Klanjati jaciju i teravih-namaz, misleći kad će završiti jer sve više se znojimo, brišemo znoj sa čela, otpuhujemo, gledamo na sat, mislimo kako bi imam trebao brže učiti jer postaje sve više zagušljivo, jednima smeta klima, drugi mrko gledaju one kojima smeta klima jer njima je vruće…jel vam ovo poznato? Naime, u ovim ljetnim i sparnim danima ovo je slika u nekim džem’atima u Hrvatskoj gdje se klanja u malim i nedostatnim prostorijama da primi  veliki broj klanjača uz Ramazan. Takav je slučaj i sa našim džem’atom. Hvala Bogu da je tako i da nas ima sve više u džamiji, posebno uz Ramazan. Tako se kod nas klanja u tri različite prostorije; mesdžidu od 38 kvadrata gdje je imam i većina džem’ata i gdje je naravno najviše sparno i zagušljivo, u mektebu gdje klanja (stariji) ženski dio džem’ata i na spratu gdje klanja (mlađi) ženski i muški dio džem’ata.

Večeras se desilo nešto drugačije, jedna pozitivna i hvale vrijedna promjena koje je promjenila gore opisano; klanjanje teravije uz znojenje i nelagodu. Bez ikakve najave, džem’atlije koje su došle na jaciju i teravih-namaz, zamoljeni su da bukvalno napuste mesdžid i zapute se na otvoreni prostor iza kuće gdje je sve pripremljeno da se obavi jacija i teravih-namaz na otvorenom prostoru. Džem’atlije ko džem’atlije, onako zatečeni, iznenađeni, pomalo skeptični i (ne)odlučni u tome da je to dobro rješenje.

Pred sami jacijski ezan, Alem ef. Crnkić, u 5 minuta pojašnjava. Draga braćo i sestre, znam da ste večeras svi iznenađeni ovim postupkom jer ništa nije najavljeno ali je to namjerno učinjeno da se spriječi bespotrebna polemika i diskusija oko vjerskog pitanja (klanjanja teravije na otvorenom) za koje ja kao imam uzimam pravo i odgovornost. Rukovođen hadisom u kojem Božiji poslanik kaže “Olakšavajte, a ne otežavajte”, donio sam odluku da u ovom sparnim ljetnim danima i noćima kada nemožemo misliti na namaz i time biti u namazu, klanjamo jaciju i teravih-namaz na otvorenom. Naravno, pripremili smo sve uvjete za to. Danas nakon podne-namaza, ja i predsjednik Medžlisa obišli smo naše drage susjede i pitali ih da li će im to smetati. Nakon vrlo pozitivnih rekacija naših susjeda, ispunili smo sve pretpostavke da večeras klanjamo jaciju i teravih-namaz na otvorenom. Molim Vas, da zaista poštujete pravo imama da odluči oko vjerskih stvari i da se nakon klanjanja izjasnite o vašem osjećanju, bile su riječi Alema ef. Crnkića nakon kojeg je proučen jacijski ezan i počelo se klanjati.

Prirodna klima, ni toplo ni hladno, noćni cvrčci, miris tek pokošene trave i glas našeg imama, tih i ne previše bučan, dovoljno da se razumije šta uči.

Na kraju, one zbunjene i iznenađene poglede zamjeniše osmijesi na licima, čestitke imamu i onima koji su se sjetili ovoga te dova: “Nek Vas dragi Allah nagradi”.

Ovako smo mogli klanjati cijelu noć, nek smo i to doživjeli, jest ljepota, bili su samo neki od komentara.

Napominjemo da je bilo samo nekoliko starih majki koje se nisu dale “pomjeriti” iz mekteba ali nije im zamjeriti jer ipak kako kaže Poslanik “treba imati poštovanja prema starijima”.

I završit ćemo izjavom našeg imama, koji je sav onako uzbuđen i “olakšan” jer  džem’at je iskazao “bejat” (podršku) za ovakav postupak izjavio: “Nek sam i ja doživio da svoj džem’at vidim na jednom mjestu ispred sebe”.

P.S. Uspjeli smo zabilježiti jednu sliku…koja je uskraćena za ženski dio džem’ata jer se nevidi.