Zanimljiv doprinos očuvanju kur’anskog jezika

Za vrijeme vladavine Osmanske imperije arapskim područjima turkofili su nastojali sve što je islamsko podrediti turskom jeziku. Za vrijeme Kemala Ataturka uvedena je obveza da se namaz objavljuje na turskom, a ne arapskom jeziku, da se hutbe i sve druge vjerske aktivnosti obavljaju na turskom jeziku. U tu svrhu kur’ansko pismo je latinizirano i tako se učio. Turkofili su svoja uporišta pronašli u hadisu Muhammeda alejhis-selama koji je dopustio svojemu ashabu Selmanu el-Farisu da obavlja namaz na perzijskom jeziku. Turkanizacija islama za vrijeme Osmanske imperije prijetila je da potpuno potisne arapski jezik iz upotrebe u vjerskim i obrazovnim institucijama. I dana golema većina Turaka preferira turski nad ostalim jezicima, pa i arapskom.

U to vrijeme u obranu arapskoga jezika ustali su kršćanski intelektualci i dali golem doprinos očuvanju toga jezika. Uz mnoštvo njih spomenut ćemo one najzaslužnije koji su sav svoj znanstveni opus stavili u službu obrane kur’anskoga jezika kao majke svih arapskih jezika.

NASIF JAZDŽI


Nasif bin Džumbulat Jazdži

Za Jazdžija njegovi suvremenici kažu da je istražujući Kur’an naučio cijelu Objavu napamet. Rođen je 1800. godine u selu Kufršima u Libanonu. Cijeloga života bavio se istraživanjem arapskoga jezika i Kur’ana. Među njegova najznačajnija djela spada prijevod Svetog pisma s originalnog jezika na arapski. Ta Biblija i danas je u uporabi kršćana. Prijevod je tiskan 1864. godine. Pored ostaloga napisao je djelo pod naslovom Tavkul hamame, Medžmeal-bahrejn, sažetak gramatike arapskoga jezika.

BUTROS EL-BUSTANI

I on je nosio časni naziv muallim, rođen je u mjestu Šuf u Libanonu. Govorio je tri strana jezika, surjanski, talijanski i latinski. Osnovao je lis Nefir u Siriji. U listu je snažno promicao golemu važnost arapskoga jezika ali i arapskoga nacionalizma. Rođen je 1819. Njegovo mjesto u arapskoj enciklopediji posebno je zabilježeno. Kao povjesničar napisao je značajno djelo pod naslovom Arapske bitke u Andaluziji, Arapska književnost i književnici, Arapi u džahilijjetu i pojava islama, Arapski književnici u doba vladajuće dinastije Abbasija.

LUIS MA’LUF

Rođen je u gradu Zahli 1867. godine a umro 1946. Bio je profesor na Jezuitskom sveučilištu u Bejrutu. Osnovao je lis Bešir i u njemu objavio brojne članke a naročito na temu arapskoga jezika. Jedan je od rijetkih arebista koji je napisao i objavio djelo pod naslovom  Povijest arapskoga jezika. Napisao je djelo Povijest zbivanja u Siriji i Libanonu

MARUN ABUD


Marun Abud i njegovo djelo Er-Reus

Povijest je zabilježila da je Marun bio jedini kršćanin koji je svome sinu dao ime Muhammed. Rođen je u Džubejlu u Libanonu a umro 1962. Bio je pjesnik i književnik. Za života je napisao oko 60 knjiga i članaka. Svakako je njegovo djelo Er-rus najznačajnije kod Arapa i zbog toga je i odabran među petoricu kršćana koji su u vrijeme vlasti Osmanlija najzaslužniji za očuvanje arapskoga jezika.

MUNIR BA’LEBEKI

Munir Ba’lebeki i njegov riječkih arapsko-engleski zvanu El-Mevrid

Rođen je 1918. godine u Bejrutu. Studirao je na Američkom svučilištu gdje je i diplomirao. Njegovo najznačajnije i u arapskom svijetu najcjenjenije djelo El-mevrid, rječnik arapsko-engleskog koje je i danas najznačajnije leksičko djelo. Osnovao je narodno učilište za milijune nepismenih Arapa. Zbog djela El-mevrid Munir je prozvan čelnikom arapskih prevoditelja. Nije uspio prije smrti završiti prošireno izdanje El-mevrida pa je to učinio njegov sin Remzi Ba’lebeki.

Kada nam se danas pred očima odvija sukob civilizacija, a u neku ruku i religija ne možemo a ne spomenuti ovu petoricu kršćana koji imaju goleme zasluge za očuvanje arapskoga jezika, povijesti i kulture.


Kur’anski tekst iz 7 stoljeća sada se nalazi na sveučilištu u Birminghamu, sačuvan zahvaljujući kršćanskom svećeniku u Mosulu