Dana 4. lipnja 2022. godine organiziran je znanstveno-stručni skup u Islamskom centru u Zagrebu na temu: Važnost međureligijskog i međukulturalnog dijaloga u školi i obrazovanju. Organizator susreta je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu (projekt RELIGOBRAZ) i suorganizator i domaćin Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Susret je otvorio Muftija dr. sc. Aziz ef. Hasanović, predsjednik Islamske zajednice u Hrvatskoj istaknuvši da je hrvatski primjer suradnje i međureligijskog dijaloga ispred smjernica Europske unije. Drugim riječima, Hrvatska može dati i bolje smjernice jer je međureligijski i međukulturalni dijalog njezina praksa već trideset godina. Na tom tragu istaknuta su vrlo pozitivna iskustva islamskog vjeronauka s upravama škola u Hrvatskoj. S obzirom da je vjeronauk odgojno-obrazovni predmet koji promovira univerzalna načela morala, vjeroučitelji u školama su, kako katoličkog tako i islamskog vjeronauka, ključni za odgoj učenika za suživot u multikulturalnom društvu. Muftija je završio riječima da je Hrvatska dom koji svi zajedno moramo graditi.

Pozdravnom dijelu susreta se pridružila i prof. dr. sc. Ružica Razum (voditeljica projekta RELIGOBRAZ) predstavivši projekt RELIGOBRAZ i istaknuvši nekoliko važnih promišljanja. Izdvajamo kako je naglasila da se nerijetko religiju poistovjećuje s ekstremizmom, nasiljem i netolerancijom. Međutim, religija ima snagu promicati općeljudske vrijednosti i upravo to može ponuditi Europi. Religija je ključni čimbenik u promicanju suživota, a škola mjesto za promicanje odgoja na tom tragu. U tome prof. dr. sc. Razum vidi temeljnu zadaću religije, stoga postavlja pitanje: Može li pristup religijskom obrazovanju biti fakultativan, odnosno samo za one koji upisuju vjeronauk? Istaknuto je da religijsku dimenziju interkulturalnog obrazovanja treba promicati cijeli set društveno-humanističkih predmeta.

Prvo predavanje održala je doktorandica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (projektu RELIGOBRAZ) lic. Theol. Marija Jurišić predstavivši neke od rezultata istraživanja koje provodi u sklopu svoje doktororske disertacije. Najprije je istaknula da je religija bila potisnuta na margine društva što je dovelo do porasta fundamentalističkih interpretacija religije pojedinih skupina. Tek nakon tog društvenog fenomena shvatilo se da je religija važna u životima ljudi i neizostavan dio jedne kulture i jednog identiteta kojeg ako zanemarimo bitno prepuštamo interesima određenih skupina. Drugim riječima potiskivanje religije sudjeluje u njezinu instrumentaliziranju koje se može očitovati u nasilju, netoleranciji i ekstremizmu. Osim toga Jurišić je istaknula pitanje: Zašto uopće govorimo o multikulturalnosti u RH? Ponudila je nekoliko važnih područja unutar kojih ova tema i osvješćivanje o njezinoj važnosti ima smisla. To su:

• Nacionalne i etničke manjine
• Religonalne različitosti
• Poslijeratna zbivanja
• Migracije nakon 2015. godine
• Djeca migranata i stvaranje kulturno pluralnih razreda
• Migracije uzrokovane nedostatkom radne snage

Iz istraživanja koje je Jurišić provodila među populacijom vjeroučitelja (katoličkih, islamskih i pravoslavnih) izdvajamo način na koji su vrednovane karakteristike interkulturalnog obrazovanja. Do izražaja je došla činjenica da se vrednuju određeni stavovi, ali među njima nije znanje o drugome. Međutim, znanje je prvi preduvjet poštivanja drugoga, a što kod vjeroučitelja nije prepoznato. Teži se dijaloškom učenju, ali koje bez susreta s drugim i drugačijim nije moguće.

Plenarno predavanje održao je doc. dr. sc. Tomislav Kovač, pročelnik Katedre fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta na temu: Međureligijski i međukulturalni dijalog u naučavanju Katoličke crkve: polazišta i smjernice korisne za vjeronauk u školi. U prvom dijelu doc. dr. sc. Kovač se oslonio na deklaraciju Nostra Aetate u kojoj Crkva promatra svoj odnos prema pripadnicima drugih religija. Izdvojen je hermeneutički ključ čitanja cijele deklaracije u riječima ‘zadaća promicanja jedinstva i ljubavi među ljudima’. Dakle naglasak je na tome da ovdje nije riječ o promicanju kršćanstva, nego jedinstva među ljudima i svraćanjem pozornosti na ono što je ljudima zajedničko. U drugom dijelu doc. dr. sc. Kovač je istaknuo crkvene dokumente nakon Drugog vatikanskog koncila u kojima je međureligijski dijalog zastupljen kao sastavni dio naučavanja Katoličke crkve. Dijalog kao življenje i dijeljenje radosne vijesti u miru s drugima, dopuštajući slobodu drugima da vjeruju ili ne. Najzastupljenije teme su: kultura susreta i dijaloga, multikulturalnost, migracije i islam. U trećem dijelu izdvojena je važnost odgoja i obrazovanja za međukulturalni dijalog u odgojno-obrazovnim ustanovama. Taj dijalog pretpostavlja izgradnja i poštivanje vlastitog identiteta kao temelj za poštivanje kulture drugoga. Na tom tragu se relativizam i asimilacija prepoznaju kao prepreke međukulturalnog dijaloga. Predavanje je zaključeno riječima da pripadamo različitim kulturama, ali svi smo dio čovječanstva.

Nakon prvog dijela susreta u drugom dijelu smo imali prilike čuti glasove prakse međukulturalnoga dijaloga. Tako je voditeljica vjersko-prosvjetne službe u Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj Muallima Emina Mešić progovorila o temi: Iskustva i doprinos islamskog vjeronauka međureligijskom i međukulturalnom dijalogu u Hrvatskoj. Naglašen je interkulturalni pristup kao jedan od ciljeva islamskog vjeronauka. Neke od odrednica su dijalog, riješavanje sukoba i poštovanje. Jednak pristup zastupljen je i u udžbenicima. U tom svjetlu imali smo priliku vidjeti digitalne sadržaje koji potiču međuvjersku toleranciju, suradnju s vjeroučiteljima drugih vjeronauka. Naglašene su aktivnosti kao što su debate, istraživanja, zajednički satovi i terenska nastava u drugim vjerskim zajednicama. Istaknuta je potreba za međusobnim susretima koji su nužni radi ukljanjanja stereotipa i predrasuda.

Vjeroučiteljica islamskog vjeronauka u Zagrebu mr. sc. Lamija Alili održala je predavanje: Međureligijska kompetencija vjeroučitelja islamskog vjeronauka: primjeri dobre prakse. Istaknuto je da u odgojno-obrazovnim ustanovama ne odgajaju metode, nego odgajatelji. Jedan od ciljeva dijaloga je poznavanje vlastitog identiteta, kulture, religije i nacionalnosti. U dijalogu je važno isticati ono što nam je zajedničko, ali ne zanemariti ni razlike. O njima također treba govoriti, slobodno i s poštovanjem. Oni koji su uključeni u međureligijski dijalog i svoja vlastita uvjerenja još više potvrđuju, a drugi ih upoznaju. Razgovor ustvari nema negativnih posljedica i taj strah treba nadići. Stoga veliku važnost treba imati komunikacija, osobito u religiji. Važan je odgoj, učenje, stalno djelovanje u međureligijskom dijalogu. Također, istaknula je mr. sc. Lamija Alili, važno je razvijati svijest da druge gledamo kao priliku, a ne prijetnju.

Nakon lijepih primjera dobre prakse o doprinosu islamskog vjeronauka interkulturalnoj dimenziji religijskog obrazovanja diplomantice Instituta religijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Katarina Rašić i Katarina Rupić održale su svoje izlaganje: Važnost učenja o religijama i međureligijskom dijalogu na studiju Teološko-religijskih znanosti za buduće vjeroučitelj(ic)e. Ovo vrijedno izlaganje dalo je uvid o zastupljenosti međureligijskog dijaloga na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u formaciji vjeroučitelja. Važnost ove dimenzije na Fakultetu istaknule su same diplomantice te istaknule da sama institucija Fakulteta polaže veliku važnost na ovu temu kao ključnu unutar obrazovanja vjeroučitelja. Nakon sadržajnih izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj su se mnogi sudionici susreta javili za riječ te podijelili svoje dojmove samog susreta i progovorili o nekim svojim iskustvima ili pitanjima. Vrlo vrijednu raspravu nastavili smo druženjem uz zajednički stol.

*Susret je bio medijski popraćen od strane novinara Roberta Rogine s Hrvatskog radia (HR1). Znanstveno-stručni skup je financiran od Hrvatske zaklade za znanost.

Izvor: https://religobraz.wordpress.com/2022/06/06/znanstveno-strucni-skup-u-islamskom-centru-u-zagrebu-vaznost-medureligijskog-i-medukulturalnog-dijaloga-u-skoli-i-obrazovanju/