Uvijek je lijepo, i čovjek se ugodno osjeća, kad našu Zagrebačku džamiju posjeti koji visoki dužnosnik  neke strane zemlje. Meni to znači da naša Zagrebačka džamija uživa ugled u svijetu, da se pročula po islamu, ljepoti i značaju koji naša džamija nedvojbeno uživa u Republici Hrvatskoj, a po nekim inicijativama i u Europskoj zajednici. U srijedu, 29. travnja imali smo čast da nas posjeti ekscelencija  Ali Ahmed Karti, ministar vanjskih poslova Republike Sudan sa izaslanstvom. A izaslanstvo su činili ekscelencija Amira Daoud Hassan Gornass, veleposlanica Sudana sa sjedištem u Rimu, gospodin Alsadig Alyas Abdalla, šef Kabineta ministra, gospodin Abdemunem Mohamed Osman, načelnik Odjela za europske poslove, gospodin Khalid  M. Osman, savjetnik u Veleposlanstvu Sudana sa sjedištem u Rimu, gospodin Osama Mahgoub Mohamed Suliman, savjetnik u Veleposlanstvu Sudana sa sjedištem u Rimu. Moglo bi se reći europska reprezentacija Sudana sa svojim ministrom-kapetanom.

Dakako, ovakvu respektabilnu delegaciju prijateljskog Sudana dočekao je ispred Zagrebačke džamije muftija dr. Aziz ef. Hasanović, sa suradnicima, Khaledom Yassinom, voditeljem Ureda za odnose s arapsko-islamskim svijetom, mr. sc. Nerminom ef. Botonjićem, tajnikom Mešihata i šefom Muftijina kabineta, prof. Mevludijem ef. Arslanijem, ravnateljem Islamske gimnazije Dr. Ahmeda Smajlovića, i Aldinom Dugonjićem, rukovoditeljem Centra za certificiranje halal kvalitete.

Budući da sam svjedočio posjetu sudanske delegacije, mogu doista reći da je od samog dočeka ugledne delegacije susretom dominirala neuobičajena diplomatska srdačnost, prijateljstvo rekao bih.

Pokazali smo gostima sve prostore džamije, Islamsku gimnaziju, pa i već glasoviti đački restoran-galeriju, jedinstvenu galeriju Mirzinih levhi, sjajnih umjetničkih dostignuća našega Mirze Serdarovića čiji su radovi oduševili uglednu delegaciju, i zadržali ih na večeri u džamijskom restoranu.

Mene za Sudan veže 55-godišnje prijateljstvo s Alijem el-Nurom i Alijem Azmijem, studentima iz Kartuma. Bili su to lijepi momci. El-Nur je bio vedar, radostan, susretljiv i imao je u Zagrebu puno prijatelja. Azmi je bio zatvoreniji. Bavio s boksom i bio prvak svoje zemlje u srednjoj kategoriji; često sam mu sparirao na treninzima. U dugim druženjima nostalgično su mi pričali o svojoj ogromnoj zemlji (treća po veličini u Africi), o djetinjstvu između Bijelog i Plavog Nila, carstvu pamuka, i pustinjskim predjelima sjevera, gotovo nenaseljivim. Zato je valja i razumjeti moju radost kad sam negdje pročitao da sudansko gospodarstvo više nije tako krhko. Znamo da se to gospodarstvo još uvijek velikim dijelom temelji na poljoprivredi, ali otkako je počela posljednjih nekoliko godina bilježiti rast lake industrije, te nedavno započetom proizvodnjom nafte zahvaljujući kojoj je ta golema zemlja 1999. prvi put zabilježila višak u trgovinskoj razmjeni s inozemstvom.

Negdašnji veliki Sudan podijeljen je nedavno na Republiku Sudan (muslimanski dio Sudana) i Republika Južni Sudan koja je osnovana 9. srpnja 2011., koja je pretežito kršćanska.

A evo kako je sve to izgledalo gledano okom moga foto-aparata. Čak se i na fotografijama vidi ljepota druženja i radost susreta.