Rijeka, 4. svibnja 2013.

Svanula je i ta vedra subota 4. svibnja 2013. godine i uputio sam se pješke na svečanost otvaranja Is-lamskog kulturnog centra u Rijeci. Džamiji prilazim sa sjeverne strane. Dok hodam Rujevicom, čujem zvuk automobilâ što jure riječkom obilaznicom. Uz mene koračaju mnogi koji pristižu sa svih strana svijeta, e da bi prisustvovali svečanom otvaranju Riječke džamije, zapravo Islamskog kulturnog centra u Rijeci ili najljepšim Svjetionikom islama na Jadranu, kako sam preimenova rad kipara Dušana Džamonje prije dvije godine.Sunce je već dobrano pripeklo, Cres se jedva vidi od maglice što je stvara isparavanje mora. Tražim u glavi osnovne podatke o Rijeci u povijest i sve vezano uza to. Prisjećam se da se rimsko naselje Tarsatica prvi put spominje već u Antici, oko 200. godine prije Ise, a. s., a da se grad kao Rijeka Svetoga Vida spominje tek u 13. stoljeću, da su u 14. stoljeću vlasnici grada bili krčki grofovi Frankopani. Srećom radeći na knjizi muftije Ševka ef. Omerbašića, Islam i muslimani u Hrvatskoj, imao sam prigodu vidjeti Rogerianu el-Idrisija (Muhammed ibn Muhammed ibn Abdullah ibn Idris El-Idrisi El-Hanise Et-Talibi, 1089. – 1166.), najstariju zemljopisnu kartu hrvatskih krajeva na Jadranu. Sa sobom uvijek nosim lap-top, jer mi ta sprava čuva popriličnu biblioteku i brojne znanstvene podatke, pa i rečenu Muftijinu knjigu. Na brzinu pronađoh onaj dio u knjizi koji Veliki Idrisi opisuje kao Dževrasiju (Dževrasija = Hrvatska). I pronađoh Kvarnerski zaljev, ali tamo nema Rijeke. El-Idrisi opisuje Lovran i Bakar. Evo tog dijela Iz Omerbašićeve knjige: Opisujući gradove, utvrde, planine i otoke na lijevoj obali Jadranskoga mora, El-Idrisi tvrdi da pripadaju trima državama; Veneciji, Franačkoj državi i Hrvatskoj.
Kad god govori o Hrvatskoj (جَرْوَاسِييَةٌ ), Idrisi upotrebljava i naziv Dalmacija ( دَلْمَاسِيَة ), a njene stanovnike naziva Sklabusima (صَقَالِبَة ).
Prema Idrisiju posljednji grad pokrajine Aquilije na istočnoj obali je Lovran ( الاَوْرَنَة ). Od Lovrana do prvog hr-vatskog grada na sjeveru, Bakra (بُقْرِى ), razdaljina je deset milja. Nema ni Rijeke, ni Tarsatice.
Kao što se rijeke ulijevaju u mora, tako su se u subotu slijevale rijeke ljudi, žureći prema Riječkoj džamiji i Islamskom kulturnom centru, kao da žure da što prije pristignu u samo središte ljudskih Života.
Hajrudin Mujkanović, glavni riječki imam ni u jednom trenutku nije mirovao. Ovdje sam ga „uhvatio“ ka-ko provjerava scenarij u društvu predivnih hostesa koje su se toga dana naradile budući da je trebalo skrbiti u svakom posjetitelju, o svakome gostu. A to su činile s lahkoćom i ljubazno, gotovo neprimjetno.
Naravno, kad je riječ o islamu i muslimanima tu je uvijek živa enciklopedija, muftija Ševko ef. Omerbašić, pod čijim je vodstvom i počela izgradnja najljepšeg Svjetionika na obalama Sredozemlja. Samo je Sre-dozemlje okićeno brojnim džamijama i drugim bogomoljama, ali Riječka džamija ne djeluje samo kao Allaha Milostivog kuća, nego djeluje i kao najljepši Svjetionik, kao putokaz, kao svjetlo koje će nam osvjetljavati put da ne bismo zalutali u mrak neznanja, kao kuća u koju se svaki putnik može skloniti kad ga dohvati životno nevrijeme, kad ga počnu ugrožavati šejtanske bure i oluje… Upravo zbog svoga is-lamskog misionarskog poslanstva, muftija Ševko ef. Omerbašić bio je u središtu pažnje novinarskih znati-željnika. A od muftije Omerbašića uvijek se ima što zanimljivo čuti i naučiti.
Muftija dr. Aziz ef. Hasanović bio je, zajedno s reisom Huseinom ef. Kavazovićem, zauzet ulogom domaćina. Čudom sam se čudio kako je stigao osobno dočekati svakog uvaženog gosta. Računam da se tog jutra srdačno, objeručke, rukovao s barem deset tisuća ljudi, uvijek s osmijehom na licu.
Moj prijatelj Abdulah ef. Imširović smjestio se na stepenište, među ostale brojne kolege, kako bi što bolje snimio sve što se zbiva ispred Riječkog islamskog kulturnog centra. Dobro se zaštitio od sunca koje je u to doba dana (podne) baš dobrano pripeklo. Ali, snimateljska obveza je golema pa je valja odraditi.
Gosti su neprekidno stizali od ranih jutarnjih sati, a dočekivao bi ih muftija dr. Aziz Hasanović, gdjekad i u društvu samog reisa, Husena ef. Kavazovića i u društvu Hajrudina ef. Mujkanovića, glavnog riječkog imama. Evo ih u srdačnom razgovoru sa zastupnikom u Hrvatskoga sabora ing. Nedžadam Hodžićem.
Svečanost otvaranja Islamskog kulturnog centra u Rijeci održavala se na terasi ispred džamije baš tamo gdje nema nikakve sjene, koja bi barem malo zaštitila brojne posjetitelje, A njih je toga džamijskog da-na, po mojoj procjeni, bilo više od 25.000. Po sjenama se može zaključiti da je tek 10 sati, a samo su pra-zna mjesta predviđena za najuglednije goste iz Katara, Hrvatske, BiH-e i dužnosnika Europske unije.
Za doček brojnih arapskih gostiju, posebno onih iz Države Katar koja je najveći vakif Islamskog kulturnog centra u Rijeci, bio je zadužen Khaled Yassin naš ministar za suradnju s islamskim zemljama. Naravno, Yassin nije bio sam, pomagali su mu mnogi članovi našeg medžlisa, pa i sam potpredsjednik Sabora Is-lamske zajednice Hrvatske, mr. sc. dr. med. Zaky Ahel i svi imami koji znaju arapski,.
Smajo Tataragić stigao je u Rijeku odjeven u svečanu muslimansku odoru, lijep kao godine koje tako ponosno nosi. Evo Smaje u društvu svoga riječkog prijatelja, muallima Muzafera Zupčevića.
Očekuje se dolazak delegacije Katara na čelu s Gaithom bin Mubarakom al Kuwarijem, osobnim izas-lanikom emira Države Katar, pa se obavljaju posljednje provjere, je li sve na svome mjestu, jesu li katar-ske tradicionalne nošnje dobro posložene na članicama i članovima najljepšeg odbora za doček.
Nisam siguran, ali mislim da su svi naši poslovni partneri, oni koji se mogu pohvaliti da imaju naš halal-certifikat, s kojima se kao partnerima možemo podičiti i mi, kao s uglednim i sposobnim hrvatskim privre-dnicima, dakle mislim da su svi bili na otvaranju Riječke džamije. Nažalost, ne poznam te sposobne pos-lovne ljude osim direktora izvoza petrinjskog „Gavrilovića“, gospodina Zorana Stanojevića s kojim me upoznao ravnatelj našeg Ureda za Halal certifikat, ing. Aldin Dugonjić.
Svečanost otvaranja bila je lijepa i zbog ove predivne mladosti, naših divnih mladih dama iz OKM i dijela naših vedrih „Arabeski“… a zapravo su sve arabeske u doslovnom značenju te riječi – budući da doista djeluju kao iscrtane šare na arapski način, recimo kao stilizirane mirisne ruže, rumene, plave…šarolike…
Uglednog arapskog ministra koji je stigao u pratnji Mirze Šabića, člana Mešihata, i prevoditelja, ravnate-lja Islamske gimnazije u Zagrebu, profesora Mevludina Arslanija, dočekali su muftija dr. Aziz, ef. Hasano-
vić u društvu ministra mr. sc. Orsata Miljevića, izaslanika predsjednika Hrvatske vlade Zorana Milanovića i gospodina Khaleda Yassina. Profesoru Arslaniju i Khaledu Yassin nažalost vidimo samo leđa.
U VIP prostoru zatičem brojne prijatelje, a među njima Mustafu Plićanića i Salkana ef. Herića. Plićanić je čovjek koji je godinama bio jedan od vodećih muslimana u hrvatskim i jugoslavenskim islamskim institu-cijama, s kojim se lijepo družim punih 56 godina, koliko se poznajemo, a ef. Herić je glavni dubrovački imam više od 25 godina.
Ponovo sam vani, a tamo lijepo društvo mojih mladih prijatelja, Anesa Ganića iz OKM-a, ing Alema Orli-ća, Mersada ef. Kreštića, Alena ef. Kotorića, a iza njih se dobro vidi sisački glavnim imam, Alem ef. Crn-kić u društvu tajnika ljubljanskog muftije dr. Nedžadu Grabusa – Nevzet Porić…
Ispod kupole u debelom hladu zatičem u srdačnom razgovoru Ahmeda Ikanovića, do umirovljena taj-nika Mešihata, glavnog imama u Gunji Idrisa ef. Bešića i gunjskoga imama Adin ef. Hrustića.
Pomalo nespretan kadar jer se zbilo da baš kad sam se pripremio da snimim zajedničku fotku članova Mešihata, odvjetnika Adnana Omanovića i primariusa dr. sc. Ferida Latića, netko je zovnuo Adnana, on se okrenuo da vidi tko ga to zove, a primarius je nastavio razgovarati sa mnom. I tako dobismo ovu fo-tografiju. Naravno, imam u fundusu i boljih fotografija, ali nekako mi se ova učinila vrlo živom.
Mi u Islamskoj zajednici Zagreba imamo nekoliko mladića kojima se posebno ponosimo. Ovdje su trojica od njih desetak: Idriz Hasanović, Ammar Džikić i, ako Bog bude dao, budući hafiz Ahmed Alili.
Nakon nekoliko osvježavajućih sokova, krenuo sam u obilazak oko džamije. Uskoro počinje svečanost pa kao da vidim je li ikome dosadilo „sunčanje“ na terasi ispred Riječke džamije. Ma nitko ni da bi pisnuo. Svečano raspoloženje može se gotovo prstima opipati. Pogledajte, molim vas, pažljivije ing.
građevine Irhada Meheljića, člana našeg Mešihata! Razbaškario se, vedar i sunčan. A valja znati da je Irhad jedan od onih koji je, kao stručnjak, imao svih ovih godina puno posla oko Riječke džamije, pa se sad, ovako nasmijan, u bijeloj košulji i kravati, čini vrlo zadovoljan. Odahnuo je, pa se čini kao da mu ništa ne može pokvariti raspoloženje. Ima i razloga, jer je obavio posao za dvije čiste petice!
Mah-mah, moje mlade prijateljice Merjeme Hasanović, kojoj, čini se, nikad osmijeh i vedrina ne silaze s dragog dječjeg lica, bilo ljeto, bilo zima, Merjema se iskreno raduje ljudima… a posebno svojoj sestri Fa-timi (desno od Merjeme) koja je na svečanost pristigla iz Sarajeva. Mah-mah, radosna djevojčice.
Prvi red, tamo gdje sunce najtoplije sja ( da ne kažem – grije), bez ikakvih nadstrešnica ili pak suncobra-na, smjestili su se najugledniji uzvanici. S lijeva, Stjepan Mesić predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata, Josip Leko, predsjednik Hrvatskoga sabora, dr. med. Sebija Izetbegović, supruga člana Pred-sjedništva BiH Bakira Izetbegovića, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, prof. dr. sc. Tatjana Josi-pović, supruga predsjednika Republike Hrvatske, prof. dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ghaith bin Mubarek al-Kuwari, ministar vakufa Katara osobni izaslanik katarskog emira, reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, muftija dr. sc. Aziz Hasanović, Šeik Khalifa ben Beder al-Thani, veleposlanik Države Katara u Zagrebu, prof. dr. sc. Vidoje Vujić, vd. župan Primorsko-goranske županije i Vojko Obersnel, gradonačelnik. Grada Rijeke.
Kad je riječ o o uglednicima, možda će nam njihov broj najbolje dočarati pozdravna riječ glavnoga riječkog imama, Hajrudina ef. Mujkanovića: „Uvaženi reisu-l-ulema, poštovani predsjedniče Republike Hrvatske i gospođo Josipović, poštovani članu Predsjedništva BiH i gospođo Izetbegović, poštovani mini-stre Države Katar – osobni izaslaniče emira Države Katar, poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, uvaženi gosti iz Katara, Kuvajta, Saudijske Arabije, Omana, Turske, poštovani bivši predsjedniče Republi-ke Hrvatske Stjepane Mesiću, gospodo ministri, saborski zastupnici, veleposlanici, gradonačelnici, župa-ni, predstavnici vjerskih i manjinskih zajednica iz cijele regije. Uvažane muftije, predsjednici Sabora Islam-ske zajednice, predsjednici mešihata, glavni imami i imami iz cijele Europe: Bosne i Hercegovine, Norve-ške, Švicarske, Švedske, Belgije, Austrije, Njemačke, Makedonije, Kosova, Srbije, Slovenije, Crne gore, Danske, Nizozemske, Italije i ostalih zemalja iz cijelog svijeta. Draga braćo i sestre, muslimani i musliman-ke iz svih krajeva domovine nam Hrvatske, ali i iz Bosne i Hercegovine! Drage dame i gospodo, poštova-ne Riječanke i Riječani! Poštovani gosti, visoki predstavnici našeg kulturnog, političkog i gospodarskog života, dragi prijatelji, poštovane gledateljice i gledatelji Hrvatske televizije, pozdravljam vas časnim is-lamskim pozdravom Mir i spas Božji na vas! Esselamu alejkum i dobar dan! Dobrodošli na svečanost ot-vorenja Islamskog centra Rijeka.
Gospođa prof. dr. sc. Tatjana Josipović, predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović, Ekse-lencija. dr. Ghaith bin Mubarak Al-Kuwari,ministar vakufa i islamskih poslova Države Katar, izaslanik Viso-čanstva, emira Države Katar, reisu-l-ulema mr. sc. Husein Kavazović i muftija dr. sc. Aziz Hasanović.
Ministar pravosuđa mr. sc. Orsat Miljevića, izaslanik predsjednika Hrvatske vlade Zorana Milanovića, bivši predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, dr. med. Sebija Izetbegović, supruga člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, prof. dr. sc. Tatjana Josipović, supruga predsjednika Republike Hrvatske.
Ekrem Budimlić, Paul van Doren, šef delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj, monsignor Enco Rodinis, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i muftija Ševko ef. Omerbašić.
Naravno, svečanost je počela učenjem ašere kurra hafiza Aziza Alilija, glavnog zagrebačkog imama. Slušao sam Kurra hafiza u brojnim prigodama budući da njegove učenje seže sve do Muhammeda, a. s., ali nekako mi se učinilo da mi nikad ljepše nisu zvučale Božje riječi nego u Rijeci. Činilo mi se da se Božji ajeti uspinju na visoku Učku, da odatle polahko klizi sve do mirnoga mora, a odatle se širi, vodom, cijelim svijetom. Bio je to doista veličanstven doživljaj.
Ulaz u Riječku krasoticu, sa govornicom, čini se kao najljepša i najsvrsishodnija scenografija. Džamonjini lukovi, ravne linije, plohe, stakla što zrcale kao kristalna ogledala, imami s ahmedijama, hostese u pre-divnim muslimanskim haljama, znalački složen buket različitog cvijeća koje nam dariva mediteransko podneblje ispred čiste govornice… sve je to činilo jednu lijepu pozornicu. Vjerujte mi budući da znam što govorim jer sam kao TV scenarist bio poznat i po tome što sam od svih scenografa s kojima sam ra-dio zahtijevao čistinu scene na kojoj će se odvijati program.
Možda bi valjalo ispričati posebnu priču o glavnom riječkom imamu, Hajrudinu ef. Mujkanoviću. Kao glavni imam imao je previše posla cijeli mjesec prije svečanog otvaranja Islamskog kulturnog centra u
Rijeci, s posebnim naglaskom na posljednja dva-tri dana. Ipak, stigao je sve besprijekorno obaviti i pritom se dobro pripremiti za ulogu voditelja cijelog svečanog programa. Taj je posao obavio kao iskusni majstor voditeljskog posla, što doista mogu svjedočiti kao stručnjak koji je dosad radio sa svim voditeljima TV programa i sličnih svečanosti na ovim prostorima. Najave su mu bile kratke i jasne. Znalo se što je subjekt, što predikat. U dvije-tri rečenice, gotovo slikarskim oštrim i vrlo preciznim potezima znao je dolično predstaviti svakoga sudionika u programu. Svaka čast, efendija Mujkanoviću!
Unatoč zvizdanu koji je baš fino grijao, unatoč tome što nije bilo osvježavajućeg smorca, zmorca ili, kako se uobičajilo – maestrala, svi su – mladi i stari, poznati i nepoznati, djeca ili starci i starice – izdržali duge i kratke govore, svjedočeći ovome posebnom danu za svakoga muslimana u Republici Hrvatskoj.
Meni je posebno dojmljiv bio govor Ekrema Budimlića, predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Rijeke. Evo dijela Budimlićeva govora koji me je oborio s nogu, kako se volio izražavati junak jedinog Salingero-va romana „Lovac u žitu“: Živimo na prostoru bogate prirodne raznolikosti u ozračju razumijevanja i tole-rancije. Tome, mi muslimani koji već četvrtu generaciju živimo u Primorsko – goranskoj županiji, svakod-nevno svjedočimo. Geografski smo zagrljeni morem i planinama, ljudski – razumijevanjem naših susjeda. Ovaj je Centar niknuo u neposrednoj blizini crkve Svetog Nikole i baptističke crkve koja će također usko-ro otvoriti svoja vrata. Ovaj Božji hram, mjesto je susreta i druženja s otvorenim vratima svim ljudima otvo-rena srca.
Bilo je doista zanimljivih ljudi koji su mi svojim izgledom i lijepim ponašanjem učinili svečanost otvaranja posebice dragom. Pogledajte samo ova dva lijepa i živopisna čovjeka!
Mirsad Srebreniković i Hasan Mujičić djeluju sasvim oprečno predhodnoj dvojici, ali nisu ništa manje za-nimljivi. Tim više što je Hasan Mujičić uspješan poslovan čovjek, a valja mi pogledati nismo li možda u nekoj bližoj ili daljoj rodbinskoj vezi. Hasan izgleda lijepo kao i svi Mujičići, a pritom je i vrlo uspješan „pos-lovnjak“ što se također može reći za sve Mujičiće osim za mene. Tješim se da imam drugih talenata…
Novinari su pošteno odradili posao na stepeništu, fotografirajući i zapisujući sve što se dalo fotnuti ili zabi-lježiti. Za trajanja cijele svečanosti nisu se makli s ovoga stepeništa da im ne bi štogod važno promaklo.
Iza scene bilo je također vrlo živo, ali barem je bila hladovina, pa se lakše dalo pratiti program. Narav-no, po našem dobrom i starom običaju, iza scene su se stisnuli i oni kojima je tu mjestu, ali i oni drugi koji su ovdje našli mjesto na kojem bi se sakrili od podnevnih sunčevih ultravioletnih zračenja…
Vjerujem da je bilo više od 25.000 ljudi na svečanosti. Dakako, mnogi su bili previše daleko od scene, ali se organizator pobrinuo da svima bude vidljivo sve što se zbiva na sceni. Zato su nabavljeni veliki video-zidovi koji su bili na okogledu većine onih koji su se toga dana našli u Rijeci. Režiser, odnosno odgovorna osoba za sva zbivanja koja su se mogla vidjeti na video-zidovima bio je Davor Žagar, kojega znam go-dinama kao dobrog dramaturga i čovjeka koji je omiljen među kulturnjacima kao savjestan i pošten djelatnik, a pritom i otac sedmero djece bez automobila, nego autobusom razvozi djecu u vrtiće i škole.
Sjeverna i istočna strana gledališta. Islamski kulturni centar u Rijeci okružuju tek posađeni terasasti parko-vi. Sve je friško posađeno, još ni trava nije nikla, pa su zato i ograđeni ti mali parkovi da publika, u silnoj želji da sve vidi, ne bi svu tu frišku ljepotu razgazila.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, rekao je, između ostaloga: „…Poruke koje danas upućujemo iz Hrvatske imaju svoju historijsku težinu i snagu o kojoj će svjedočiti i buduće generacije. Pogotovo što ih zajednički i iskreno šaljemo tek nepuna dva mjeseca prije nego što će Republika Hrvatska postati punopravna članica Evropske unije. Ja i ovu priliku koristim da svim građanima susjedne i prijateljske Hrvatske čestitam na ovom izuzetnom dostignuću. Želim i vjerujem da
će i moja država Bosna i Hercegovina u najskorije vrijeme postati dio velike evropske porodice zemalja. Jer, narodi i građani Bosne i Hercegovine to zaslužuju, unatoč svim poteškoćama s kojima se na evropskom putu suočavaju. Hrvatska je dobro mjesto za život Bošnjaka muslimana. Način na koji je riješen njihov status može biti primjer i drugim evropskim zemljama. Oni ovdje žive slobodno i ostvaruju u punoj mjeri svoja nacionalna i vjerska prava. Uvjeren sam da će tako biti i ubuduće. Mi muslimani vjerujemo u ajet iz Kur’ana časnog u kojemu stoji da je „Bog različite narode na zemlji stvorio kako bi se upoznavali”. Znamo da ćemo na ovom svijetu nastaviti živjeti zajedno, jedni pored drugih ili jedni sa drugima, pa je potpuno pogrešno težiti dominaciji jednih nad drugima…“
Nakon pozdravnih riječi upućenih svima, predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović rekao je: „Ova prekrasna džamija je umjetnički doprinos jednog od najznačajnijih suvremenih hrvatskih kipara – Dušana Džamonje. S pogledom na Kvarnerski zaljev, čini se kao da je izrasla iz mediteranskog podneb-lja. Smještena na ovome brdu, u blizini nekoliko kršćanskih bogomolja, šalje poruku da su različitost i za-jedništvo mogući i dobri. Šalje poruku da su i muslimani u Rijeci i u Hrvatskoj dionici zajedničkog cilja – rada na dobrobiti svoje domovine. Tolerancija različitosti, razgovor i suradnja temelj su života u svakoj zajednici – obiteljskoj, radnoj, vjerskoj u državi i u društvu. Oni su tlo na kojem rastu ljudska prava i slobo-de…“
Predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović: „Islamska zajednica i njeno mudro i odgovor-no vodstvo su u novoj hrvatskoj državi od početka svesrdno sudjelovali u izgradnji demokratskog druš-
tva, razvijajući prijateljske i suradničke odnose s državnim tijelima. Znali su izuzetno dobro povezati pros-peritet svoje zajednice s prosperitetom svoje domovine. Bili su primjerom razložnog i domoljubnog pona-šanja i međureligijskog razumijevanja i tolerancije. Svi međureligijski događaji u Hrvatskoj proteklih godi-na, kao i danas, potpomognuti su dobrom voljom i aktivnim sudjelovanjem Islamske zajednice i njenih članova. O tome svjedoče i gosti iz različitih vjerskih zajednica koju su se danas okupili ovdje… Čestitam vam na ovom prekrasnom zdanju koje će zauvijek simbolizirati duhovnost islamske tradicije, ljepotu koju čuva umjetničko djelo i dobrotu koju će dijeliti ljudi koji se ovdje budu okupljali.
Ahmed Alili (u sredini, u košulji) otpjevao je vrlo dojmljivo solo dionice ilahije „Ja resul selam alejke“ (Poz-drav glasniku mira)…
… a zbor u sastavu, s lijeva: kurra hafiz Aziz ef. Alili, Idriz Hasanović, Riječanin Ammar Džikić, Halid ef. Do-lić i hafiz mr. sc. Bakir ef. Ajeti, pratili su svojim ugodnim glasovima mladoga Ahmeda Alilija u refrenu. Ila-hija je bila pravo osvježenje u programu, kao dašak vjetra s mora koji sa sobom donosi radost svježine, miris mediterana i glazbu islama…
Najavljujući muftiju Hasanovića, ef. Mujkanović je rekao: „Čovjek koji stoji na čelu naše Zajednice, koja je suštinski manjinska, a koja gradi ovakve bogomolje, zasigurno ima misiju mosta između kultura. I dužan sam reći, osim što toj misiji vrijedno služi, muftija dr. sc. Hasanović je najpouzdaniji most između
muslimana i kršćana danas u Hrvatskoj. A Muftija dr. sc. Aziz Hasanović kao da je htio, u što kraćem vremenu, spomenuti sve one koji su inicirali izgradnju Islamskog kulturnog centra u Rijeci, što je gotovo nemoguća misija. Ipak Muftija gotovo da nije zaboravio nikoga, ističući, kao i u svakoj drugoj prigodi, zasluge koje pripadaju muftiji Ševku ef. Omerbašiću. Evo dijela Muftijina govora: „Hvala Allahu dž.š. koji nam je omogućio da se u ozračju slobode, mira, uvažavanja, dosljednosti i ponosa danas ovdje okupi-mo u prelijepoj Rijeci, Primorsko –goranskoj županiji u Hrvatskoj. Ovim činom i slikom svjedočimo njezina demokratska, vjerska, kulturna i civilizacijska postignuća koja su na ponos i zadovoljstvo svih onih koji su svoje živote utkali u neovisnost Republike Hrvatske. Na nama je, braćo i sestre, da gradimo mostove koji povezuju Istok i Zapad, da gradimo centre koji će, baš poput ovoga, biti istinski rasadnici ljubavi, dobro-te, novih spoznaja, međusobnih upoznavanja i među-civilizacijskih susreta…“
Gdjekad mi biva žao što gdješto sunce svojom svjetlošću zasjenjuje sve ono što se vidi, recimo poslije ki-še. Upravo u trenutku kad govori reisu-l-ulema, mr. sc. Husein ef. Kavazović, na moru između kupole džamije i ove stambene zgrade plovio je veliki brod, a tamo daleko ocrtavao se živopisni Cres. Nažalost, kroz maglicu što stvara isparavanje mora, nije se moglo probiti ćoravo kiklopovo oko moje kamere. na-glasio je kako je riječ o “velikom danu za muslimane Hrvatske i sve muslimane”, te da je hrvatska država na ovaj način poslala poruku Europi, ali i cijelom muslimanskom svijetu, da je zrelo društvo, a Rijeka da je “kozmopolitski grad”, grad koji je bio i ostao “otvorenih kapija svima koji dolaze s dobrom namjerom i imaju što ponuditi”.
Evo jednog pogleda, ali ne iz hlada jasmina, nego iz hladovine koju čini kupola na ulazu u džamiju. Uza ovaj pogled nekako mi najbolje pašu dva komentara moga bliskog rođaka, prof. dr. sc. Sulejmana Redžepovića, professora emeritusa, objavljenih na mome Fejs-profilu. Naime, nakon što sam na Fejsu objavio nekoliko fotografija sa svečanosti otvaranja, javio se moj rođak oduševljen onime što je vidio na Televiziji. Prof. dr. sc. Sulejman Redžepović nije mogao sam prisustvovati svečanosti u Rijeci, što zbog godina, a što zbog posla. Baš mu je ovih dana prihvaćen novi znanstveni projekt, pa je još u tom slavlju, ali kao pravi musliman, nije propustio TV prijenost. Evo što kaže moj Sulejman:
„VELIČANSTVENO. Model međureligijskih odnosa u Hrvatskoj, kojega je razradio bivši Muftija zagrebački, uvaženi Šefko ef. Omerbašić a nastavio novi Muftija dr. sc. Aziz ef. Hasanović, može biti primjerom za ci-jelu Europu. Aferim, drage Muftije.“
„Velika je to svečanost bila. Uživao sam gledajući cijelo vrijeme na HTV-eu. Čovjek se ne može oteti dojmu O VELIČINI DJELA I USPJEHU NAŠE MANJINE U RH. čESTITAM SVIMA. Ponosan sam što sam doživio ovu veličanstvenu svečanost i što sam vidio ovo remek djelo. Nadam da ću doživjeti i izgradnju džamije u Osijeku, još jednom čestitke svima muslimanima u Republici Hrvatskoj.“
Khaled Yassin u društvu prijatelja i suradnika, Hamada al-Mulle, direktora za komunikaciju i suradnju Insti-tuta za suradnju s Europom, i dr. Alijem al-Akbarijem, savjetnikom ministra dr. Kuwarija.
Posljednji govornik bijaše bio sam izaslanik emira Države Katar, ekselencija dr. Ghaith bin Mubarak Al-Kuwari, ministar vakufa i islamskih poslova Države Katar, a govor je na hrvatski preveo prof. Mevludi Ar-slani. Govoreći o ulozi Države Katar, jedne od najbogatijih svjetskih zemalja, ministar je rekao:
„…Briga Njegovog visočanstva Šejha Hameda bin Halife Al Thanija, emira Države Katar, za ovim zda-njem proizlazi iz čvrstog uvjerenja o nužnosti potpore i pomoći muslimanima u neislamskim zemljama, kako bi bili civilizacijski posrednici između islamskog i ostatka svijeta uključujući njihove različite religije, kulture i civilizacije. Islamski je svijet danas u prijekoj potrebi za ovim podesnim i kulturnim posrednikom, pogotovo nakon što su neki pojedinci uspjeli usaditi ideju sukoba civilizacija u umove i duše, i nacrtati is-krivljenu sliku i predodžbu o islamu i muslimanima. Sliku čije su iskre zahvatile i muslimanske zajednice u neislamskom svijetu, što je rezultiralo političkim i vjerskim napetostima, krize, te pozive na nesnošljivost i fanatizam. Cilj ovog podesnog posrednika je da, shodno islamskim spoznajama, omogući Instituciju koja će slijediti srednji, umjereni put, čime se stvara odgovarajuća i uravnotežena kultura pogodna za sredi-nu u kojoj živi pomoću koje će sačuvati svoje moralne i duhovne vrijednosti i omogućiti napredno obra-zovanje, koje će se pozitivno aktivirati u društvu, i na taj način ispravljati iskrivljenu sliku o islamu i musli-manima. Cilj je Džamije i Islamskog kulturnog centra u Rijeci, također, omogućiti praktične, znanstvene vještine, koje će imati ključnu ulogu i doprinos u razvoju njegove domovine u suradnji s ostalim građani-ma, bez obzira na njihovu religijsku pripadnost, sukladno Povelji o državljanstvu, te omogući sredstva i vještine kako bi dao svoj doprinos u izgradnji bliskih veza između njegove domovine i islamskog svije-ta…“
Svečanosti otvaranja Riječkog svjetionika islama prisustvovali su i brojni najviši hrvatski i drugi dužnosnici. Na ovoj ćete fotografiji prepoznati mnoga lica, a u prvom redu sjede Zlatko Komadina, Jadranka Kosor i general pukovnik Drago Lovrić.
Moji dragi, dragi prijatelji: Idriz ef. Bešić, glavni imam u Gunji, i Adem ef. Smajić, doajen svih imama u Hr-vatskoj, Posebno sam sentimentalan prema Ademu ef. Smajiću iz Tešnja, svršeniku E-Ezhera.
Na kraju, razmjena darova. Mešihat je darovao mnoge zaslužnike, a dr. Ghaith bin Mubarak Al-Kuwari,ministar vakufa i islamskih poslova Države Katar, izaslanik Visočanstva, emira Države Katar, daro-vao je prigodnim poklonima predsjednika Republike Hrvatske, prof. dr. Ivu Josipovića, i člana Predsjed-ništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića.
Nakon svečanog otvaranja Riječke džamije, svi su se uputili u razgledanje Islamskog kulturnog centra. Duga kolona znatiželjnika formirala je red i strpljivo čekalo kad će zakoračiti u predivne prostore Dža-monjine džamije. Meni je bilo malkice žao što među nama nema autora ove veličanstvene građevine koju držim trajnom kiparskom izložbom moga prijatelja – Dušana Džamonje.
Kad je sve završilo, nakon sat-dva, Abdulah ef. Imširović i ja uputili smo se prema automobilu da bismo se, nakon dva dana boravka u Rijeci, vratili u Zagreb. Kad, preko puta džamije, primijetismo kako na nekom panju sjede kurra hafiz Aziz ef. Alili i hafiz Bajram ef. Ajeti. Sjedili su sa Dževadom Zendelijem i Ahmedom Alilijem. „Što radite, ovdje?“ upitasmo ih Imširović i ja. „Sjedimo i divimo se Riječkoj džamiji“, odgovorio je Kurra hafiz, a kad sam junačkom desnicom dohvatio fotoaparat, hafiz Bajram Ajeti je re-kao: „Slikaj, slikaj, a sliku potpiši da ovdje sjede četiri hafiza!“ „Ako Bog da!“, rekao je Kurra hafiz. „Dat će“, rekao sam ja znajući da se Dževad Zendeli i Ahmed Alili već duže vrijeme pripremaju za hafize.
Kemal Mujičić

Leave a Reply