Svi smo svjedoci kako se u životu smjenjuju uspjeh i neuspjeh, sreća i tuga, zdravlje i bolest, sigurnost i strah, različite životne situacije i iskušenja. Svoju snagu, veličinu i iman testiramo u susretu s njima. Često mi se nameće misao da nije toliko bitno kakvo će nas iskušenje zadesiti, bitno je kako ćemo se nositi s njime. Važno je osvijestiti i prihvatiti kur’ansku poruku kako nešto želimo, a nije dobro za nas ili nešto preziremo, a to je dobro za nas. O tome sam razmišljala i jutros u OŠ Jordanovac u kojoj smo bili gosti na satu o različitostima. Nakon višednevnog rada na ovu temu, učiteljica Ana Kabok odlučila je na sat pozvati djecu iz Iraka i Afganistana te zajedno sa svojim učenicima razmijeniti saznanja i pobliže se upoznati. Uz pripovijedanje, čitanje i pjesmu razgovarali smo o obrazovanju u zemljama njihova porijekla, pokazali su nam svoje pismo, a zaključili smo i kako pjesmica Kad si sretan postoji i u arapskom govornom području. Bilo je zanimljivo slušati je na arapskom jeziku. Ova pozitivna priča o različitostima u svijetu dovela nas je do zaključka kako su zapravo djeca svuda ista, a 12-ogodišnji dječak iz Afganistana, koji je za kratko vrijeme izvrsno naučio hrvatski jezik i već sada pomaže odraslima kao prevoditelj za dari jezik (za koji u Hrvatskoj gotovo da nema prevoditelja), potakao me na ono razmišljanje s početka priče: Zaista, poslije svake tegobe slijedi olakšanje. Bit će zanimljivo pratiti gdje će ovaj dječak završiti sa bogatstvom kulture i jezika koje je ponio iz svoje zemlje. Nakon teškog i mukotrpnog puta iz dalekog Afganistana i tegobnog života izbjeglice, primjetna je visoka motivacija kod njega te ulaganje maksimalnog truda kako bi uspio ostvariti bolji život za sebe i svoju obitelj. Sigurna sam da će njegov trud biti nagrađen olakšanjem u novoj sredini, a uz pomoć dobrih ljudi kroz ovakve i slične projekte proces integracije polučiti će izvrsne rezultate. Zahvaljujemo učiteljici Ani, njenom razredu i školi za promicanje bogatstva različitosti i sudjelovanje u projektu integracije djece izbjeglica. Svjedok sam kako ovakvi događaji vraćaju osmijeh na lice i sjaj u oči ovoj napaćenoj djeci.

Emina Mešić