Jučer smo govorili o tome da moramo promijeniti ono što je u nama samima i da je taj proces u našim srcima kroz discipliniranja naše duše, discipliniranja našeg nafsa (nafs: ego, 'ja', duša) i držanje samih sebe odgovornima kroz Jihad ul nefs. Kroz mjesec Ramazan prakticiramo post što znači discipliniranje našeg nafsa.
Post je štit protiv šejtana i zaštita jer šejtan nađe put u naše srce kroz hawu (hawa: želja, prohtjev), kroz strasti. Baš kao na islamskom modelu duše -> povlačenje prema dolje. I zato je post važan, jer te uči samokontroli svog nefsa koji u konačnici može prijeći u stanje Nafs al Mutmainnah (stanje potpune smirenosti duše) ili možeš osjetiti tračak postajanja Nafs al Mutmainnah kada je tvoj nafs u stanju smirenosti.
I u ovom mjesecu Ramazanu znamo da je šejtan zaključan, a svejedno postimo, jer nam post pomaže da izgradimo samokontrolu te da imamo kontrolu nad onim malo nad čim imamo kontrolu, što je zapravo naše unutarnje 'ja'. To je naša dužnost u kontroliranju i discipliniranju sebe kako bi Božji nur mogao zasjati na naša srca. Post, u Ramazanu i mimo Ramazana je naš kamp za treniranje nefsa. Ako želiš spoznati sebe moraš sebi znati reći NE! (eng. KNOW to say NO)
No ukoliko nismo u stanju obuzdati naš nefs, onda smo u stanju nafs al-Ammari Bilsu (duša sklona zaboravljanju) kada smo orientirani samo sa svojim 'ja' a iz čega razvijamo određene osobne karakteristike. Možemo ih zvati lošim karakteristikama ili neuravnoteženostima u smislu da su dio osobnosti kad si pod sresdtvom nafs al-Ammare.
Al Ghazali u knjizi 'Ihya ulum ad-din' navodi cijelo poglavlje u kojem govori u detalje o bolestima srca, koje se stvaraju iz nečinjenja rada na sebi. Bolesti srca nisu nužno rezultat činjenja grijeha ili uživanja u dunjalučkom načinu života. Ne moraju nužno biti vaša krivica,nego mogu biti i rezultat iskustava koje ste proživjeli. No na nama je da ih identificiramo i suočimo se sa njima. Stvari koje uzrokuju nemir, stvari koje uzrokuju anksioznost, depresiju, uzroke ponašanja u vezama. No ne smijemo gledati ove stvari kao negativne jer to nije islamski način razmišljanja. Islamska psihologija je pozitivna psihologija. O sebi mislimo... znamo da imamo čistoću/nevinost u sebi, a to je greška mnogih. I da ćemo, bivajući na dunjaluku, nagomilati te bolesti srca, ako se ne budemo trudili. Postavlja se pitanje:
"Da li bi se psihološki problemi trebali primarno rješavati putem duhovnog znanja? Čini se da ispada da svi naši unutarnji problemi potječu od nafsa, ali što je s disfunkcionalnim obrascima razmišljanja koji su duboko ukorijenjeni i koji su odvojeni od naše razine imana (vjerovanje)? Bi li se traženje psihološkog liječenja u ovom slučaju računalo kao duhovni rad na sebi?"
Ono što trebamo razumijeti je da ne postoji razlika između duhovng i psihološkog, ili mentalnog i duhovnog.
I to duhovno o kojem pričamo nije nužno razina imana. Nije nužno da ako imate više vjere, više imana da onda nećete imati psiholoških problema. To ne mora nužno biti tako. Cijelo iskustvo ljudskog bića na Dunjaluku je duhovno iskutvo. Mi smo duhovna bića.
Razmišljajući iz islamske paradigme, mi smo duše pa tako nema razlike između onoga što činimo za naše, recimo, psihološko stanje kako bismo bolje živjeli u ovom životu. I onda je naš duhovni život tu kada je u pitanju religija i vjera i iman. To cijelo iskustvo, cijeli razlog zašto smo ovdje je da bismo razvili naše duše.
Stoga odgovor na pitanje je DA, rad na psihološkim problemima koje možda gledamo kao, ili koje postanu mentalni obrasci, rezultat su tvoje vlastitite dublje emocionalne stvarnosti a koja je povezana s tvojom duhovnom putanjom. To su stvari koje je Allah stavio preda nas kao manifestacije u našem životu onoga na čemu trebamo raditi. Znači jako je važno da ne gledamo to kao da smo pogriješili ili bili loši ili da nismo imali imana, to je samo stvar ljudskosti da ćemo imati nakupljene probleme i blokade od tih iskustava jer živimo na Dunjaluku.
Kada pogledamo ponovno naš Islamski model i lijevu stranu, vidjet ćemo da postoje “bolesti srca” koje nas pod sredstvom šejtana odvlače od Božje prave prirode te kada ulazimo u stanje galfeta.
Muhlikat je terminologija koju Al Ghazalli koristi u svojem najpoznatijem kapitalnom djelu Ihya Ulm Din (Oživljavanje religijskih znanosti), a koja se može približno prevesti riječi porok, koristeći aristotelijanksu terminolgiju. U načelu, Ghazalli definira muhlikat kao bolesti srca (zavist, agresivnost, ljubomora,..), odnosno sve ono što nafs želi....
Ali s druge strane definira i lijek za duhovno srce (Al Munyijat), odnosno vrline koje definiraju osobu. Stoga ako se opet orijentiramo na borbeno polje u sredini našeg bivstva, doći ćemo do procesa kojim nastojimo raditi na sebi kroz samospoznaju naših negativnih osobina i njihovom pročišćavanju (Tahdhib Ad Ahlak).
Kako čistiti emocionalne blockade, mrlje na našem srcu?
Kao i kod svakog psihološkog stanja, morate biti svjesni tih emocionalnih blokada. Što znači da morate obaviti proces introspekcije da biste znali da imate emocionalne blokade. Nakon toga morate doci u kontakt s njima. Tako da ono što radite je da dozvoljavate da se blokade otvore/nestanu i onda kada se jednom otvore, moguce je dovest sjecanje na Allaha na ovo mjesto (npr. zikrom i stalnim podsjećanjem Allahovog jedinstva-tawhid). U suštini ono što se dešava je je da su blokade povezane s našim prikrivanjem istine. Stoga mi pokrivamo istinu tevhida i jednoce Stvoritelja te smo zapeli u Dunjaluku, i živimo iluziju odvojenosti koja kreira ove blokade.
Nadalje, ono što radite je da pronalazite ta prekrivena mjesta ili mjesta gdje su nastale blokade zbog ove povezanosti sa JA/EGO, te dozvoljavate da ih nekako otvorite i u konačnici budete s njima umjesto da ih izbjegavate. I onda se dešava prosvjetljenje i u konacnici transformacija.
Znaci ovo je mjesto gdje svjetlost može doci u mjesto tame gdje živiš iliziju odvojenosti te sjecanje na Allaha obasjava to mjesto (illumination iz Ghazalivjevih 5 koraka). Te se ono vraca u ravnotežu.
Prisjetite se kratkog animiranog filma početkom Ramazana o SRCU pod naslovom Al Ghazali kutak - Spoznati sebe. Kako spoznati ono Božansko u nama? Prvo moraš zauzdati svoja osjetila koja su izvor življenja iluzije odvojenosti, te maknuti konprenu sa srca (emocionalne blokade). Tek onda će Božji Nur zasjati na naše srce.
I ovo je ono što čini islamskoj koncepciji duše posebnom jer se možemo u potpunosti transformirati. I ne radi se samo o tome da se nosite ili snalazite sa njima, vec da znate da imamo tu sposobnost da se vratimo u svjedocenje i vratimo se u stanje fitreta gdje smo cjeloviti. Mi smo cisti jer imamo Ruh(duh) koji je još uvijek u nama.
O čiščenju srca će biti još govora tijekom Ramazana u epizodma koje slijede inshaAllah.