Jedna lijepa generacija djevojaka i mladića, da ne kažem slatka kao ova torta na slici, koji su, kao sedma generacija, završili našu medresu odlučila je proslaviti desetu obljetnicu od dana kad su sklopili knjige i uputili se, uglavnom, na dalje školovanje. Ideja da se sastaju na okrugle obljetnice kako bi obnovili svoje najljepše dane, kako bi se barem toga dana vratili u mladost i mladenačko bajkovito druženje, doista je lijepa. Djevojke i momci sve su radili u tišini, i kad su se dogovorili između sebe, nazvali su razrednika i profesore medrese i pozvali ih na druženje, pozvali ih na školski sat kako bi obnovili uspomene, kako bi vratili vremenski točak, barem na jedan dan, u zlatno doba mladosti kad su se kao devetnaestogodišnjaci otputili u život iz školskih klupa medrese „Dr. Ahmed Smajlović“.
Školski sat nije, na moju žalost, održan u školskim klupama NJIHOVA razreda, nego je odlučeno, budući da nisu djeca, da se školski sat održi u divanhani Zagrebačke džamije. Od jedanaest učenika 7. generacije učenika Medrese, u divanhani se okupilo njih sedmero, pet djevojaka i dva momka. Naravno, školski sat je nemoguće zamisliti bez razrednika i profesorâ, pa su na prozivku došli, s lijeva, prof. dr. sc. Remzija Hadžiefendić-Parić (profesorica hrvatskoga jezika), Mirza ef. Mešić profesor povijesti islama), Abdulah ef. Imširević (tajnik medrese i profesor ahlaka, sociologije i filozofije), kurra hafiz Aziz ef. Alili (profesor kiraeta i fikha), prof. dr., a danas i muftija, Aziz ef. Hasanović (razrednik i profesor fikha i kiraeta)) Mevludi ef. Arslani (profesor arapskog jezika i kiraeta) i Murat Hadžismajlović (ravnatelj medrese i profesor matematike, fizike i tjelovježbe), a na slici je i Esad ef. Jukan, glavni pulski imam. Evo i imena tih jedanaest sretnika 7. generacije: Mersiha Botonjić, Elmedin Budimlić, Sedina Hajrić, Minela Halilović (Zagreb), Minela Halilović (Goražde), Bego Hasanović, Ernad Hodžić, Azur Jahić, Esada Jukan, Omer Omanović i Sadžida Topuz.
Od šest djevojaka na proslavu desetgodišnjice od završetka medrese na druženje je stiglo njih pet. I ne samo što su stigle, vedre i radosne žene i majke, nego su svojim profesorima pripremile nekoliko slatkih gurmanluka. Evo tih pet djevojaka: Sedina Hajrić, Minela Halilović, danas Šahinovoć, Minela Halilović, danas Omanović, Esada Jukan, danas Grabus, i Sadžida Topuz, danas Jukan.
Mladići se baš nisu iskazali, došla su svega dvojica od njih pet iz 7. generacije. To su Ernad Hodžić Splićo i Omer Omanović. Òstâlî su òstàli razasuti po svijetu.
Kurra hafiz Aziz ef. Alili, glavni zagrebački imam, razrednik dr, sc. Aziz ef. Hasanović i negdašnji ravnatelj, prof. Murat Hadžismajlović nisu krili zadovoljstvo susretom s
negdašnjim učenicima, premda, recimo, u njihovu godišnjaku stoje, kao uspomena, riječi razrednika: „Vi me, djeco, često šokirate svojim neznanjem!“ Ili, pak, odgovor Omera Omanovića na pitanje profesorice Remzije Hadžiefendić-Parić: „Omere, reci mi koliko lica ima prezent?“ Omer je kao iz topa odgovorio: „Dvanaest! Šest muških i šest ženskih!“
Negdašnje djevojčice, sada dame, majke, ugledne članice našega društva: Sedina Hajrić, Minela Halilović-Šahinović, Minela Halilović-Omanović, Esada Jukan-Grabus i Sadžida Topuz-Jukan.
Razrednik je iz godišnjaka 7. generacije čitao one zabilješke svojih učenika koje su se odnosile na budućnost. Valja zabilježiti da su tadašnja djeca doista bili zreli i dobro su znali što žele u životu postići, kako je naglasio razrednik, muftija dr. Aziz ef. Hasanović. Uglavnom je njih 90 % ostvarilo svoje mladenačke snove, završili su visoke škole, osnovali svoje obitelji i nastoje što više napredovati u zvanjima koje su, kao djeca izabrali, što bi imalo značiti da ćemo za deset godina, kad se bude slavila dvadeseta obljetnica, ovdje pozdraviti moguće magistrice i magistre, doktorice i doktore znanosti. Evo i primjera iz Godišnjaka. Riječ je o kratkoj bilješci današnje članice Mešihata Sadžide Topuz, udane Jukan. Sadžida je rođena u Goraždu u obitelji Emine i Nazifa. O Medresi je mislila, a i danas misli: „Lijepe godine, lijepa iskustva…“ Svoj budući život zamišljala ovako: „I dan danas u Medresi se spominju njeni specijaliteti koje je svojim vještim rukama spremala. Baš zbog tih specijaliteta svršenik Medrese ukrao joj je srce i odveo je tisuće kilometara daleko. Ali medijima nije mogao zatajiti jednu od najpoznatijih fakiha današnjice.“
I, na kraju, prije ručka, zajednička fotografija ispred muzejskog dijela džamije, kod artefakata prve Zagrebačke džamije. Ovdje bih samo htio navesti kako je sebe vidio Ernad Hodžić na kraju svoga školovanja. Erhad (u sredini slike ispred muftije dr. A. ef. Hasanovića, i kurra hafiza A. ef. Alilija) svoju je budućnost vidio u politici, pa već polahko i preuzima manire političara.
Evo te slavne 7. generacije Zagrebačke medrese na kraju školovanja s razrednikom, danas muftijom, dr. Azizom ef. Hasanovićem. Fotografija je kopirana iz njihova Godišnjaka.

Kemal Mujičić

Ostavite odgovor