Ne bih mogao odvojiti važnost bilo kojeg Reisova nastupa u javnosti.
Naša tribina „Dr. Sulejman Mašović“ najstarija je javna tribina u Hrvatskoj, a vjerojatno i na ovim balkanskim prostorima. Zato nam je svima bio vrlo važan nastup reisu-l-uleme na toj Tribini, tim više što nam je Reis vrlo temeljito i znalački predstavio svoju Viziju i razvoj islamske zajednice, što je i bio naslov njegova nastupa na Tribini. A Kongresna dvorana „Salim Šabić“ bila je dupke puna onih koji su se došli uhvatiti za Reisovo uže, kako uvaženi Husein ef. Kavazović voli reći kad opisuje viziju Islamske zajednice kojoj je on na čelu. Pa, prihvatimo se i mi, na ovoj stranici, toga Reisova užeta, zgrabimo ga čvrsto i ne dajmo da nas išta odvoji od njega, jer ako nas odvoji, odvojit će nas od svjetla, od ljepote života, od svega dobroga što nas uči Kur’an, jedinstvena Alahova Dobroga poruka svakome živom stvorenju na Majčici Zemlji i svega što nas okružuje.
Možda bismo se upravo ovdje trebali prisjetiti 2011. godine kad je tadašnji muftija, Ševko ef. Omerbašić, u sklopu ondašnjih ramazanskih iftara (tada su u našoj džamiji iftarili, kao Muftijini gosti, svaki sa svojom ekipom posebno, Banjolučki, Bihaćki, Tuzlanski i Zenički muftija). Naš se muftija pripremao za mirovinu, pa je, rekao bih, na oproštajni iftar pozivao svoje kolege iz Bosne i Hercegovine. Uživao sam tada (uostalom kao i sada) muftijino povjerenje pa sam bio među onim srećkovićima koji su nazočili tim iftarima. Sad se lagahno prisjećam najčešće teme svih muftijinih razgovora sa svojim gostima, a razgovori su se, kao što pogađate, svodili na viziju kako bi trebala izgledati Islamska zajednica na
području bivše države. I svaki od tih razgovora donosio je različite vizije koje su u sebi ipak zadržavale jedinstvenu istu misao: islam kao zajedništvo, budući da smo razdvojeni u manje cjeline doista puno slabiji kao Zajednica. Upravo na toj razini možemo iščitavati sve te iftarske razgovore 2011. E, sad kad smo naznačili početke ove tribine kojom nas je počastio sudionik tih razgovora današnji Reis, a ondašnji Muftija, valja mi još samo potpisati fotografiju snimljenu 13. kolovoza 2011. godine u prostorijama naše Knjižnice, s lijeva: mr. sc. Mirza Šabić, dr. sc. Aziz ef. Hasanović, današnji predsjednik Mešihata i zagrebački muftija, muftija Ševko ef. Omerbašić i današnji reisu-l-ulema Husein Kavazović.
Tribina je započela učenjem ašere kurra hafiza Aziza Alilija, glavnog zagrebačkog imama i voditelja Tribine „Dr. Sulejman Mašović“. Potom je Kurra hafiz predao riječ muftiji dr. Azizu ef. Hasanoviću.
Muftija dr. Aziz Hasanović najprije se zahvalio Reisovu odazivu na njegov poziv, pa je u svome već karakterističnom govorničkom, darovitom i znalačkom stilu(ta nije samo onako magistrirao upravo hutbu i govorništvo), naznačio sve pozitivne osobine reisu-l-uleme Huesina ef. Kavazovića iznoseći u nekoj vrsti nadahnutog govorničkog kròkîja temeljne odrednice dijela novìna koje u Islamsku zajednicu unosi reis Kavazović.
Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović mirno je saslušao uvodno slovo muftije dr. Aziza ef. Hasanovića. Oni koji znaju iščitavati govor tijela u ovome portretu uvaženog Reisa lahko će prepoznati mirnog, blagog i mudrog čovjeka koji nikad nikamo nepromišljeno ne hita, ali isto tako vrlo čvrstog, odlučnog i hrabrog čovjeka koji u sebi ima dovoljno snage da čvrsto, u svojim snažnim rukama, drži uže za koje bismo svi mi muslimani iz ovih krajeva, koji smo kao muhadžiri razasuti po cijelome svijetu, trebali također čvrsto uhvatiti, jer doista možemo djelovati i biti poštovani ako smo zajedno, ako smo braća i sestre u vjeri, ako smo mirni, blagi i mudri kao naš Reis, ali isto tako čvrsti, odlučni i hrabri, osobine koje kao da izviru iz Reisova lijepog lica i dobrostivih očiju.
Muftijin uvodni govornički kròkî saslušala je prepuna dvorana „Salim Šabić“ u tišini, znatiželjno očekujući Reisovu riječ kao moguće blagodušje, kao riječ vođe, prijatelja i oca. Reis je u društvu svojih suradnika, već rečenih Safeta Softića i dr. Amira ef. Karića i svoga domaćina na Tribini, kurra hafiza Aziza Alilija, također saslušao nadahnuti govor dr. Aziza ef. Hasanovića.
Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović već je odavno stekao glas kao govornik koji s malo riječi znade puno toga reći. Njegov je govor dovoljno glasan i razgovijetan da ga svatko može jednako dobro čuti i u prvom i u zadnjem redu. Iz njega riječi izlaze sporo, ali ne presporo. Očito je da dobro znade o čemu govori, da je svaka izgovorena riječ, svaki zarez u rečenici, dobro promišljeni. Nije vehementan kao prethodnik mu, reis dr. Mustafa ef. Cerić, u Kavazovićem riječima nema Cerićeve žestine i vatrenosti, Kavazovićeve riječi kao da teku tiho i mirno, kao velika rijeka koja svojom veličinom samo naznačuje snagu koju sa sobom nosi. Biram riječi dok ovo pišem da ne bih rekao nešto neprimjereno što se znade često događati kad čovjek laska bezrazložno. Michel Eyquem seigneur de Montaigne, francuski pisac i filozof koji je živio u 16. stoljeću, piše u svojim esejima – „Govorništvo je umjetnost varanja i laskanja.“ Ne bih htio da steknete takav dojam ni o mome pisanju, ni o Reisovu govoru. Da bih bio malo jasniji moram se poslužiti riječima drugog francuskog genija, Pascala, koji je rekao – „Oni koji prave antiteze kujući riječi koje im za to trebaju, postupaju kao oni koji prave slijepe prozore radi simetrije: njihovo pravilo nije da pravilno govore, nego da prave pravilne stilske figure.“ Nadam se da sam pronašao prave riječi koje bi objasnile da Reisov govor nije takav. On se ne služi riječima da bi varao i laskao, nego da bi pravilno definirao ono što želi reći, a ne služi se ni riječima da bi pravio slijepe prozore radi simetrije; njegove su rečenice širom otvoreni prozor kroz koje ulazi svjetlost sa svih strana. Točno onako kako je definirao Tolstoj: „Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.“ Meni i svima koji su slušali Reisov govor bilo je jasno da Reis govori o onome što mu je razvidno jasno, pa je ta jasnoća doprla i do svakoga od nas.
Da je u Kongresnoj dvorani i bilo nijemih muha, koje ne zuje dok lete, ipak bi se čulo kako mašu krilima. Hoću reći s toliko smo pažnje slušali Reisove riječi koje su plovile kao čamci s bijelim jedrima i uplovljavale u naše luke, smještene negdje u srcu ili u duši. Ne znam. Bila je to Tribina za pamćenje i ja bih volio da svatko od vas, koji ovo čitate, poslušate Reisovu Viziju i razvoj islamske zajednice na snimci.
Kemal Mujičić

Leave a Reply