Nakon strašnog smaknuća jordanskog pilota Muaza Kesasibe u arapskom svijetu ne prestaju tog zvjerskoga čina, kako političara, tako i vojske, kulturnih radnika i vjerskih ustanova. Dok u Jordanu vojska prijeti odmazdom koja će se čuti do neba, u ostalim zemljama razmatraju se fetve u vjerskim krugovima. Napokon se oglasio i El-Ezher koji u svom saopćenju i fetvi odobrava ubijanje i raspinjanje na križ pripadnika ove terorističke organizacije. Šejh El-Ezhera dr. Ahmed Tajjib u svom priopćenju kaže: Ubiti i na križ raspeti, odsjeći ruke i noge teroristima Daiša jer je to šejtansko djelo.

U anketi među islamskom ulemom (znanstvenicima) na pitanje da li je po islamu, odnosno šerijatu dopušteno spaliti živu osobu kao kaznu za počinjeni zločin, svi odreda kažu da takve kazne u šerijatu nema. Na pitanje kako kvalificirati spaljivanje žive osobe ulema je jednoglasna da je to:zvjerski i neljudski čin i islam s tim činom nema ništa zajedničkoga. Temeljem fetve El-Ezhera i mišljenja islamskih znanstvenika u četvrtak 5 veljače sastat će se Vijeće arapske Lige sastavljeno od stalnih predstavnika da razmotri koje mjere poduzeti u rješavanju ovo ogromnog problema arapskog naroda.

Ovaj zvjerski čin terorista iz Daiša bio je povodom rasprave među muslimanskom ulemom, kako onim umjerenim, tako i onim ekstremnim za koje se može tvrditi da su uvelike doprinijeli stvaranju ekstremnih muslimanskih organizacija. Predstavnici tih organizacija koriste sva moguća sredstva kako bi dokazali svoj ekstremizam. Oni se pozivaju na davne poviesne argumente koji su u službenim muslimanskim krugovima odbačeni. Tako na primjer kreatori vjerske strane organizacije Daiš tvrde da je još prvi halifa Ebu Bekr dopustio spaljivanje živih osoba. Oni međutim zaboravljaju priznati da prenositelj ove Ebu Bekrove izjave Ulvan ibn Davud El-Bahli nije mogao potvrditi od koga je čuo tu izjavu, niti je ima igdje zapisane. S druge strane Muhammeda alejhis-selam u jednom hadisu, koji ima svoje pouzdane i priznate prenositelja (Ibn Mes’ud), izjavio da je čovjeku zabranjeno da kažnjava drugog Božjim kaznama, a to je u najvećem broju slučajeva oganj, odnosno vatra. U drugom alejhis-selamovom hadisu koji je uvršten u sahih-hadise, zapisan u Buharinoj zbirci Božji poslanik najstrožije zabranjuje kažnjavanje i mučenje zarobljenika, fizički ili psihički. To je Poslanik praktički pokazao na Bedru sa zarobljenim poganima iz Mekke.

U ovim raspravama postavljalo se pitanje tko su ti alimi koji daju potporu Daišu i drugim terorističkim grupama. Radi se uglavnom o priučenim alimima koji svoje znanje o islamu ne stječu u školama i fakultetima koliko u sredinama koje nemaju zajedničkoga sa islamom. Ovo nije prvi puta da se u arapskom svijetu pridaje više značenja običajnom a manje islamskom pravu. Bespredmetno je vjerovati u dokaze kojim Daiš želi obraniti svoje postupke, izjavio je Vrhovni egipatski muftija Ševki. Sličan stav El-Ezheru izrazio je i Vrhovni saudijski muftija izjavljujući da je Daiš počinio strašan zločin sa kojim islam nema ništa zajedničko.

Postavlja se pitanje jesu li samo izjave i fetve dovoljne da se iskorijeni ovo zlo koje sramoti cijeli islamski rod, a posebno arapski. Pojava raznih ekstremnih i terorističkih grupa u muslimanskom svijetu govori koliko su naše unutarnje snage slabe da obrane izvorno islamsko učenje. Mnoga islamska ulema već odavna upire prstom u islamski odgoj i obrazovanje smatrajući ga najodgovornijim za trenutno stanje među našoj mladeži koja je prepuštena kvazi odgoju i obrazovanju, jer pravoga nema. Ako arapske zemlje ovoga puta ne iznađu načina da se zajednički odupru tom najgorem zlu a vlasti promjenu metodu odnosa prema narodima i ne poslušaju njegov zov, crno se piše cijelom islamskom svijetu. Ulema mora izvršiti pritisak na vlasti da se konačno počnu odnositi prema narodu i pojedincima onako kako je odredio Kur’an i radio Božji poslanik.

Ovdje ne možemo a ne istaći činjenicu da prema nekim izvorima oko 150 mladih Bošnjaka ratuje u Siriji čvrsto uvjereni da je to džihad, a ne bratoubilački rat u kome mi nemamo nikakvoga interesa osim humanitarnog da pomognemo tom nesretnom narodu da prestane ta strava. Cijela islamska zajednica mora se pitati kolika je njena odgovornost i propust.