Saveznici
Događaji o kojima se ovdje govori odnose se na kurejšijsko i savezničko opsjedanje Medine.
S Kurejšijama su se ujedinila arapska plemena Gatafan, Esdža', Murre, Fezare, Sulejm, Sa'ad i Esed, a od židovskih plemena Nadir i Kurejza. A među plemenom Kurejza i muslimanima je postojao jedan ugovor.
Čitava snaga neprijatelja se kretala između deset i dvadeset tisuća ljudi. Muslimanska je snaga iznosila najviše tri tisuće ljudi. Muhammed a.s. je sa svojim drugovima odlučio ostati u Medini. Da bi spriječili napredovanje neprijatelja, ispred grada su iskopali hendek-opkop.
Vojna je trajala danima. Konačno su neprijatelji jedne jake vjetrovite noći, kad im je logor bio porušen, pobjegli pa nisu mogli nanijeti nikakve štete muslimanima.
Neprijateljski cilj je bio potpuno uništiti i istrijebiti muslimane. Ovaj bijeg je poljuljao u tolikoj mjeri njihov moral, da se više nisu smjeli usuditi da poduzmu kakav pothvat protiv muslimana . S te strane ova „vojna saveznika“ ima vrlo veliku važnost i značenje u historiji Islama.
Ovo poglavlje započinje s naređenjem da se muslimani pokoravaju Allahu i Njegovu Poslaniku unatoč svim smutnjama i ogovaranjima što su ih pogani i munafici (dvoličnici) iznosili.
Slijedeći dio govori o prigovorima na porodični život Božjeg Poslanika. Čistoća i jednostavnost u životu Božjeg Poslanika su najjači odgovor na ove prigovore.
Zadnji dio preporučuje i naređuje pravovjernima da čuvaju i paze na povjerene stvari. Postoje različita tumačenja riječi “emanet”, pošto ovo svako razumije na svoj način.
“Mi smo nebesima, zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.” (Besim Korkut)
U ova sva tri dostupna prijevoda vidne su razlike u prijevodu pojedinih riječi. Na primjer riječ “džehuul” Korkut prevodi epitetom “lahkomislen”, Mlivo prevodi to kao “uveliko neznalica”, dok Čaušević prevodi to samo kao “neznalica”.
Rriječ “zaluum”, koja se prevodi različito. Ponekad kao ”nepravedan”, ponekad “silnik”, a ponekad “uveliko zalim”.
Također, primjer je i konstrukcija “ve ešfakna minha”. Ponekad se prevodi “pobojali se da emanet snose”, ponekad samo “pobojali se”. Međutim, u arapskom jeziku riječ “minha” znači “od njega”, čime se misli-pobojali se samog emaneta, a ne od nošenja tog emaneta.
Najbolje što su prevoditelji i uradili je to što nisu, prevodili riječ “emanet”, mada je Čaušević, u zagradi to protumačio kao “opću obavezu”.
Ovo nas upućuje na sljedeći zaključak: Znat će šta je “emanet” samo onaj koji je čist od nepravde i od neznanja.
Dok je čovjek nepravedan i neznalica, niti će nositi emanet, niti će znati šta je to. I, kada se očisti nepravde i neznanje u njemu, opet ga neće nositi, pošto će shvatiti da je emanet taj koji će njega nositi i koji nosi sve drugo.
Saba'
Budući da se u ovom časnom poglavlju govori o gradu Sabi u Jemenu, koji je stradao u potopu, to je i ovo poglavlje dobilo naziv Saba. Opomene, iznesene u prethodnom poglavlju, obuhvaćaju svaki narod koji je ojačao i došao do blagostanja, a kasnije se odao raskoši i nerazumnu životu. Ove su opomene upućene Kurejšijama, ali se upućuju i muslimanima koji će zemljom vladati, pa se opominju da i oni ne zapadnu u nemoralan, raskošan i nerazuman život.
Fatir-Stvoritelj
Kako se na početku uzvišenog poglavlja govori da je Bog stvorio svaku stvar, i kako se kroz čitavo poglavlje kazuje da Allah stvara i obnavlja svaku stvar, to je i ovom poglavlju dan naziv Fatir, što će reći Stvoritelj.
Innema yakhšellahe min 'ibadihil ulema'...
Thumme ewrethnel kitabellezi..