Abu Ali Hasan Ibn al-Haitham bio je jedan od najeminentnijih fizičara, čiji su doprinosi optici i znanstvenim metodama izvanredni. Poznat na Zapadu kao Alhazen, Ibn al-Haitham je rođen 965. godine u Basri, a školovao se u Basri i Bagdadu. Nakon toga je otišao u Egipat, gdje su ga zamolili da pronađe načine za kontrolu poplava Nila. Budući da nije uspio u tome, glumio je ludilo sve do smrti halife al-Hakima. Putovao je i u Španjolsku i tijekom tog razdoblja imao je dovoljno vremena za svoja znanstvena istraživanja, koja su uključivala optiku, matematiku, fiziku, medicinu i razvoj znanstvenih metoda o svakoj od kojih je ostavio nekoliko izvanrednih knjiga.

Napravio je temeljito ispitivanje prolaska svjetlosti kroz različite medije i otkrio zakone loma. Izveo je i prve pokuse raspršivanja svjetlosti u njene sastavne boje. Njegova knjiga Kitab-al-Manadhir je u srednjem vijeku preveden na latinski, kao i njegova knjiga o bojama zalaska sunca. Opširno se bavio teorijom različitih fizičkih pojava poput sjena, pomrčina, duga i spekulirao o fizičkoj prirodi svjetlosti. On je prvi koji je točno opisao različite dijelove oka i dao znanstveno objašnjenje procesa vida. Također je pokušao objasniti binokularni vid i dao je ispravno objašnjenje prividnog povećanja veličine sunca i mjeseca kada su blizu horizonta. 

Poznat je po najranijoj upotrebi kamere obscure. On je proturječio Ptolomejevoj i Euklidovoj teoriji vida da se objekti vide zrakama svjetlosti koje izlaze iz očiju; prema njemu zrake nastaju u objektu vida a ne u oku. Kroz ova opsežna istraživanja optike, smatran je ocem optike.

Latinski prijevod njegovog glavnog djela, Kitab-al-Manadhir , izvršio je veliki utjecaj na zapadnu znanost, npr. na rad Rogera Bacona i Keplera. To je donijelo veliki napredak u eksperimentalnim metodama. Njegovo istraživanje u katoptrici usredotočilo se na sferna i parabolična zrcala i sferne aberacije. Napravio je važno zapažanje da omjer između upadnog kuta i loma ne ostaje konstantan te je istražio snagu povećanja leće. Njegovi katoptrici sadrže važan problem poznat kao Alhazenov problem. Sastoji se od povlačenja linija iz dviju točaka u ravnini kružnice koja se susreće u točki na obodu i stvara jednake kutove sa sjeverom u toj točki. To dovodi do jednadžbe četvrtog stupnja.

U svojoj knjizi Mizan al-Hikmah Ibn al-Haitham raspravljao je o gustoći atmosfere i razvio odnos između nje i visine. Proučavao je i atmosfersku refrakciju. Otkrio je da sumrak prestaje ili počinje tek kada je sunce 19° ispod horizonta i pokušao je na temelju toga izmjeriti visinu atmosfere. Također je raspravljao o teorijama privlačenja između masa, a čini se da je bio svjestan veličine ubrzanja zbog gravitacije.

Njegov doprinos matematici i fizici bio je obiman. U matematici je razvio analitičku geometriju uspostavljajući vezu između algebre i geometrije. Proučavao je mehaniku gibanja tijela i bio prvi koji je tvrdio da se tijelo neprestano giba osim ako ga vanjska sila ne zaustavi ili promijeni smjer gibanja. Ovo bi se činilo ekvivalentnim prvom zakonu gibanja.

Popis njegovih knjiga seže do 200-tinjak, od kojih je vrlo malo preživjelo. Čak je i njegova monumentalna rasprava o optici preživjela kroz latinski prijevod. Tijekom srednjeg vijeka njegove knjige o kozmologiji prevedene su na latinski, hebrejski i druge jezike. Napisao je i knjigu o evoluciji koja i danas zaslužuje ozbiljnu pozornost.

U njegovom pisanju može se vidjeti jasan razvoj znanstvenih metoda koje su razvili i primijenili muslimani, a koje se sastoje od sustavnog promatranja fizičkih pojava i njihovog povezivanja u znanstvenu teoriju. Ovo je bio veliki proboj u znanstvenoj metodologiji, za razliku od nagađanja i geste, te je znanstvena istraživanja postavila na zdrav temelj koji se sastoji od sustavnog odnosa između promatranja, hipoteze i provjere.

Ibn al-Haithamov utjecaj na fizičke znanosti općenito, a posebno na optiku, visoko se cijenio i, zapravo, započeo je novu eru u optičkim istraživanjima, kako u teoriji tako iu praksi.

“Dužnost čovjeka koji istražuje spise znanstvenika, ako je njegov cilj saznanje istine, jest da se učini neprijateljem svega što čita, i, primjenjujući svoj um na srž i rubove njegovog sadržaja, napada ga od svakoj strani. Također bi trebao posumnjati u sebe dok provodi kritičko ispitivanje, kako bi izbjegao pad u predrasude ili popustljivost.”, Alhazenove sumnje o Ptolomeju