DR. MED. GZIM REDŽEPI

02
Ti džamijski ljudi baš su lijepi ljudi. Svi znaju da sam još premlada za ovakve novinarske poslove, a ipak me primaju kao ravnopravnog sugovornika. Ama baš svi odreda, računajući i samog muftiju dr. Aziza ef. Hasanovića. Kad sam shvatila da me ljudi uvažavaju, poželjela sam razgovarati i s dr. med. Gzimom Redžepijem, predsjednikom Zagrebačkog medžlisa. Mislila sam da će mi on, kao jedan od najvažnijih organizatora, znati najbolje objasniti sve ono što bih htjela znati i što bismo svi mi trebali znati kad je riječ o ovako uglednom europskom natjecanju.

I nisam se prevarila. Ljubazni dr. Redžepi primio me u džamijskoj biblioteci. Izgleda prilično mlado, vedro i susretljivo. Gotovo da ga nisam trebala ništa pitati, jer čim bi zinula da nešto pitam, on bi odgovorio kao da mi čita misli.

Tako sam saznala da je ovo Natjecanje iz godine u godinu sve bolje organizirano. Povećava se broj natjecatelja, kao i broj zemalja iz kojih dolaze. Dok su prije desetak godina primali sve koji bi se prijavili, sad je drukčije budući da Zagrebačko natjecanje uživa najveći ugled među europskim učačima Kur’ana.

– Na samo natjecanje stižu samo oni najbolji, što možemo zahvaliti lokalnim natjecanjima koja, na neki način filtriraju, natjecatelje, kaže dr. Redžepi.

Uspjeh natjecanje povezuje i s kvalitetnim vjersko-prosvjetnim sistemom u Zagrebačkoj džamiji. Iz godine u godinu se povećava broj učenika mekteba i medrese, povećava se i broj odlikaša te broj onih koji uče hifz.

Kad priča o Zagrebačkoj džamiji i uopće u Islamskom kulturnom centru, dr. Redžepiju se lice ozari, a oči bljeskaju vedrim sjajem. Govori brzo i jasno, pa teško mogu sve zapisati. Kad je to primijetio, dr. Redžepi je malo usporio tako da sam saznala da on i Izvršni odbor Medžlisa pripremaju niz ugodnih iznenađenja zagrebačkim džematlija. Kaže:

– U svrhu povezivanja zagrebačkih muslimana i jačanja Islamske zajednica, radimo na projektu stvaranja socijalne karte džematlija. Budući da muslimana ima u svim dijelovima grada, da su mnogi od njih stariji, osmislili smo stvaranje 3 do 4 punkta u gradu na kojima bi bilo stajališta autobusa koji bi petkom, na džumu, dovozio džematlije do džamije i odvozio ih natrag.

Dr. Redžepi je posebno govorio o mnogim planovima koje on i drugi članovi Medžlisa pripremaju svojim džematlijama, ali to je tema za neki drugi i dugi razgovor. Sad smo se koncentrirali samo na Europsko natjecanje. Priča s mnogo oduševljenja u glasu, pa mi se učinilo da je dr. Redžepi vrlo sretan čovjek. Kao da mu ide sve od ruke čega se primi. Zato sam ga upitala je li sretan čovjek. Odgovorio je:

– Nisam sretan, ja sam presretan čovjek! Prije svega uspio sam obnoviti ono što je u Zagrebu započeo moj djed, obnovio sam slastičarnicu „Zagreb“ u Masarykovoj ulici. Uspio sam u onome što sam cijeli život sanjao, završio sam Medicinski fakultet, specijalizirao sam pulmologiju i sad radim u struci, u bolnici na Jordanovcu. Imam čast i privilegiju živjeti u Zagrebu i voditi Medžlis. Zar vam Zagrebačka džamija nije lijepa i radosna kad jedva da može primiti sve one koji su ovdje živjeli posljednja tri dana?! Ako tome pribrojite da imam i divnu obitelj, da kao predsjednik vodim i zagrebačke Albance, onda je doista malo reći da sam sretan, malo je reći i da sam presretan, gdjekad mi se čini da mi sam Allah, dž. š. daje mogućnost da radim sve ono što me čini sretnim. Liječim ljude, u slastičarni im zasladim život, a u Zagrebačkoj džamiji nastojim biti, kao i svugdje drugdje, skroman Božji sluga. Što ćeš više! Zar nije Voltaire rekao: Jedan trenutak sreće vrijedi tisuću godina slave.

KHALED YASSIN

04
Khaled Yassin je glavni koordinator Europskog natjecanja učača Kur’ana. Uza posao glavnog koordinatora, gospodin Yassin ujedno i povezuje Zagrebačku džamiju s islamskim arapskim svijetom. Izuzetno je susretljiv i radišan, pa uživa ugled i povjerenje muftije dr. Aziza Hasanovića i kompletnog Mešihata Islamske zajednici u Hrvatskoj. Premda je rođeni Palestinac, Zagreb mu je postao mjesto života, i njega i njegove obitelji. Oženjen je i otac troje djece.

Budući da je gospodin Yassin jedan od onih koji su od samoga početka Natjecanja bio među začetnicima ideje Natjecanja razgovor počinjemo prisjećajući se tih dana 1987 godine.

– Tada je to još bilo jugoslavensko natjecanje, a natjecatelji su uglavnom bili naši današnji susjedi.

Tako je bilo sve dok g. Yassin i gospodin Mirsad Srebrenikovića nisu došli na ideju da od jugoslavenskog naprave europsko natjecanje. Od tada do danas, natjecanje stalno napreduje. Uza sva dostignuća tehničke prirode i poboljšanje u kvaliteti samog natjecanja, zbog učača Kur’ana koji su iz godine u godinu sve bolji, sve su oštriji kriteriji kako bi na samo natjecanje došli doista samo oni najbolji.

– Ove smo godine, kaže Yassin, čak odbili nekoliko natjecatelja koji nisu zadovoljavali naše prilično stroge kriterije. Napredak natjecanja najbolje je vidljiv u nagradama koje smo kao organizatori osvojili. Naime, prije dvije godine, Europsko natjecanje učača Kur’ana u Zagrebu osvojilo je nagradu za najbolje organizirano natjecanje izvan granica islamskih zemalja. Ja sam osobno preuzeo tu nagradu u Džedi u Saudijskoj Arabiji. Uza nagradu, valja napomenuti da je naše Europsko natjecanje jedino u svijetu koje se održava unutar džamije. Većina drugih sličnih natjecanja diljem svijeta održava se u dvorana ili amfiteatrima, ali mi mislimo da se ovako još više učvršćuje iman te da samo natjecanje dobiva onaj neophodni duhovni značaj.

– Ono što bih želio posebno istaknuti, kaže glavni koordinator Yassin, da zapravo na našem natjecanju nagrade gotovo da uopće nisu važne, ovamo se ne dolazi zbog priznanja i nagrada nego zbog silne ljubavi prema Allahu dž. š. Učenjem Kur’ana mi prenosimo Božje riječi riječ mira i tolerancije.

Gosp. Yassin je iskoristio ovaj razgovor kako bi zahvalio svima koji su radili na uspješnoj organizaciji, koji su našim gostima posvetili svoje slobodno vrijeme: od vozača autobusa koji su naše goste prevozili do hotela i natrag do džamije, do samog osoblja džamije, brojnih volontera.

– Posebno bih zahvalio članovima OKM-a, tim vrijednim djevojkama i mladićima bez kojih je nemoguće zamisliti organizaciju ovakvih natjecanja.

– Dakako, naglašava gospodin Yassin, bez pomoći Mešihata i Medžlisa, bez podrške koju nam daje Svjetska organizacija za HIFZ i Ministarstvo vakufa Države Katar nemoguće je zamisliti uspješno odvijanje Natjecanja. To je, uz naš rad i glavni razlog što Natjecanje uživa ugled u svijetu; zatim tu je i savjestan i stručan rad Prosudbene komisije koja svojim objektivnim ocjenama i vrjednovanja učača uživa nedvojbenu podršku svih nas. A možemo biti posebno zadovoljni što Prosudbenoj komisiji predsjedava naš glavni imam, kurra hafiz mr. sc. Aziz ef. Alili. Kao jedan od onih koji je među organizatorima od samog početka Natjecanja, punoga srca zahvaljujem svima, od najmanjeg do najvećem kako se voli reći, premda mi znamo da među nama muslimanima nema malih i velikih. Ima samo onih koji slijede Božju riječ, koji tu riječ, vole, poštuju i klanjaju joj se.

AHMED ALILI

06
Već je sad Ahmed Alili, šesnaestogodišnji mladić, zajedno s nekoliko svojih prijatelja, jedan od bisera Zagrebačke džamije. Drugo od četvero djece muallime Lamije i kurra hafiza mr. sc. Aziza ef. Alilija, može se reći, rođen je u Zagrebačkoj džamiji, uostalom kao i dva njegova mlađa brata. Naime, efendija Alili je glavni zagrebački imam i stanuje baš u džamijskom stanu.

Naravno, Ahmed se uopće ne razlikuje od svoje generacije, voli nogomet, bavi se informatikom, lijepo piše, a kad je riječ o znanju nimalo se ne razlikuje od nas koji smo jednako mladi ili nešto stariji od njega i koji volimo znati, a imamo roditelje koji nas i potiču na učenje. Pohađa Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića koja se nalazi na Borovju, u prostorijama Islamskog kulturnog centra, što će reći baš u Zagrebačkoj džamiji.

Ahmed Alili počeo je učiti arapsko pismo kad mu je bilo sedam godina. Dakako, još znatno prije počeo je oponašati svoga oca koji je pak jedan od najboljih učača Kur’ana u svijetu. Kad bi otac vježbao, a da bi bio to što jest, mora svaki dan vježbati jer Kur’an je knjiga s mnogo tajni i neizmjerne mudrosti, pa se svakodnevnim učenjem ulazi u taj Božji svijet znanja.

Sustavno je počeo učiti hifz sa dvanaest godina. Otac i majka su ga pitali hoće li, a on je jedva dočekao. S takvim učiteljem kao što mu je otac vrlo je brzo napredovao.

Tim više što je upoznao dva nešto starija dječaka, sad devetnaestogodišnjaka, hafiza Harisa Ahmića i Ammara Đikića. Njih su trojicu zagrebačke džematlije prozvali „Tri tenora“ po uzoru na slavna i sjajna tri tenora, koji su svojim zajedničkim nastupima oduševili čitav svijet: Luciana Pavarottija, José Carrerasa i Plácido Dominga.

Već bi se sad o Ahmedu Alilija i njegovim sklonostima i talentima dala napisati lijepa priča, a mi ćemo se samo zadržati na njegove uspjehe u učenju Kur’ana.

Ovogodišnje natjecanje na Europskom natjecanju je njegovo treće sudjelovanje, a već drugo, prošle godine, donijelo mu je treće mjesto u kategoriji pet džuzeva. Mislio je da mu je to krajnji domet, ali na ovogodišnjem natjecanju otišao je dva koraka dalje i u kategoriji Tilaweta medresa i osvojio, više nego uvjerljivo, prvo mjesto, premda je konkurencija doista bila izuzetna budući da su sudjelovale sve medrese iz regiona. Tako je Ahmed Alili donio svojoj gimnaziji prvo mjesto među svim medresama u regionu.

Očekivalo bi se da je takav mladić, s toliko talenata i toliko brojnih nastupa, tim više što je u zagrebačkoj džamiji mujezin, svladao tremu od javnih nastupa. Zato ga pitam, onako ovlaš tek toliko da nekako završimo razgovor, ima li tremu pred nastupe.

Pogledao me, nasmijao se i rekao:

– Ne pitaj, pred svaki nastup grlo mi se osuši, a srce ubrzano kuca!

Priznajem mu da sam i ja imala itekakvu tremu pripremajući se za razgovor s njim kao i sa mnogim drugim na ovogodišnjem Europskom natjecanju učača Kur’ana, budući da su mi svi ovi razgovori prvi novinarski radovi, a još mi se maturalna svjedodžba nije stigla ni ohladiti!

AHMED JAKUBOVIĆ

08
Unatoč silnoj strci, uspjeli smo razgovarati sa najmlađim sudionikom 20. europskog natjecanja učača Kur’ana, šest-godišnjim dječakom Ahmedom Jakubovićem i njegovom majkom Fadilom. Zapravo, uglavnom je govorila njegova majka. Ahmed se natjecao u kategoriji Tilaweta i zagrebačko natjecanje mu nije prvo.

– Prvi je nastup imao na natjecanju u Istanbulu kad mu se bilo svega četiri godine, a prije ovoga nastupa u Zagrebu još se natjecao u Bugarskoj.

Premda znam da za učenje Kur’ana nikad nisi ni premlad ni prestar, ipak pitam majku Fadilu otkad sin Ahmed ozbiljno uči Kur’an. Odgovara da njen Ahmed, kao i svako drugo dijete sklono imitiranju starijih. Jakobovići žive u Švicarskoj i vrlo su aktivni muslimani, pa tako i većinu vremena provode u tamošnjoj džamiji.

– Naš Ahmed je stalno s nama, samo što se nije rodio u džamiji. Kad mu je bilo dvije godine počeo je klanjati s nama, i ponavljao za nama kad smo naglas učili Kur’an. Već od treće godine klanjao je s nama teravije. Posebno mu se svidio jezik Kur’ana. Sve je brzo pamtio i vrlo je brzo naučio arapsko pismo, pa nam je volio čitati iz Kur’ana. Mi ga nikad ni na što nismo tjerali. Zabavljalo ga je da nam naglas uči neke sure. Vrlo je dobro pamtio, očaran jezikom, ritmom i melodijom Kur’ana.

Pitam majku Fadilu je li dječaku stresno ići na natjecanja. Odgovara da nije, da zapravo Ahmed sve ovo drži igrom. Njegovi vršnjaci su možda sretniji s raznim igračkama, a on je sretan s Kur’anom. Tako mu je to. Kaže da su Jakubovići iz sela Vukovja, blizu Malkića u Bosni i Hercegovini i da su svi pravi muslimani od pamtivijeka. Kaže da su se njihovi rađali i umirali s Kur’anom i da je to malom Ahmedu u genima. I, shodno tome, gospođa Fadila vjeruje da će Ahmed tijekom godina napredovati u učenju Kur’ana.

Pitam Ahmeda hoće li jednoga dana postati hafiz, a on prstom pokazuje prema nebu i kaže:

– Ako dragi Bog bude htio i dao, hoću!

Jedna albanska poslovica kaže da je dijete slavuj u kući. Čuli smo Ahmeda kako uči Kur’an pa neka nam bude dopušteno reći da je ovih dana mali Ahmed Jakubović bio slavuj i u Zagrebačkoj džamiji.

 GORAN BEUS RICHEMBERG

10
Prvoga dana 20. europskog natjecanja učača Kur’ana iznenadilo nas je kad smo među džamijskom publikom prepoznati zastupnika u Hrvatskom saboru Gorana Beusa Richemberga. Nismo krili iznenađenje, pa smo uvaženog zastupnika u Hrvatskom saboru upitali što ga je dovelo na ovo Natjecanje. I, da budemo iskreni, iznenadilo smo se objašnjenjem gospodina Beusa. Evo što nam je rekao:

– Možda je za mene veće iznenađenje što ovamo nisam dolazio u proteklih desetak godina. Naime, ja sam bio na prvome Natjecanju učača Kur’ana, kad još nije bilo Europsko natjecanje. A dolazio sam i na nekoliko prvih Natjecanja. Ja volim slušati i gledati majstore u svome poslu. Kur’an volim slušati jer na Zagrebačko natjecanje dolaze najbolji učači u Europi. Prava je milina slušati te majstore učače, kao da sam na najljepšem koncertu vrhunske glazbe. Kad majstori učači uče Kur’an i u mome srcu odjekuje najljepša glazba Božje riječi. Ta zar u Kur’anu ne piše da Dragi Bog daje ovu Objavu cijelome svijetu, ne samo muslimanima, dakle i meni. Pa kako onda da ne slušam Božju objavu u tako divnim interpretacijama kao što su ove na Europskom natjecanju u našem Zagrebu i u našoj Hrvatskoj!!! Inače, dobro pamtim anegdotu s prvog ili drugog natjecanja ovdje u Zagrebu, tamo 1987. ili 1988. godine. Kad sam čuo kako tada uči tada 18-godišnji Aziz Alili, danas Glavni zagrebački imam, kurra hafiz i magistar znanosti, prišao sam mu i rekao da će pobijediti. Skroman, kakav je, samo je oborio pogled i odmahnuo rukom, kao – nemojte vi meni… Međutim, doista je pobijedio. Nas smo dvojica otada prijatelji, a trebam reći da sam ga sa zadovoljstvom slušao i kad je u povodu Desete obljetnice otvaranja Zagrebačke džamije izgovorio u jednome danu cijeli Kur’an napamet. Bilo je to neopisivo zadovoljstvo u jednome danu čuti cijeli Kur’an u izvedbi jednog od najboljih svjetskih učača Kur’ana!

Pitala sam poštovanog zastupnika u Hrvatskom saboru kakav dojam nosi s prvog natjecanja?

– Natjecanje je tada bilo dosta entuzijastično organizirano. Zagrebačka džamija bila je tek otvorena, a tadašnji imam, muftija Ševko ef. Omerbašić, i njegovi najbliži suradnici – prisjećam se efendije dr. Mašovića, gospodina Salima Šabića, gospodina Mirse Srebrenikovića, gospodina Khalida Yassina, gospodina Ahmeda Ikanovića… – bili su još neiskusni. Od tehnologije su imali samo razglas, veliku volju i još veće srce. Bilo je puno manje natjecatelja, svega 15-20, i bilo je ograničeno samo na bivšu državu, SFR Jugoslaviju. Danas Zagrebačka džamija ugošćuje sedamdesetak natjecatelja i natjecateljski iz 20 europskih država. Tehnološki sve štima, video-zid, i sve drugo, doista respektabilno. Sve u svemu, zadovoljan sam napretkom Natjecanja i veselim se budućima!

Una Mujičić