Hvala Onome bez čijeg spomena imena ne počinje niti jedna hutba, niti jedno predavanje, savjetovanje i besjeda u krugu vjernika. Onome tko je stvorio sve živo, vidljivo i nevidljivo u šest vremenskih etapa. Božji mir i blagoslov na sve poslanike, vjerovjesnike i odabranike od Adema a.s. do Muhammeda a.s., njihove obitelji, prijatelje i sve sljedbenike univerzalne Božje poruke.
Latinska izreka nam kaže da je povijest učiteljica života. Ona nas uči činjenicama, iz nje saznajemo, razumijevamo, učimo i sazrijevamo.
Allah dž.š. objavom svojih spisa i slanjem svojih glasnika postavlja se Prvim učiteljem življenja na zemlji. On čovjeku udahnjuje dio svoga duha kojeg možemo prevesti kao savjest, ali i pravila ponašanja kako bi čovjek imao jasno izrečeni naputak o dozvoljenosti i zabranjenosti određenih djelovanja. On ima jedinstveni naum i ne mijenja mišljenje protokom povijesti. Ono što je dobro i korisno prvom čovjeku, dobro je i korisno i za onog posljednjeg. Iskonski Božji naum i cilj Njegova poslanja životnih naputaka ogleda se u jednom hadisu Muhammeda a.s. u kojem kaže: “Poslan sam da usavršim ahlak“. Ahlak je ćudoređe, ponašanje, djelovanje, ophođenje.
Nakon smrti Musa a.s, tumačenje dekaloga, zapovijedi i zabrana preuzimaju farizeji, pismoznanci. Musaov zakon uzimaju vrlo kruto, takvim ga tumače te takvo društvo i formiraju. U provođenju Zakona, surovo, ali i često nedosljedno zaboravljaju na Milostivog i Samilosnog Boga. Isa a.s., Židov, dolazi kao korektiv farizejima upućujući ljudima poruku da Bog nije srdžbeni Bog i da ne želi isključivo suhoparno pridržavanje Zakona, već da je On onaj koji nas milošću svojom stalno obasipa. Kada je uputio oštru kritiku farizejima koji su htjeli kamenovati jednu ženu riječima da onaj koji je bez grijeha neka prvi baci kamen, pozvao je svakoga od njih na opreznost u tumačenju Božjih postulata, ali i na samopreispitivanje svakoga tko se svetom objavom bavi.
Mubarek nam je mjesec, spletom okolnosti mnogi od nas ne rade istim intenzitetom kao prije zbog sveopće pandemije. Ovo vrijeme možemo iskoristiti za odmor i razmišljanje, čitanje i slušanje. Pun internet predavanja, puno predavača, hatiba i vaiza. Imam dojam da se povijest ponavlja i da dobar dio predavača nastupa farizejski. Plemenitu poruku Kur'ana zbili su u pet islamskih obveza. Klanjaj namaz, uzmi abdest, daji zekat, posti ramazan, obavi hadž su riječi koje iznova slušamo bez naznake da će se pomjeriti i milimetra dalje. To što oni govore je od suštinske važnoti za život jednog muslimana, ali nabrojani ibadeti nisu i ne smiju biti krajnji cilj jednog vjernika. Oni su nam putokaz koji će nas dovesti do konačnog cilja spomenutom u hadisu na početku, usavršenog ponašanja. Kako? U suri Ta Ha Allah dž.š. kaže „Obavljaj molitvu da kako bi stalno bio svjestan Mene“. Na drugom mjestu kaže da je zadaća molitve i namaza odvraćanje od loših postupaka i zlobe. Kad si svjestan Allaha dž.š. ne griješimo olako. Ovaj ramazanski post nam pokušava ukazati kako je živjeti bez osnovnih životnih potreba, hrane i pića. Zekat i vitre nas također uči da vjernik mora izdvajati od svoga imetka i dijeliti ono što je pošteno zaradio. Svaki ibadet nas uči i transformira te priziva najplemenitiju osobinu u čovjeku da nam bude svijetla vodilja, a to je požrtvovnost i spremnost pomoći bez očekivanja išta za uzvrat, osim Božje blagonaklonosti. Ne treba nam ni zahvala, ne treba nam ni računica da će nam taj možda trebati i „valjati“ u životu. Kako je plemenita sufijka Rabija voljela Boga ne iz straha, ne iz koristi, već iz čiste i nepatvorene ljubavi. Možemo li mi voljevši tako Boga, zavoljeti i bližnjega? Može li nas svakodnevni namaz, post, vitre, zekat nagnati da budemo takvi i poslije ramazana? Nisu ljudi gladni i žedni samo 30 dana u godini za vrijeme mubarek mjeseca. Nažalost, oni će ostati gladni i kasnije, a jesmo li mi spremni i koliko biti od pomoći i poslije ramazana? Mislite li da je cilj zajedničkih iftara samo prekid posta, da jedemo i pijemo? Na iftarima se druži, razmjenjuju mišljenja. Na iftarima imamo ljudi koji imaju svega u životu, ništa im ne nedostaje, ali su došli da ih se čuje. Došli su da se nekome povjere i da ih netko sasluša i savjetuje. Mi, džema'at u Hrvatskoj, Bogu dragom hvala, u većini slučajeva nismo ni gladni ni žedni. Mi smo željni iskrenog sugovornika i prijatelja. Mi ne slušamo jedni druge ili se slabo slušamo. Postavili smo grandiozne životne ciljeve koje je gotovo nemoguće ispuniti. Sami sebi često nepotrebno nabacujemo probleme i naravno da nismo u mogućnosti poslušati i tuđe. Ima vjernika pa čak i nas imama koji kad netko želi otvoriti svoje srce i pričati o svojim realnim problemima skrušenim pogledm moleći nas da ga saslušamo i savjetujemo, kažu: “Molim Allaha dž.š. da ti bude na pomoći“ i nastave svojim putem. Sjetim se uvijek šejha Gazalija koji je rekao:“Dovu ostavi za sirotinju, a ti konkretno pomozi.“ Kao što svako udjeljivanje koje prati vrijeđanje i omalovažavanje iziskuje Božju srdžbu, tako i svaki ibadet (namaz, zekat, post, hadž) kojeg ne prati lijepo ponašanje čini ga upitnim. Svrha 23 godine objavljivanja Kur'ana je moralno uzdizanje i oplemenjivanje duše svakog vjernika. Poslanik je javno bio ukoren jer jednom nevoljniku nije dao njegovo pravo da kaže što ga tišti. Nije on to namjerno učinio, ne daj Bože, samo nije obratio pažnju u datom trenutku na njega jer je bio zauzet razgovorom s drugim ljudima. Male stvari čine čovjeka velikim. Upoznati ste s potupanjima Muhameda a.s. kada nam savjetuje da s puta sklonimo ono što bi moglo zasmetati nekom prolazniku, da se u razgovoru i prilikom pozdrava nasmijemo i upitamo za zdravlje, da dijete malo, a pogotovo siroče nečim obradujemo pa makar i milovanjem po kosi. Male su to stvari, traju neznatno, ništa ne koštaju, a puno znače.
Nitko od nas nije bez grijeha niti je bez greške u životu. Nitko od nas ne smije olako suditi drugome i stavljati se u položaj nad-čovjeka. Sud prepustimo Onome koji za sebe kaže da zna svaki čovjekov pogled i sve što grudi kriju. Ono što možemo od srca napraviti jeste naći u svakom čovjeku nešto lijepo i vrijedno pažnje. Isa a.s. je sa svojim apostolima prolazio pored jednog leša i svi su začepili nos govoreći kako leš zaudara, a on se sagnuo i rekao kako je životinja imala zdrave i lijepe zube. Budi karika koja će moći promijeniti nekoga i mudro i najljepši način pozivaj u vjeru.
„Danas budi ruka za koju će se netko uhvatiti, budi uho koje će slušati, budi srce koje će razumjeti“.
Molim Svevišnjeg da nam ukabuli naše ibadete i naša nastojanja da budemo bolji ljudi i bolji vjernici kako bi mijenjali sebe i druge oko sebe na zadovoljstvo Stvoritelja, okoline i nas samih.
U Vinkovcima, 30.4.2020.
Mirza Delić
Glavni imam vinkovački