Osvrt na Parlaonicu: Amra Hodžić, gimnazijalka iz Osijeka.

Znam što je osjećaj radosti i kako se osjećamo kad nam je duša ispunjena.

Dok mi s jednoga medija dopiru zvukovi omiljenih ilahija, a na drugome čitam o Trećoj srednjoškolskoj mektebskoj parlaonici, pokušavam skupiti svoje misli i dojmove u jednu mapu pa nekako to kopi-pejstat u ovaj kratki osvrt. I dok se prisjećam Parlaonice, misli žure jedna preko druge i ne stignem ih sve ni upamtiti i zabilježiti, ali potrudit ću se ništa ne izostaviti. Mladi i mediji. Rečenica nakon koje možemo staviti jednu ili tri točke, uskličnik, upitnik, a sve će biti točno i jasno. Nikako ne možemo reći mladi ILI mediji, mladi VS. mediji. Mediji su jednostavno dio naših života, pa nabrajali mi njihove nedostatke ili prednosti, oni će i dalje biti tu. Svatko od nas će proživljavati virtualni svijet, pogledat će nešto na televiziji, čuti na radiju, pa čak pročitati i u novinama. Nije li to onda najbolja moguća tema za diskusije mladih muslimanki i muslimana okupljenih u Islamskom centru Zagreb?! Neće li mladi kroz diskusije, predavanja i svoja izlaganja najbolje postati svjesni vlastitih pogrješaka u korištenju medija, prekomjernog korištenja medija ili nekvalitetnog izbora medijskih sadržaja!? Održana Parlaonica, koja je već treća u nizu, pokazala je kako mladi Sarajeva, Olova, Ljubljane, Rijeke, Zagreba, Siska i Osijeka znaju i prednosti i mane medija. Dokazala je da iako su društvene mreže sve popularnije da oni i dalje znaju usmeno iznositi svoje stavove, braniti ih, komentirati i najbitnije – komunicirati. Osim pažljivo i uspješno organizirane Parlaonice, aktualne teme potrebne u svakodnevnici, ovo druženje ostavilo je na nama mladima puno dublji trag. O bilo kojoj temi uvijek mislimo da znamo dosta, no kada je znanje u pitanju ne smijemo se zaustaviti i reći: „Ne, hvala! Ja znam!“ I Muhammed a.s. nas potiče na učenje hadisom u kojem stoji: „Dan u kojemu ništa novo nisam naučio, smatram da mi je proklet!“ Nisu li i prve riječi Objave Ikre bismi rabbike/Uči u ime Gospodara tvoga! To je jedan od osnovnih ciljeva, zadataka i ostvarenoga kada se mladi okupe na događaju poput ovoga, naravno u organizaciji i pratnji muallima koji usmjeravaju i koordiniraju naše odrastanje i sazrijevanje. Kada se ovoj dimenziji pripoji i ona druga – međusobno druženje, izmjena iskustava, stjecanje novih poznanstava i prijateljstava kao što je bilo na sijelu u prostorijama OKM-a. Ili kada pripojimo i Večer ilahija i kasida gdje nijedna riječ ne može opisati ono što se širilo među mladima i ostalim prisutnima, taj osjećaj povezanosti, osjećaj pripadnosti, čvrsto uvjerenje toga tko smo, što smo i čemu pripadamo… Jednostavno morate prisustvovati događaju poput ovoga i sami to proživjeti! Ja se iskreno nadam da ću, ako Bog da, ponovno moći sve ovo proživjeti. A sada znam i što ću odgovoriti svojoj profesorici iz psihologije koja mi je postavila pitanje što je to osjećaj radosti i kada osjećamo da nam je duša ispunjena! Ja to osjećam sada nakon Treće srednjoškolske mektebske parlaonice.