Sulejman Čičić preselio 17. 3. 2014.

ZBOGOM PRIJATELJU

Riječ je o mome prijatelju Sulejmanu Čičiću. U prosincu prošle godine navršio je 89 godina lijepog života u kojem je učinio mnogo dobroga. Umro je u ponedjeljak 17. ožujka 2014. godine.

Volio sam ga i volim kao starijeg brata.

Ne mislim da smrt dolazi prerano, ali znam da uvijek dođe, koliko se god mi gradili da će nas mimoići na neko vrijeme. Ja čak ne mislim da je smrt ružna. Naprotiv. Ona je lijepa kad dolazi po nekom redu koji je prirodan. Nije moje da se petljam u stvarima gospođice Smrti, ali doista mislim da je predivan naš islamski izraz – preseljenje. Moj je prijatelj Sulejman Čičić preselio u neku drugu dimenziju života.

Bliže Bogu Jedinom, bliže Vječnosti!

Pamtimo ga kao sve dobre ljude, kao graditelja. On je u Jugoslaviji sagradio 30 tekstilnih tvornica. Kamo god da je došao, u bilo koju zemlju svijeta nešto je korisno napravio. Takav je bio od mladosti.

Gradio je tvornice, kuće, pa i ono što je najteže – ljudske odnose. Tu je bio nenadmašen majstor, stručnjak, pravi donosilac mira i radosnog druženja.

Sulejman Čičić bio je vrlo mudar. Razložan. Tih. Susretljiv. Prijatelj…

Kad smo radili njegovu knjigu „Album sa starim slikama“ rekao je da su tekstilci oni ljudi koji nas oblače. Rekao je puno toga dobroga i pametnoga.

Početkom ove godine pripremili smo drugo izdanje te knjige. I prije nego što smo rukopis dali u tiskaru, on se razbolio. Njegovi sinovi, Erol i Esad, sva brojna obitelj Čičića diljem svijeta, svi njegovi prijatelji, pa i ja, mislili smo da je Sulejmanova boljka bezazlena. U nedjelju popodne, 16. 3., dogovorili smo da se vidimo u ponedjeljak. Nadao se, kao i svi mi, da će se u ponedjeljak vratiti iz bolnice kući.
Nije. Preselio je.

Svoju je knjigu završio riječima:
„Imao sam sreću da svoj život podijelim s neodoljivom ženom, nježnom majkom i vjernom prijateljicom, Ruvom. Nje sada nema pokraj mene.

Otišla je pripremiti i urediti stan koji nam je Allah Dragi namijenio u svojoj vječnoj kući.

Tako mu je to. Dan večerom, čovjek svrhom u životu svom se hvali… zapisao je odavno Marin Držić.“

Sulejmane, moj, nadam se da je Ruva sve sredila, kao što je to činila cijeli Život, pa silno vjerujem da će Tebi i Ruvi Allah Dobri podijeliti dženetske ljepote. Toliko ste dobra učinili, toliko radosti podijeli svima nama koji smo vas znali, toliko ljubavi djeci i unucima, svima nama…

Doviđenja, prijatelju moj, doviđenja…Na fotografijama je dženaza Sulejmana Čičića. Dženaza se klanjala na Mirogoju u četvrtak 20. 3. 2014., na Svjetski dan dobrote.

P.S. Desetak dana prije nego je preselio, Sulejman i ja dogovorili smo da na ovim stranicama Mešihata objavimo njegovu sjajnu analizu prvih četrdesetak godina njegova života. Tu ćemo analizu objaviti kroz koji dan, kad završimo drugi broj našeg, zasad virtualnog časopisa, Minber, u sklopu kojega će biti objavljena ta analiza.

Kemal Mujičić