Zagreb 22.03.2013./10.05.1434. h.g.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je tijekom svoje povijesti proživjela nekoliko državno pravnih sustava. U Osmanskom carstvu jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju halife kao duhovnog stožera muslimana. Vjerske poslove u ime halife obavljali su dekretirane muftije, šerijatske sudije, muderisi i imami. U Osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljale su šerijatske sudije koji su, dakle, bili dio vladajućeg aparata i plaćani od strane države. Također, imamsko-hatibski poslovi, osobito džuma-namazi, zatim obrazovni sektor, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave.

1878. godine Bosnu i Hercegovinu je okupirala Austro-Ugarska i u prvih nekoliko godina muslimani BiH su bili dio islamsko-vjerske strukture Osmanskog carstva. 1882. godine šejhu-l-islam imenovao je sarajevskog muftiju Hilmi ef. Omerovića za bosanskog muftiju i ujedno ga je ovlastio da može imenovati niže vjerske službenike i šerijatske sudije. Usljed ovoga Austro-Ugarska država carskim dekretom od 17. oktobra 1882. g. postavlja Hilmi ef. Omerovića za bosanskog muftiju i proglašava ga prvim reisu-l-ulemom u Bosni i Hercegovini i ova godina se uzima godinom formiranja samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Istodobno su imenovana i četverica članova Ulema medžlisa, kao vrhovnog tijela za vjerska pitanja, a također je formirana Zemaljska vakufska komisija koja je bila zadužena za vakufske i mearifske poslove muslimana u Bosni i Hercegovini.

Muslimanima u Bosni i Hercegovini posebno je smetalo miješanje austrijske države u njihove vjerske poslove uslijed čega je došlo do formiranja Pokreta za vjersku i prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini na čelu sa mostarskim muftijom Fehmi ef. Džabićem. Ovaj pokret je tražio autonomiju i samostalnost bosanskih muslimana u organiziranju svojih vjerskih poslova i u upravljanju vakufskim dobrima i islamskim obrazovanjem. Pokret koji je nastao u mjesecu svibnju 1899. godine predstavljao je prvi organizirani pokret muslimana u borbu za svoja kulturna i politička prava i vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju koji je nakon desetogodišnje borbe okončan 15. aprila 1909. g. donošenjem Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Izdavanjem ovog štatuta prihvaćena je većina zahtjeva muslimana i konačno priznata autonomija uređivanja i organizacije islamskih pitanja i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini od strane Austro-Ugarske.

1918. g. BiH ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca a Islamska zajednica u BiH u sastav Islamske zajednice koja je obuhvatala muslimane od Makedonije do Slovenije i takvom je ostala sve do 1991. godine. 1930. godine vlasti Kraljevine Jugoslavije ukinule su vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana. Reis Džemaludin Čaušević snažno se suprotstavljao ukidanju ove autonomije i prebacivanju sjedišta Rijaseta iz Sarajeva u Beograd i u znak protesta podnio je ostavku. Za novog reisa je kraljevskim ukazom 1930. godine imenovan muftija Ibrahim ef. Maglajlić.

Nakon 1945. g.  i pored raznih pritisaka i nepovoljnih uvjeta za rad pod komunističkom vlašću Islamska zajednica je uspjela konsolidirati svoje redove, osigurati nastavak svoga rada, otvoriti Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, pokrenuti više časopisa i listova, prevesti relevantnu islamsku literaturu na bosanski jezik, odškolovati kvalitetan kadar i sl.

Hrvatski Državni Sabor   je 1916. godine priznao Islam kao ravnopravnu vjersku zajednicu. Iste godine je u zagrebačkoj vojarni postavljen vojni imam koji je povremeno obavljao i civilne poslove a osnovana je i Muslimanska bogoštovna opština koja je sljedeće 1917. podignuta na nivo muftijstva. Od toga vremena pa do danas muslimani u Hrvatskoj su u vjerskom organiziranju bili vezani za islamske strukture BiH.

Raspadanjem bivše Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu došlo je do paralizacije rada Islamske zajednice, koja je predstavljala jedinstvenu vjersku organizaciju muslimana u Jugoslaviji. Nametlo se pitanje reorganizacije Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, a usljed proglašavanja nezavisnosti bivših jugoslovenskih republika išlo se ka formiranju novih islamskih zajednica, čime su usljedile veoma korjenite unutrašnje promjene u dotadašnjem ustrojstvu Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji koje su, uglavnom, bile nametnute agresijom na našu zemlju. U takvim prilikama 28. aprila 1993. godine održana je sjednica Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Sarajevu na kojoj je donešena Ustavna odluka kao privremeni ustavnopravni dokument kojim se uspostavlja kontinuitet i prekinuta autonomija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i kojom se definira i uređuje njena nova organizacija i djelovanje. U skladu sa Ustavnom odlukom na ovom zasjedanju su izabrani naibu reis dr. Mustafa ef. Cerić i zamjenik naibu reisa hafiz Ismet ef. Spahić. Ovom odlukom je stavljen van snage jugoslovenski zakon o IZ iz 1930. godine i vraćena njena autonomnost koja je bazirana na Štatutu iz 1909. godine. 1997. godine donesen je novi Ustav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koji Islamsku zajednicu, koja se osim BiH proteže i na Islamsku zajednicu Srbije, islamsku zajednicu Hrvatske, islamsku zajednicu Slovenije i na muslimane u bošnjačkoj dijaspori tretira kao jednu strogo centraliziranu zajednicu.

Imajući u vidu novu stvarnost i složenost odnosa među islamskim zajednicama u tri samostalne država i bošnjačkoj dijaspori u Europi, Americi i Australiji kao i nove državno-političke i društvene sustave u kojima bošnjaci žive kao i nove društvene izazove na koje moraju odgovoriti Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 14. travnja 2012. godine zaključio,  i za to formirao komisiju koja će raditi na poslovima donošenje novog Ustava Islamske zajednice. Imenovana komisija je izradila platformu za izmjenu i dopunu Ustava a potom je organizirana javna rasprava u svim muftijstvima. 22.03. 2013. godine  muftija dr. Aziz ef. Hasanović  je sazvao i u Islamskom centru Zagreb organizirao takvu javnu raspravu za područje našeg mešihata. Pozvani su a uglavnom su se i odazvali najodgovorniji ljudi Islamske zajednice u Hrvatskoj.


Javna rasprava je održana u svečanoj knnjižnici nakon džume namaza. Skupu se prvi obratio i nazočne pozdravio muftija Hasanović.

Ispred Rijaseta skupu su prisustvaovali predsjednika  Sabora Islamske zajednice u BiH Safet Softić, šef kabineta reisu-l-uleme Razim Čolić i podpredsjednika  Sabora Islamske zajednice u BiH prof dr. Mevludin Dudić. Kod domaćina učešća su uzeli osim muftije Hasanovića predsjednik Sabora IZ u Hrvatskoj Mirsad Kugić, više od polovice članova Mešihata, rukovodioci ustanova u sastavu Islamske zajednice u Hrvatskoj, te predstavnici većine medžlisa.

Platformu za promjenu Ustav Islamske zajednice u BiH, uz PowerPoint prezentaciju, vrlo jasno i koncizno nam je izložio šef kabineta reisu-l-uleme gosp. Razim Čolić. Osnovna značajka novog Ustava bi bila uz precizno razrađenu koncepciju Rijaseta i prezizno razrađen koncept srednjeg nivoa organizacije, Miftijstva, odnosno Mešihati u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji. Naime Islamska zajednica je po ustavu iz 1997. g. bila organizirana na dva nivoa, niži u koji spadaju džemati i medžlisi i viši-Rijaset. Muftije su imale samo savjetodavnu ulogu.

Nakon izlaganja gosp. Čolića razvila se živa rasprava upravo oko glavnih promjena koje se žele postići novim Ustavom.

Predsjednik  Sabora Islamske zajednice u BiH Safet Softić je ukratko ukazao na glavne intencije ustavnih promjena a to su razrađena uloga Rijaseta kao izvršnog organa  na vrhu piramide IZ i precizno razrađene službe muftijstava koje bi povezivale osnovni nivo, džemate i medžlise sa Rijasetom. Pozvao je prisutne da daju što više korisnih prijedloga kako bi Sabor na svom travanjskom zasjedanju mogao zauzeti svoj konačni stav o ustavnim izmjenama.

Muftija Hasanović je prvo citirao usvojenu definiciju Islamske zajednice koja glasi: „Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica u Hrvatskoj, Islamska zajednica u Sloveniji i Islamska zajednica u Srbiji čine jedinstvenu Islamsku zajednicu na čelu sa reisu-l-ulemom sa sjedištem u Sarajevu“  uz dvije alineje da je Islamska zajednica bošnjaka u dijaspori sastavni dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i da će Islamska zajednica pružati određene usluge Islamskim zajednicama u Crnoj Gori, Albaniji i na Kosovu. Ustav mora biti u skladu s ovom preambulom. Mada je kako i sam kaže bio član komisije za donošenje novog Ustava tek je u pripremama za ovu javnu raspravu i detaljnim iščitavanjem svih prispjelih materijala uočio da treba još jasnije precizirati nadležnosti muftijstava jer njihova uloga u predloženoj platformi nije potpuno i do kraja razrađena. Trebamo precizirati njihovu razliku od mešihata. Posebice treba precizno odrediti ulogu Islamskih zajednica izvan BiH. U Platforni se spominju mešihati a u nas je pravni subjekt Islamska zajednica u Hrvatskoj. Osim toga trebamo precizirati nadležnosti centralnih organa, posebice na dijelove zajednice izvan BiH. Ne bi nam se više smjelo desiti kao kod slučaja Rijeka, kada je Ustavni sud odlučivao, ne prema normativnim aktima IZ u Hrvatskoj, nego prema normativnim aktima BiH. Svakako da svi normativni akti moraju biti usklađeni sa Ustavom.

Ravnatelj Islamske gimnazije prof.  Mevludi Arslani je skrenuo pozornost na jedan mogući problem. Naime, njemu se čini da se ovakvom Platformom ide prema jednoj vrlo demokratičnoj zajednici. Činjenica je, međutim, da su sve vjerske zajednice po svojoj prirodi konzervativne jer one, naprosto, moraju čuvati neke vrijednosti. Posebice je istakao da mu se čini da je „laicima“ data prevelika uloga, tako da oni mogu presudno odlučivati i o čisto vjerskim pitanjima.

Predsjednik  Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj gosp. Mirsad Kugić smatra da treba preciznije razraditi  razliku između muftijstava u BiH i muftijstava u drugim djelovima IZ kao i razliku u tretmanu vakufske imovine koju muslimani uvakufljuju i imovine koju Islamska zajednica  stiče svojim aktivnostima.

Član mešihata odvjetnik Sabit Nijazi iz Rijeke je mišljenja da u savjete muftija za administrativna pitanja osim predsjednika medžlisa trebaju uću i  priznati a potrebni stručnjaci.
Rukovoditelj Centra za Halal ing. Aldin Dugonjić je mišljenja da ustanovama koje Islamska zajednica osniva koje se samofinanciraju i koje značajno doprinose Islamskoj zajednici treba dati veći značaj. Njihova veza npr. sa Rijasetom morala bi biti direktna a ne preko nekoih direkcija koje često dobro i ne poznaju njihovu problematiku.

Član Mešihata IZ u Hrvatskoj i član Ustavnog  suda Islamske uajednice u BiH odvjetnik Adnan Omanović je imao dva prijedloga. Prvi je da se formira ekspertni tim koji bi sve prijedloge do kojih se došlo u ovim javnim raspravama operacionaliziraju i da se svagdje tamo gdje postoje dileme predloži nekoliko alternativnih članova i da se nakon mjesec dana organizira još jedan krug javnih rasprava u kojima bi razmatrali takva rješenja. Drugi prijedlog je da se  usaglase normativna akte potrebna kako bi novi ustav mogao zaživjeti. Još veći problem će nastupiti jer moramo usaglasiti čitav niz normativnih akata, jer sam kao član Ustavnog suda svjedak, da ne samo da oni nisu usaglašeni nego su često puta u suprotnosti jedni u odnosu na druge. Bez toga Ustav ne može mnogo doprinijeti.

Nakon provedene javne rasprave svi zainteresirani trebaju dostaviti svoje amandmane a onda će se pristupiti donošenju novog Ustava.

Avdo Imširović

Leave a Reply