huzejme u svom Sahihu)

To vam je post u islamu, Allah ga nije propisao kao kaznu čovječanstvu niti kao osvetu, a kako bi to i bilo kad je ajete o postu završio riječima: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.“ Naprotiv Allah ga je propisao da njime probudi dušu, popravi tjelo, ojača volju, da ga navikne na strpljivost, da ga upozna sa blagodatima i da mu probudi osjećaj milosti i pripremi čovjeka za potpunu predaju Allahu, Gospodaru Svjetova. 

Muslimani i post

Ove mudrosti moramo čuvati i one nam moraju biti stalno na umu u toku posta, kako bi on izvršio svoju ulogu i postigao željeni cilj. Pa da li su muslimani shvatili tajne posta i da li su se okoristili mjesecom ramazanom? Što se tiče naših prethodnika oni su ubrali njegove plodove, crpeći iz njega duh snage i snagu duha. Danju bi bili aktivni, konstruktivni i uspješni, a noću bi ibadetili i zikir činili, a čitavog mjeseca bi učili, ibadetili i dobročinstvo činili; njihovi jezici su postili od nepotrebnog govora i grijeha, njihove uši su postile jer nisu slušale laž i grijeh, njihove oči su postile jer nisu gledale u zabranjeno i ružno, njihova srca su postila jer nisu čežnju prema grijehu osjećala i njihove ruke su postile jer se nisu prema zlu i uznemiravanju pružale.

A što se tiče današnjih muslimana, jedni od njih su ramazan uzeli kao sezonu ibadeta i uvećavanja dobra, njegove dane poste, noći u ibadetu provode, zahvaljuju na blagodatima koje im je Allah dž.š. dao, ne zaboravljaju slabe i nevoljne. Oni slijede primjer Poslanika s.a.v.s. koji je bio najdarežljiviji u mjesecu ramazanu. Uz te pravovjerne žive i drugi koji se nisu okoristili ramazanom niti njegovim postom niti noćnim ibadetom. Allah ga je dao za srce i dušu, a oni su ga dali za stomak i želudac, Allah ga dao za blagost i strpljenje, a oni su ga učinili mjesecom srdžbe i nerazumnosti, Allah ga je odredio za smirenost i dostojanstvo, a oni su ga učinili mjesecom pogrda i svađa, Allah ga je učinio da u njemu poboljšaju svoja svojstva, a oni nisu promijenili ništa osim termina obroka, Allah ga je učinio preispitivanjem za bogataša i utjehom nevoljnika, a oni su ga učinili revijom raznovrsnih jela i pića, u kojoj se povećavaju njihove probavne smetnje u mjeri u kojoj se povećava tuga siromašnih. Možda će muslimani postiti tako da će ih post pripremati za bogobojaznost, kako to Kur’an naređuje, i tako izaći iz ramazana čisti i oproštenih grijeha.

PREUZETO: dzemat-oberhausen.de