Praksa koju smo radili prošli tjedan, gdje prisutnost dolazi u naša srca, nastojala je produbiti naše pokoravanje Allahu SWA. U ovoj dubini nastojamo stupiti u kontakt sa samim sobom, kako bismo mogli pročistiti svoja srca i sebe, te kako bismo mogli ukloniti ono što prekriva naša srca te što se nalazi između nas i Allaha SWA.

"Onaj koji poznaje sebe poznaje svog Gospodara" i stoga što se više približavamo ovom mjestu svjedočenja, potrebno je da upoznajemo sebe na dublji način kroz ovaj proces unutarnje reflekcije.  Naš pojam o sebi i naš individualni identitet ima tendenciju da stane na put ovom svjedočenju, tako da je naš posao da se nekako maknemo s puta i to je razlog zašto radimo ovaj proces samorefleksije. U tom procesu moramo razumjeti što je zapravo 'ja' u kontekstu islamske paradigme. 

Stoga, da bi se upustili u ovo putovanje srca, moramo razumjeti naše duhovno srce i sve što ga okružuje.

U nastavku ću vam predstaviti islamski model duše razvijen kao rezultat doprinosa 18 znanstvenika sa stručnošću u raznim granama znanja unutar islamske tradicije i znanosti, čiji su detalji navedeni u izvještaju Rothmana i Coylea (2018) o nalazima istraživanja.

Izvor: https://productivemuslim.com/wp-content/uploads/2019/12/01-islamic-model-soul.pdf

Bog/Allah je stvorio svijet u kojem je stvorio čovjeka. Prilkom stvaranja Allah je udahnuo u svako Božje stvorenje Božje svjetlo, Ruh. Kaže se: udhanuo je od svog Ruha. U Kur'anu se Ruh uvijek spominje kao nešto pozitivno, u ovom modelu klasificirano kao gornji polaritet.

Zbog toga što se nalazimo na ovozemaljskom svijetu, postoji i donji polaritet koji nas odvlači od povezanosti s onim „božanskim“ u nama, a zove se nafs /u literaturi se često koristi kao definicija ljudske osobnosti, duše/.

Posredstvom šejtana koji djeluje kroz naš nafs, čovjek na ovom svijetu/Dunjaluku u suštini živi iluziju odvojenosti od svoje prave prirode, prirode onoga za što je stvoren. Podsjetimo se: prije stvaranja Svijeta, sve duše su posvjedočile Božje prisustvo.

Iz 172. ajeta sure E'araf, rješava se pitanje našeg znanja tko je Gospodar i nad kim On gospodari:

..... Kalu bela elestu bi rabbikum /Zar ja nisam Vaš Gospodar

..... Bella shehid na /Jesi, mi svjedočimo

Međutim veza s Bogom je uvijek prisutna s obzirom na ono Božansko u nama, Ruh.

Ukoliko smo orijentirani isključivo prema ovozemaljskom i ne nastojimo otkrivati koprenu koja nas razdvaja od onog Božjeg u nama, nafs odlazi u stanje koje se naziva arb. „nafs al amara bil su“, duša sklona zaboravljanju.

Upravo zbog toga se dosta često pojam nafs (u žargonu prevedno kao nešto „loše“) poistovjećuje sa ovim stanjem nafsa. Stanje u kojem se tada nalazimo zove se stanje gafleta, stanje u kojem zaboravljamo našu stvarnu prirodu. Dakle stanje gafleta je stanje koje dušu čovjeka definira isključivo ovozemaljskim stvarima. I to je suština zapadnjačke psihologije koja u centar promatranja ne stavlja Boga nego je orijentirana isključivo na razvoj osobe kao singulariteta.

Borba s onim što je u nama/popularno u žargonu: borba sa samim sobom/, odnosno jihad al nefs, odvija se izmedju ova dva polariteta, znači u središtu našeg bivstva, a to je srce, qalb. Srce je mjesto gdje se odvija dinamika orijentacije prema donjem polaritetu, ovozemaljskom (nafs), odnosno gornjem polaritetu, onozemaljskom (ruh). Riječ qalb dolazi od arapske riječi to qaleb, što znači okrenuti se prema. U ovom slučaju znači ili biti u stanju gafleta odnosno biti u stanju fitreta. I ovo ima direktno za posljedicu (ne)rad na sebi. Ponavaljam: „Allah neće promijeniti stanje čovjeka, dok on sam sebe ne promijeni“.

U središtu našeg „borbenog polja“, nalazi se i Razum/Intelekt, arapski Aql. Riječ aql se ne koristi u Kur'anu, ali riječ Yaqiluna DA.

„Zar nisu putovali zemljom i imali srca kojima bi mogli rasuđivati i uši kojima čuju? Jer uistinu nisu zaslijepljene oči, već zaslijepljena srca koja su unutra grudi “(Kur'an 22:46).

Yaqiluna ima značenje funkcije srca ili intelekt srca. U prevodu, pojam aql (intelekt) se veže uz osobe koja koristi srce da vide stvari onakvim kakvim jesu. Gledaj srcem!

Ako napravimo usporedbu sa zapadnjačkom psihologijom, zapazit ćemo da je u njenom fokusu razum/intelekt te nefs-JA ili prosto rečeno ego. „Ja sam to što jesam“.

Za razliku od islamske psihologije koja u centar stvari stavlja rad na srcu (duhovnom). Ali razum/intelekt-aql je važan čimbenink tog rada jer on utječe na orijentaciju srca racionalnim umom (to qalb – okrenuti se prema).

Stoga se „borba sa samim sobom“ dešava kroz rad na duhovnom srcu koristeći intelekt kroz svjetlo spoznaje. Jedino u tom stanju, možemo maknuti koprenu s našeg srca, opterećenog utjecajem ovozemaljskih poriva živjeći iluziju odvojenosti. Stanje u kojem se naša duša tada nalazi se naziva „duša koja sama sebe kori“ / arb. nafs al lavamma/. Stoga ono što određuje stanje naše duše nazivamo ili „borba sa samim sobom“ (jihad al nefs) ili „pročišćenje duše“ (tanzkiyat an nefs).

U člancima koji slijede osvrnut ćemo se na lijevu stranu modela te objasniti koje to karakteristike čovjekove duše odvlače čovjeka da svjedoči Božje jedinistvo.