1. Džuz
Veliki je broj hadisa koji tretiraju mjesec ramazan i post u njemu.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: “Ko posti ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni grijesi (misli se na male grijehe, za velike grijehe potrebna je tevba – pokajanje), koje je prethodno počinio!” (Bilježe Buhari i Muslim)
Sura El-Fatiha
Sura koja otvara nepregledna značenja Kur’ana i uvodi u široke prostore njegova Smisla (zato se i zove al-Fātiha, ili Raskrilnica) predstavlja na sintaksičkom planu samo jednu rečenicu. Ona je sastavljena od sedam ajeta/paragrafa koji su poetski strukturirani, koji su ritmo-melodijski markirani tako da je rečenica “fragmentirana” udarima ritma i rime.
To je sura koju čovjek najviše prouči tokom svog života, učimo je u različitim prilikama, kada često zamjenjuje dovu, stoga je nezamislivo da ne poznajemo njeno značenje, ajet po ajet. Kako je prva sura u Kur’anu Fatiha, ona koja otvara Kur’an, tako njezin prvi ajet otvara skoro svaku našu dovu.
U suri El-Bekare nalazimo sljedeće:
- Početak sure El-Bekare spominje vrste ljudi, a to su: vjernici, nevjernici i licemjeri, sa posebnim akcentom na govor o licemjerima.
- Kazivanje o Ademu i njegovom namjesništvu na Zemlji.
- Uvod u kazivanje o sinovima Israilovim, a posebno o jevrejima, te njihovom odnosu prema Objavi, poslanicima i drugim ljudima.
- Govor o kravi u kojem se nalaze poruke za nas. Zaključak tog kazivanja je: Opomena onome tko se dvoumi prilikom prihvaćanja propisa koje je Allah postavio, te da takvo dvoumljenje biva razlogom tvrdoće srca.
- Spominjanje El-Mesdžidu-l-Harama (Kabe), te njenog obnovitelja, kao i načina obnavljanja.
Kratki komentar:
U ovom džuzu se po prvi put u Kur’anu spominje slučaj protivljenja Iblisa Allahu, dž.š., (od 30. do 39. ajeta) koji se do danas ponavlja u različitim oblicima. Jedan od njih jeste što se ljudi i danas suprotstavljaju Stvoritelju kao nevjernici, ateisti i griješnici.
Stoga, čitajući o slučaju Iblisa čovjek treba uzeti pouku da mu nikada ne dolaze misli da je bolji od drugih. Riječ “Ja” otvara vrata šejtanu. Ljudi koji često koriste “ja” u govoru nerijetko govore mnogo o sebi.
Slučaj Musaovog, a.s., naroda (61. ajet ili od 57. do 61. ajeta) kada je tražio dodatnu hranu od onoga što je imao trebao bi nam naumpasti svaki dan, naročito sada u ramazanu kada želimo iftariti. Naime, Allah, dž.š., dao je ovom narodu prelijepu hranu, ali oni su tražili dodatno: luk, krastavice… odnosno čak goru hranu, kako kaže Kur’an. Nisu bili zadovoljni sofrom pred sobom pa su tražili novu. To pretjerivanje ih je dovelo do srama i poniženja i uskraćivanja Božjih blagodati.
U ovom džuzu objašnjava se i drugi slučaj pretjerivanja (od 67. do 71. ajeta) i oholosti. To je slučaj kada je Musa, a.s., prema naredbi Allaha, dž.š., kazao svom narodu da žrtvuju kravu. Trebali su žrtvovati jednu običnu kravu, ali zbog svoje oholosti, igranja s vjerom i propisima, što je i danas prisutno čak i kod vjernika, morali su žrtvovati posebnu kravu. Naime, postavljanjem mnoštva pitanja, odugovlačili su svoju obavezu te svaki put otežavali sebi zadatak.
I danas ljudi sebi otežavaju vjeru mnoštvom pitanja od kojih su mnoga beznačajna. Ovaj dzuz se završva s ajetom koji se ponavlja u 2 x. „Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.“