Zapamti da je pokajanje najjednostavniji put povratka Bogu.
To je prvi korak putniku na putu ka spoznaji Istine. Pokajanje (tewba) započinje kada jasno spoznamo svoje grijehe. Grijeh je fatalni otrov. Nekontrolirane tjelesne požude su poput meda u kojem se krije otrov. Sladak je na kratko ali dugoročno je poguban.
Među tim slatkim otrovima su
- preljub
- opijanje,
- krađa
- neposlušnost prema roditeljima.
Znaj da je protuotrov tome kada osoba shvati da je koristila opasan otrov. Normalna reakcija je strah da li će preživjeti ili ne. Iduća emocija ja pokajanje zbog konzumacije tog otrova. Grijeh je poput otrova i osoba bi trebala strahovati od kazne na drugom svijetu zbog njega. Zato se treba iskreno pokajati za učinjeni grijeh. Stoga je temelj pokajanja strah i žaljenje. Potom nakon straha i žaljenja za učinjenim, treba donijet čvrstu odluku da učini tri stvari:
- Jedna je da se iskupi za prošlost. Npr uplatom sredstava za siromašne i slično.
- Druga je za sadašnjost - čvrsto odlučiti da se tom grijehu više nećemo vratiti.
- Treća je za budućnost suzdržati se od takvih grijeha u budućnosti te raditi što više djela za Ahiret.
Osoba koja odgađa pokajanje je poput osobe koja treba isčupati drvo iz zemlje Takav kaže, drvo je jako a ja sam slab, pa ću pokušati iduće godine Budala ne shvaća da drvo postaje sve jače i jače, a on sve slabiji i slabiji. Tjelesne požude su poput ovoga drveta. One također dobivaju snagu sve više sve dok im se ne suprostavimo.
Što prije krenemo bit će nam ih lakše savladati.