Drugoga dana boravka u Zagrebu muftija dr. Aziz Hasanović poveo je svoje goste, reisa Huseina ef. Kavazovića, Safeta Softića, dr. Amira Karića i ostale suradnike do spomenika muslimanima koji su u Domovinskom ratu 1991-1995 dali svoje životu u obrani hrvatskoga suvereniteta. U temelje hrvatske slobode i samostalnosti ugrađeni su i životi više od tisuću muslimana. Republika Hrvatska, Ministarstvo branitelja i Grad Zagreb odužili su se našim šehidima tako što su u sklopu džamije izgradili predivan spomenik u parku pokraj Zagrebačke džamije, rad arhitekta Mesuda Bužimkića. Muftija dr. Aziz Hasanović proglasio je, shodno svojim ovlastima, 2. dan ramazanskog Bajrama danom hrvatskih šehida.
Fotografije, kao što znate, govore više od riječi, pa ova foto-priča zapravo i ne traži neko posebno objašnjenje, sve je razvidno. Ipak, rado bih upravo uz ove fotografije ispričao malu priču o Reisu, ali ne kao školovanom muslimanskom poglavaru, koji je završio glasoviti El-Ezher i magistrirao, nego kao borcu
koji je, kao imam u Gradačcu, odmah na početku srpske agresije na Bosnu, shvatio da je svome narodu potrebniji kao branitelj i hodža, a ne samo hodža. Prihvatio se s puškom u ruci obrane svoje domovine Bosne i Hercegovine, osnovavši vojnu postrojbu „Hodže“, zajedno s rahmetli Mustafom Novalićem. U toj su jedinici bili i mnogi drugi imami iz tog kraja, koji su učinili, zajedno s drugim mladim školovanim muslimanima, respektabilnu vojnu jedinicu koja je itekako utjecala u sprječavanju stranih misionarskih utjecaja među tamošnjom omladinom, presudno i puno više nego bilo koja politička organizacija, premda je Husein ef. Kavazović podržavao SDA stranku. Efendiju Huseina Kavazovića zarobili su pripadnici HVO-a kao sudionika Tuzlanskog humanitarnog konvoja. Bio je zatočen šest mjeseci u kazamatu HVO-a Turije, sabirnom logoru kraj Konjica. To je svoje zarobljeništvo prihvatio kao teško vjersko iskustvo u kojem je, voljom Allaha, dž.š., proživio i preživio život ratnog zarobljenika.
Međutim, Hodža iz rova, kako su nazvali efendiju Huseina Kavazovića, nije osvetoljubiv čovjek. Znamo da je protiv njegovih zlostavljača podignuta krivična prijava, ali isto tako znamo njegovu glasovitu izjavu da će Islamska zajednica „sarađivat s komšijama drugih vjera na temelju Riječi koja je i njima i nama jednaka…“ Obraćajući se prognanim Srebreničanima i preživjelih najvećeg europskog stratišta muslimana poslije Drugog svjetskog rata, efendija Kavazović je rekao da je „naš put – put tolerancije a ne osvete“. Mnoštvo toga dobroga učinio je današnji Reis kao negdašnji Muftija. Proveo je puno vremena pomažuću i olakšavajući povratak povratnicima u Podrinje. Dok su neki svojedobno znali i pognuti glave, ef. Kavazović je uvijek nastojao braniti i obraniti istinu, pravo i dostojanstvo muslimana.
Recimo i ovaj podatak, efendija Kavazović je svojedobno prozvao državna tijela da zaštite Islamsku zajednicu BiH od uzurpatora vjerskih objekata, što će reći sljedbenika šejha Jusufa Barčića, tadašnjeg vođe vehabijskog pokreta, ali je isto tako tražio pravično suđenje uhićenih najradikalnijih vehabista; tražio je da se uhićenim najradikalnijim vehabistima omogući pravo da obavljaju svoje islamske obveze, kao što je odlučno tražio da klanja dženazu rahmetli hafizu Jusufu Barčiću itd.
Ta Reisova odlučnost kad je potrebna i tolerancija kad to traži vrijeme u kojem živimo, čini mi se, potječe iz činjenice da reisu-l-ulema Husein Kavazović nije od skorojevića, kao što nije od skorojevića, također, ni naš Muftija koji je 12 imam u obitelji Hasanovića. Obitelj Kavazovića iz sela Jelovče kod Gradačca dala je, prema pisanju „Preporoda“ u rujnu 2012. godine, “četiri hafiza, šesnaest hodža, dvije muallime, jednog mujezina, sedamnaest hadžija, još nekoliko učenika medresa i studenata fakulteta islamskih nauka, te niz drugih obrazovanih ljudi raznih profesija”. Naravno, Reis je o toleranciji puno naučio i u sabirnom logoru HVO-a kod Konjica. Ipak, rekao bih, tolerancija svih nas muslimana proizlazi iz naše vjere, iz Kur’ana, a tu toleranciju priznaju i brojna svjedočanstva najučenijih i najumnijih ljudi svih religija.
Uvjeren sam da je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, obilazeći spomenično obilježje i čitajući imena 980 muslimana koji su svoje živote ugradili u temelje slobodne Republike Hrvatske, proživljavao ona vremena kad je s puškom u ruci, u nekom blatnom rovu pokraj Gradačca, branio sebe i svoje od okrutne, bezočne, krvoločne i bezobzirne agresije dojučerašnjih komšija. Kad su oko njega ginuli njegovi muslimanski suborci, a on, voljom Allaha, dž. š., ostao živ, kao što je ostao živ i u šestomjesečnom ropstvu kraj Konjica. Ne znam, čini mi se da ga je sam Allah Milostivi čuvao i sačuvao da nam bude Reis.
Kemal Mujičić