Početak sure Merjem, u kojoj je milost, sa svojim izvedenicama, spomenuta 16 puta.

U poglavlju se govori o Hazreti-Isinoj majci Merjemi i o tome kako, ga je rodila. Zato ovo poglavlje i nosi naslov „Merjema“.

Ovo poglavlje pokazuje neprirodnosti koje su se uvukle u kršćansko vjerovanje.

Najveća je vjerojatnost da su oni dijelovi ovog poglavlja koji govore Hazreti-Merjemi i Hazreti-Isau objavljeni pete godine poslanstva u Mekki.

Prva seoba muslimana je bila pete godine poslanstva. Kurejšije su za ovim prvim muslimanskim iseljenicima poslali svoje izaslanike abesinskom caru da im ih povrati. Na čelu muslimana iseljenika je bio, Hazreti-Džafer, koji je caru učio ove odlomke iz Kur'ana.

Početak sure Taha koju Allah započinje govorom o Musau, i njegovom životu, te Allahovoj pomoći njemu protiv faraona i čarobnjaka.

Ovo poglavlje je dobilo naziv po prva dva slova koja stoje na početku samog poglavlja. Ovo poglavlje naročito opširno govori o Hazreti-Musi, dok je prethodno poglavlje opširno govorilo o Hazreti-Isau.

Ovo časno poglavlje počinje riječima koje tješe Božjeg Poslanika. Preporučuje mu se da nimalo ne ustukne pred teškoćama koje mu protivnici zadaju i kazuje se, da će njegovo poslanstvo bezuvjetno uspjeti.

Ibni-Hišam i Ibni-Sad ističu, da ovo poglavlje stoji u vezi sa Hazreti-Omerovim primanjem islama. Hazreti-Omer je primio Islam šeste godine od početka poslanstva.

Govori se o…
- Spas sinova Israilovih kada je potopljen faraon,
- Priču o Samiriju, te kako je sinovima Israilovim napravio tele da ga obožavaju,
- Priču o Ademu i šejtanu, ta kako ga je zaveo da bude izbaćen iz dženneta,
- Oporuku da se obavlja namaz, i da se samo Allaha boji, te da se ne brine o opskrbi.