Rekao bih, sve što je lijepo kratko traje. Tako je i ramazan završio a da se čovjek nije potpuno ni prepustio blagodatima ramazanskih zbivanja i istraživanja do kojih granica može sve čovjek doći upoznajući samoga sebe u vremenu kad je okružen svim dobrima, a on u tim dobrima prepoznaje, saznaje i pristaje da mu zapravo ništa od svega toga ne treba. Ništa mu ne treba do Života koji mu je poklonjen i koji živi, često nerazumno. Zato je ramazan lijep; vraća nas razumu, vraća nas Životu. Jer, kako kaže Alfred Whitehead, Mislimo o općenitostima, ali živimo u potankostima.

Tko se raduje zlatu ili pak čeka slavu na nebesima, taj zaista malo znade o tajnama života… napisao je u Abulkadir Bedil. Ako u ramazanu prepoznamo zlato ljudske opstojnosti i postojanja, onda je logično da bivamo nagrađeni tim otkrićem kratkotrajnim slavljem – Bajramom. Jer je još iz Demokritovih vremena poznato da je Život bez ijedne gozbe duga cesta na kojoj nema mjesta za osvježenje.

Bajram je upravo to mjesto osvježenja na našim životnim cestama bez obzira na njihovu duljinu ili dužinu.

Bajramsko jutro budi nas čiste iznutra i izvana. I na tu opću čistoću, kojom nas je ramazan darovao, oblačimo čistu odjeću, naoružavamo svježom radošću, pronalazimo u sebi dugo sanjanu ljubav i odlazimo u Božju kuću da se, tako čisti i mirisni, pokažemo svome Gospodaru: Evo nas, dobri Naš Gospodaru pred Tobom spremni na novu etapu naših života, čisti kao tek rođena djeca.

Gospodaru svome zahvaljujemo dobrima kojim nas je darovao, riječima zahvalnosti naših učenih vaiza i lijepom pjesmom naših čistih duša.

Tako je bilo i ove godine u Zagrebačkoj džamiji, u svim džamijama i mesdžidima svijeta, u svakoj muslimanskoj kući, bila ona dvorac ili straćara.

Zahvalili smo Allahu, al-muhaymin, Budnom – u smislu svjedoka, uvijek prisutnom, čija spoznaja bdije nad svim, te se izravno povezuje s Imenom amīn, shvaćenim kao pravi, istinit u svojoj riječi – na svim darovima imanja i nemanja, jer zapravo ništa i nemamo osim onoga čega se odričemo. A u ramazanu smo se svega odrekli mada smo bili okruženi najljepšim dobrima.

Učili smo ono što smo odavno naučili da je Allah – Jedan Jedini, s nama i u nama. Upijali smo riječi naših učenih imama, saslušali riječi naših dobrih prvaka, reisa Kavazovića, muftije Hasanovića, uživali u Božjoj riječi koju nam je vjerno prenio naš glavni imam i kurra hafiz Alili, radovali se Božjoj pjesmi koju su nam nosile u čistim djevojačkim rukama naše Arabeske, čelom dodirnuli mjesto gdje stoji Allah Jedinstveni pokazujući time da je svako mjesto na ovoj našoj Zemlji, da je svatko mjesto u Svemiru, zapravo Božje mjesto budući da je On zaista svugdje. Mi možemo biti rasuti po svijetu, Ovome i Onome, ali gdjegod da smo, Bog je s nama. Kao mudri starac ili pak kao razigrani dječak.

I kad prođemo tim mjestom kratkotrajnog osvježenja, kad se svi između sebe izljubimo zahvalni što smo shvatili osnovnu poruku Života, raziđemo se, svatko svojoj radosti.

Kad sve prođe, volim ostati u praznoj džamiji. Uđem u njezinu tišinu sretan što bivam ispunjen tom lijepom tišinom, tim Božjim mirisom.

Tako je bilo i ovoga Bajrama o čemu smo vam donijeli galeriju fotografija s Bajramske proslave u Zagrebačkoj džamiji.

Kemal Mujičić

Ljepotu ovogodišnjeg Ramazanskog bajrama najbolje ćete doživjeti ako pogledate video zapise:

[youtube id=”cvc9AHCqzys” width=”600″ height=”350″]

[youtube id=”CQUjgcJqvWE” width=”600″ height=”350″]

[youtube id=”j657V207FJo” width=”600″ height=”350″]

[youtube id=”7T7Zyy2c7Ko” width=”600″ height=”350″]