Ševko Omerbašić čovjek nadasve, osoba dijaloga, zastupnik univerzalnih vrijednosti – religijske slobode i prava, demokracije, mira i pomirenja među ljudima, narodima i religijama.

Bez dvojbe mogu reći da je Muftija Ševko Omerbašić bio duboki istinski vjernik svoje uzvišene Islamske vjere i Kur’ana časnoga. Čovjek refleksije, odgovorna osoba prema svojoj Islamskoj zajednici koju je gradio cijeloga života, čovjek širine prema drugima, intelektualac i prijatelj Hrvatske u čije je temelje utkao svoje časno ime. Efendija Ševko Omerbašić kao integrativni faktor suradnje, povezivanja i humaniziranja ovih prostora upisan je i kao hrvatska i bosansko-hercegovačka vertikala iz koje je žario duh pravde, poštovanja i ljubavi.

To su prepoznali i vjernici drugih vjera, kao i građani Hrvatske uvidjevši u njemu spoj islamske, bosansko-hercegovačke tradicije i modernih vrijednosti zapadno-europske kulture u kojima je muftijin identitet ostao nepatvoren i kristalno jasan. Kao misaoni čovjek, prodirao je u duboke i introspekcijske sfere ljudske duše, bio je osoba širokih horizonata, promotor univerzalnih vrijednosti – slobode, nade, ljubavi i vjere prema svakom čovjeku.

Dugo su odjekivale njegove poruke iz 1990-ih: „tko spasi jednog čovjeka kao da je spasio čitav svijet“. I jedan drugi duhovni velikan kardinal Franjo Kuharić snažnim je glasom vapio: „tko tvoju kuću spali, ti njegovu čuvaj. Tko ubije tvog brata, ti njegova čuvaj i brani bez srdžbe i osvete jer je to Kristov nalog“. Imao sam sreću da sam te hrabre povijesne poruke prenio putem ekrana HTV-a. Kao angažirana osoba dijaloga i na polju društvenosti, a posebno u razvoju međureligijskog dijaloga, doprinos muftije Omerbašića je nemjerljiv jer je ostavio svoj duboki duhovni trag.

Dobitnik je nagrade Hrvatskog helsinškog odbora za izniman doprinos u razvoju ekumenskog i međureligijskog dijaloga, mira i pomirenja na ovim prostorima. Ovo ističem kao potpredsjednik HHO-a za ljudska prava, a čiji je predsjednik i utemeljitelj Ivan Zvonimir Čičak, koji je puno surađivao s Muftijom, preminuo ubrzo nakon njega. Uvjeren sam da su religijske slobode za koje se zauzima HHO temelj svih sloboda i prava koje proizlaze iz samog dostojanstva čovjeka, a koje svoju bit crpi iz Metafizičkog bića tj. Svemogućeg Stvoritelja kako navodi Kur’anska Fatiha.

Život velikog čovjeka

Ševko Omerbašić rođen je 9. lipnja 1945. godine u Ustikolini na Drini između Foče i Goražda. Nakon osnovne škole školovao se u Gazi Husrev – begovoj medresi u Sarajevu koja je trajala osam godina, a zavrio ju 1964. godine. Prema njegovom kazivanju, kao dijete nije pohađao islamski vjeronauk jer je bilo zabranjeno, pa ga je otac slao privatno kod jednog imama Smajl bega Čengića gdje je naučio čitati i pisati i Harfove. Starješinstvo islamske zajednice BiH šalje ga za imama u mjesto Rudo (BiH), a potom odlazi u JNA. U njoj je bio ignoriran, vrijeđan, što je u njemu izazivalo gnjev i animozitet prema jugorežimu. Nakon završene vojske, odlazi na studij u Libiju (jedan podatak – 1958. godine bilo je otvorenje najstarije džamije u BiH u Ustikolini koja je sagrađena 1413. godine, 50 godina prije nego su osmanlije okupirale Bosnu).

Godine 1969. efendija Ševko studirao je islamsku teologiju u Beidu (Libija) koji je završio 1974. godine, a potom je radio kao tumač arapskog jezika. Doktor Smajlović ga je uputio 1978. godine za imama u Zagreb. Zajedno sa suradnicima među kojima je glavni bio Salim Šabić, izradio je prvi islamski centar (džamiju) koja je otvorena 1984. godine (radni dio), a svečano otvorenje bio je 14. rujna 1987. godine. Prema knjizi „Muftija Ševko ef. Omerbašić“, koju je priredio dr- Aziz ef. Hasanović, 2014. godina.

Godine 2012. je umirovljen, a preostalih 12 godine proživio je kao umirovljenik zajedno sa suprugom Eminom, sinovima Harunom i Tarikom te sa četvero unučadi koji su mu uljepšavali i obogaćivali posljednje godine života. Veliki komemorativni skup održan je u njegovoj džamiji 7. studenog, a potom je pokopan u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju.

„Isti putevi u mraku“

Duhovna i materijalna ostavština ovog vizionara efendije Omerbašića je golema: ovaj zagrebački medžlis je najveći na europskom Zapadu i ima poznatoga hafiza Alilija, tu su i brojni sadržaji – islamska gimnazija, dječji vrtić, sportski teren i druge izgrađene džamije poput riječke i sisačke koje je dovršio, a otvorio, njegov nasljednik muftija dr. Aziz Hasanović (o njemu je snimljen dokumentarni film HTV-a: „Islamska zajednica u Hrvatskoj, duhovna ostavština muftije Omerbašića“, op.a.).

Jedan od njegovih važnijih zahvata bio je potpisivanje Ugovora islamske zajednice s državom, a koji je sporazum garantirao pravo islamskoj religiji na javnost, zapravo potvrdu stoljetnog priznanja Islama u Hrvatskoj još iz 1916. godine. Imao sam čast izravno prenositi svečanost iz Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 2016. godine. Tom najvećem međureligijskom skupu prisustvovali duhovno-kulturne i političke elite Hrvatske, BiH i Turske. Posebno bih htio istaknuti efendijinu suradnju i podršku zajedno s glavnim zagrebačkim imamom Mustafom Cerićem, u prvom TV prijenosu Kurban-bajrama u svibnju 1991. godine. Suradnja je trajala gotovo tri desetljeća, do muftijinog odlaska s mjesta predsjednika Mešihata, odnosno sve do njegova umirovljenja. Nakon što sam pokrenuo redakciju za religijsku kulturu HTV-a u siječnju 1991. godine, svaku profesionalnu pomoć imao sam od muftije Omerbašića. Iskustvo mi govori da nije bilo muftijine potpore i drugih predstavnika vjerskih zajednica ne bismo imali tako profesionalni i kvalitetan religijski sadržaj od kojeg su uzimali i prenosili drugi mediji – posebno HINA koji nisu imali religijske redakcije niti programe.

Podsjećam da smo zajedno tih 90-ih prošli porođajne muke, uveli smo makar i stidljivo međureligijske emisije u kojima se pratio i život i rad manjinskih religijskih zajednica, jedinstven na prostorima europskog jugoistoka pa se može govoriti da smo javno utemeljili i pokrenuli religijski pluralizam u Hrvatskoj. U tome je njegov doprinos golem i velika mu hvala, dragom učitelju islamske vjere.

„Znam da ste voljeni skromnost i samozatajnost, niste htjeli vlastiti publicitet, pa vjerujem da mi na ovo gore navedeno, odgovarate stihovima pjesnika Tina – vašeg novog susjeda na Mirogoju – gdje ćete stvarati Novo „Pobratimstvo lica u svemiru: „Ne gordi se. Tvoje misli nisu samo tvoje. One u drugima žive. Mi smo svi prešli iste puteve u mraku, mi smo svi jednako lutali u znaku traženja….“. Stoga u tuzi mogu reći – „nebo je bogatije novim dugovnim stanovnikom, a ova zemlja je siromašnija fizičkim nestankom plemenitog čovjeka. Vječni Vam spokoj dragi efendija Ševko, a obitelji ponos i hrabrost.“

Temelji na kojima je stvarao

Često je efendiji Omerbašiću uzor za razvoj multireligijskog bogatstva bio poznati ekumenski teolog Hans Kueng, autor Weltethosa – svjetske etike kao temelja svih djelovanja društva – ekonomije, gospodarstva i politike. Kueng poručuje – nema mira među narodima dok nema mira među religijama. Posebno je taj veliki mislilac 20. stoljeća predvidio budućnost odnosa između islama i kršćanstva kao preduvjet mira u svijetu. Još je u svojoj Etici koja je prihvaćena na Svjetskom parlamentu religija u Chicagu 90-ih godina ustvrdio zlatno pravilo religija – „prema drugima trebamo postupati onako kako želimo da oni postupaju prema nama“.

Autor: Augustin Bašić Foto: Islamska zajednica

Projekt ‘Znanost i religija – jesu li suprotstavljeni entiteti ili komplementarni u traženju Transcendencije?’ kojeg priprema i uređuje Augustin Bašić na multimedijskom poslovnom portalu PoslovniFM, financijski podržava Agencija za elektroničke medije kroz projekt novinarske izvrsnosti za 2024. godinu.

Objavljeno 24. studenoga 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.