Šadrvan je, tko ne zna, vrsta javne česme, koja je u svoj vodeno-umjetnički život krenula iz Perzije, a koja se gradila i gradi u dvorištu džamija, medresa, tekija, karavan-saraja, hanova i u javnim kupatilima. Svrha šadrvana je da omogući  obredno umivanje većem broju ljudi ali i da djeluju dekorativno, pa i da se žedan napije bistre vode.

I, eto, doživio sam u dubokoj starosti i to da prisustvujem otvorenju prvoga šadrvana u baroknom Varaždinu.

Barokni Varaždin, barokni šadrvan.

Naime, imam Varaždinskog džemata, Abdulah ef. Imširović, dosjetio se predložiti svojim džematlijama da u prostoru tamošnjeg medžlisa izgrade šadrvan, zapravo mali park u čijem će se središtu dominirati lijepa umjetnička česma, šadrvan.

Varaždinski džemat obuhvaća golem prostor nešto više od tri hrvatske županije. Ovdje još nema ni tisuću muslimana, ali su, kak’ bismo rekli, dobro raspoređeni. Uglavnom su to vrlo ugledni građani, raznih nacionalnosti. Ima ih i sa ovih prostora, ali i iz Afrike i Azije. Mnoge osobno poznajem, pa kad je efendija Imširović izišao s idejom šadrvana, znao sam da će ga džematlije podržati.

U nedjelju 14. svibnja 2017. godine bilježim kao jedan lijep dan za muslimane i sve građane Varaždina. Efendija Imširović, pun ideja, dobre volje i životne ljepote, proglasio je taj dan Danom otvorenih vrata Medžlisa. Jednom u tjednu Medžlis će biti dostupan svih građanima svakoga petka, poslije džuma namaza. Premda se prvi Dan otvorenih vrata održao u nedjelju.

A kako je bilo na svečanom otvaranju prvoga šadrvana u Varaždinu?

Veličanstveno! Okupili su se mnogi ugledni političari, obrazovna, građanska i crkvena elita iz sve tri Županije, mnoštvo lijepih i dragih ljudi; lijepih žena i dobrih muškaraca.

Nije bilo puno govorancije, ali sve što je rečeno, rečeno je s mjerom i zahvalnošću efendije Imširovića i muftije, akademika Hasanovića. Jer valja znati da je Varaždin grad koji je ugostio najviše muslimana izbjeglica u onim ružnim vremenima kad u Bosni nije bilo ugodno biti ni Bošnjak, ni Hrvat.

Poslije se malo prigrizlo. I beskrajno radosno družilo. Muslimani su se pokazali izvrsnim domaćinima, a Varaždinci još boljim i srdačnijim gostima. Tako da sam stekao dojam da i ona glasovita varaždinska pjesma, ona Ja sam Varaždinac, im nešto drukčiji pripjev: Ja sam muslimanac, Varaždina sin!

Kemal Mujičić