Tehnološka dostignuća i moralna posrnuća

Slava i zahvala Uzvišenom Gospodaru koji nas je počastio islamom. Salavat i selam na Božjeg miljenika, Muhammed a.s., salavat i selam njegovoj čednoj i čestitoj obitelji, salavat i selam njegovim plemenitim ashabima, salavat i selam svim muslimanima koji su živjeli, žive i koji će živjeti i svjedočiti istinu srcima i djelima.

Svjedočimo da je samo Jedan Bog, Allah dž.š., i svjedočimo da je Muhammed a.s. Božji rob, sluga i Božji poslanik.

Cijenjeni džemate,

Možemo kazati kako je današnji suvremeni čovjek, koji živi u modernom dobu, kako ga nazivaju, dosegnuo vrhunac u tehnološkom napretku.

U današnjem svijetu svjedočimo napretku u svakoj oblasti industrije. Vojnoj, automobilskoj, informatičkoj, građevinskoj, farmaceutskoj, naftnoj…

I naizgled to bi pokazalo kako je u današnjem svijetu blagostanje koje je svima dostupno i da je današnje društvo u globalu sretno društvo.

No, je li to baš tako? Je li današnji, suvremeni i moderni čovjek doista sretan i zadovoljan? Ako bismo mogli uspoređivati sreću i zadovoljstvo današnjeg čovjeka i recimo, naših djedova i pradjedova, sigurno je jedno – da su naši pradjedovi bili sretniji i zadovoljniji od današnjeg modernog čovjeka. A znamo, da u vremenu u kojem su oni živjeli, uopće nisu imali lagodan život, i nisu imali gotovo ništa od onoga što ima današnji moderni čovjek.

Danas vidimo sjaj, blještavilo, blagostanje na jednoj strani, a na drugoj strani vidimo siromaštvo, glad, tiraniju. To je stvarna slika 21. stoljeća, iako ne možemo baš pretjerano često vidjeti slike siromaštva, gladi i raznih bolesti na sredstvima informiranja.

Današnji moderni čovjek sposoban je razviti vojnu industriju, ali ne zbog sigurnosti čovječanstva, neko kako bi jedna određena skupina bila vojno dominantna nad drugom i kako bi istu tu vojnu industriju, iskoristila u borbi protiv drugog čovjeka, na taj način ovladala svim prirodnim resursima onog slabijeg i nametnula svoje norme i pravila života.

Informatička, farmaceutska, naftna industrija učinile su moga društva ovisnima o velikim silama i kompanijama, pa tako da danas mala društva i nemaju nekog velikog izbora, negoli se ponašati po njihovim pravilima, a nerijetko i na štetu samih sebe.

Ali s druge strane, svjedoci smo kako taj moderni čovjek nije u stanju obuzdati potrese, poplave, požare, razne zarazne bolesti, i samim time moderni čovjek ipak pokazuje kako je samo jedno slabašno i nemoćno biće ovisno samo o Gospodaru svjetova.

I doista, i Kur'an naziva čovjeka raznim imenima: abd (rob), insan, mu'min, mušrik, munafik, kafir. A naziva ga sve shodno njegovim stanjima i postupcima. Možemo slobodno kazati kako je danas u vremenu modernog čovjeka sve manje insana, mu'mina, a sve više ovih drugih Kur'anskih kategorija čovjeka. I svakako, danas je najteže biti insan. Sve drugo je lakše i sve drugo je „in“, a u doba modernog čovjeka insan se smatra zaostalim, nije suvremen.

I takav današnji moderni čovjek je na vrhuncu tehnoloških dostignuća, ali je možda na samom dnu moralnih i ljudskih kvaliteta i normi. Možemo reći da živimo u vremenu tehnoloških dostignuća i moralnih posrnuća.

U zemlji „izvoznici“ demokracije i ljudskih prava, Americi, protekla dva tjedna su organizirani masovni antirasistički protesti koji su eruptirali nakon brutalnog privođenja koje je dovelo do smrti tamnoputog Georgea Floyda u Minneapolisu. Snimka grubog policijskog uhićenja zgrozila je cijelu svjetsku javnost, a prvooptuženi policajac tereti se za ubojstvo drugog stupnja.

Zar nije naš Poslanik Muhammed a.s. skoro prije petnaest stoljeća rekao:

 „ O, ljudi, Vaš Gospodar je Jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti bijeli nad crnim, niti crni nad bijelim, osim po bogobojaznosti.“

Puno godina prije nego što je svijet čuo za Francusku revoluciju, i druge revolucije koje su bile simbol borbe za ljudska prava i slobode, i dosta prije nego je uspostavljen princip jednakosti, došao je islam i odredio opću ljudsku jednakost, pozivajući sve ljude ovim Božanskim pozivom:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَٰكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَىٰ وَجَعَلْنَٰكُمْ شُعُوبًا وَقَبَآئِلَ لِتَعَارَفُوٓا۟ إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ ٱللَّهِ أَتْقَىٰكُمْ إِنَّ ٱللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ

 „O, ljudi, Mi Vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena Vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Boga je onaj koji Ga se najviše boji. Bog uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Hudžurat, 13)

Dakle, nema razlike između rasa, nacija, boja među ljudima. Islam poštuje čovjeka bez obzira na to odakle dolazi i kome pripada. Nebitno je iz koje je klase i grupe ljudi.

Bogati nema nikakve prednosti nad siromašnim, niti siromašni nad bogatim, već svatko od njih mora dati pravo drugom, bez obzira na njihov status u društvu. To se odnosi i na religijsku različitost. Različitost pripadnosti religiji ne oslobađa čovjeka od humanosti.

Svako biće, a posebno čovjek, ima svoje mjesto i svetost. Ljudi se mogu razlikovati po rasi i podrijetlu. Netko je Afrikanac, netko Europljanin, netko je Arijevac, a netko Arap.

Ljudi se mogu razlikovati po ugledu obitelji iz koje dolaze, po materijalnom bogatstvu kojeg posjeduju. Mogu se razlikovati po stupnju obrazovanja ili zanimanja. Ali sve te razlike ne smiju činiti nečiju ljudsku vrijednost većom od vrijednosti drugog čovjeka. Na to ne smije utjecati njegova rasa, boja, podrijetlo, bogatstvo, zanimanje, funkcija. Svaki čovjek pripadnik je ljudske vrste i, poput zuba na češlju, jednak s ostalima.

Najbolji primjer za to je slika obavljanja namaza. Tako ćemo vidjeti kako u istom safu jedan pored drugog stoje vladar i sluga, bogataš i siromah. Svi su jednaki pred Gospodarom.

Ili još slikovitiji primjer je odlaska čovjeka s ovoga svijeta kada bude umotan u bijelo platno (ćefini) bez obzira na njegov položaj, moć, utjecaj, titulu. I svi jednaki u ovom materijalnom pogledu bivamo ispraćeni s ovoga svijeta.

Svakog petka širom svijeta hatibi uče Kur'anski ajet:

إِنَّ ٱللَّهَ يَأْمُرُ بِٱلْعَدْلِ وَٱلْإِحْسَٰنِ وَإِيتَآئِ ذِى ٱلْقُرْبَىٰ وَيَنْهَىٰ عَنِ ٱلْفَحْشَآءِ وَٱلْمُنكَرِ وَٱلْبَغْىِ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

„Bog zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite On Vas savjetuje.“ (Nahl, 90)

Enes ibn Malik prenosi da je Božji Poslanik Muhammed a.s. jednom prilikom okupljenim ashabima održao sljedeći govor:

„O, ljudi! Kao da je smrt na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama propisana. Kao da je istina na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama naređena. Kao da su oni s kojima se na samrti opraštamo putnici koji će se uskoro vratiti. Mi ih u njihovim grobovima ostavljamo, a njihovu ostavštinu koristimo kao da ćemo vječno živjeti. Zaboravljamo svaku opomenu. Osjećamo se sigurnim od svake nesreće. Blago onom tko se zabavi svojim manama, pa ne istražuje mane drugih ljudi. Blago onom tko dijeli svoj imetak stečen na pošten način, tko sjedi s učenim i mudrim ljudima, i tko se druži s ubogim i siromašnim ljudima. Blago onom tko ima blagu narav i čistu savjest i od čijeg su zla sigurni drugi ljudi. Blago onom tko dijeli višak svog imetka, tko se suzdržava suvišna govora i tko se drži sunneta i čuva novotarija u vjeri.“

(Džemheretu hutabi-l-'areb, 1/153)

Molimo Uzvišenog Gopodara da nam omili islam u našim srcima i pomogne pravilnom razumijevanju i izvršavanju islamskih načela!

Amin ya Rabbil alemin!

Slavonski Brod, 12.6.2020.                                                 Husret Hasanović