1. poglavlje 26. džuza govori o Ahkafu, to jest o pješčanim brežuljcima koji su pomogli uništavanju plemena Ad. Zbog toga ovo poglavlje nosi taj naziv.
Kazuje se kako jedan narod stradava kad dođe Božja odredba, pa se ističe kao primjer davljenje i potop Faraonov, uništavanje i zatrpavanje naroda Ad pod čitavim brdima i brijegovima vjetrom nanesenog pijeska i slično. Dakle , govori o svršetku i okončanju plemena Ad.
Sura Muhammed pretkazuje Muhammedu materijalno blagostanje do koga će ljudi doći. Kad je ovo poglavlje bilo objavljeno, muslimani su se nalazili u vrlo teškom položaju. Bili su ostavili svoje zemlje i svoje domove i došli su u opasnost da ih neprijatelj ponovno napadne. Da bi se u prilike i stanje muslimana unijelo neko poboljšanje, trebalo je otkloniti opasnost koja je prijetila od moćnog i jakog neprijatelja.
U njemu se izlaže da će Mekka biti osvojena i da će pravovjerni biti pobjednici.
Ovo poglavlje bodri muslimane da učine sve što im bude išlo od ruke za pobjedu pravde i istine, a ako ovako ne budu činili, drugi će zauzeti njihova mjesta.
Ovo poglavlje je objavljeno gotovo pred početak vojne koja se vodila između Mekkelija i muslimana. Tada je bilo već posve jasno da će do rata doći.
Ovo poglavlje se naziva „Feth – pobjeda“ zbog osvajanja i pobjede Islama i zbog toga što se u prvim ajetima poglavlja govori o velikoj moralnoj pobjedi, koja je postignuta na Hudejbijji, a onda se još govori da će Islam izvojevati opću i najveću pobjedu. Riječ „Feth“ je nekoliko puta ponovljena u ovom poglavlju. Glavna i najveća pobjeda koju su izvojevali je moralna pobjeda Islama. Poslije iseljenja Božjeg Poslanika u Medinu, najprije je, među ovim moralnim uspjesima i pobjedama, bilo sklapanje Hudejbijskog mira. Na Hudejbijji se nije ratovalo, nego je tu napravljeno jedno primirje i po ovome primirju nije čak bilo osigurano onim
muslimanima i muslimanskoj braći koji bi prebjegli iz Mekke u Medinu da mogu naći utočište kod svoje braće i da se kod njih sklone pred poganskim nasiljem, ali je postignut jedan veći uspjeh: uklonjeno je neprijateljstvo među ljudima i došlo je do miješanja.
Oni koji su bili izvan kruga muslimana, gledajući Islam i njegovo napredovanje i razvijanje, počeli su slobodno o tome govoriti i razmišljati. Zbog toga je Hudejbijski mir bio jedno „osvojenje — feth“ i brojio se velikom moralnom pobjedom što je bio uvod u kasnije pobjede muslimana.
Po Imami-Buhariji, ova se pobjeda odnosi samo na Hudejbijski ugovor o miru. Hudejbijski ugovor o miru je otvorio put Islamu, da se razvija i tumači u mirnoj sredini.
A zadana riječ o kojoj se ovdje govori jest prisega vjernosti, koja je učinjena na Hudejbijji zvana „Bej'atur-ridvan“.
Govori se o vjernosti i pomoći koju su pravovjerni pokazali prema Božjem Poslaniku i pretkazuje da će muslimani izvojevati još mnogo pobjeda. Ova predviđanja su se obistinila osvajanjem, Hajbera i Mekke.
Zbog toga ovo poglavlje sobe naučava ne samo da se ne narušava mir Božjeg Poslanika, nego da se i poštuje moralna čistoća i nevinost svakog čovjeka.
S pobjedama je počelo i blagostanje. Radi toga ovo poglavlje upozorava muslimane, da ne zapadnu u raskoš, rasipanje i razuzdan život i osuđuje nevaljalštine kulturnog i uljuđenog života.