Photo: Dnevni avaz
Akademik Aziz efendija Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i muftija zagrebački, govori kako sinoćnja prepuna džamija u Zagrebu i hodnici pokazuju svijest vjernika i ohrabrenje da su dočekali ramazan i da nesmetano mogu pohrliti u svoju džamiju i na taj način pokazati svoju vjersku opredijeljenost i želju da ispune sve one obaveze koje je Svevišnji propisao u ovom mjesecu - ramazanu.
- Ono što posebno krasi Zagreb i zagrebačku džamiju su tri mukabele koje se uče, jedna je ujutro prije sabah-namaza, druga poslije podne-namaza, a treća je hafiska mukabela, koju uči šest hafiza. Imati šest hafiza na mukabeli za Zagreb je velika čast i zadovoljstvo. A teravih-namazi su zaista prepuni. Baš danas sam se čuo sa svim svojim imamima na terenu i kažu mi da su sinoć džamije bile pretijesne da prime sve one koji su došli i to nas zaista raduje - kaže muftija Hasanović za portal "Avaza".
On je sinoć predvodio teravih-namaz u zagrebačkoj džamiji, a prije toga je imao kraće obraćanje prilikom kojeg je vidio ushićenost vjernika ramazanom.
- U svojoj ramazanskoj poruci za ovu godinu pozvao sam vjernike da u svojim dovama mole Svevišnjeg Allaha, dž.š., za mir u svijetu, potaknut onom davno rečenom izrekom: "Mir nije sve, ali bez mira sve je ništa." U tom smislu sam pozvao vjernike da se solidariziraju s onima koji nemaju, pozvao sam ih da otvorimo naša srca svim ramazanskim obavezama, ne smijemo zaboraviti one koji su u nevolji, svoje molitve da usmjerimo prema miru u svijetu... - ističe muftija Hasanović.
Kazao je i da se uskoro završava gradnja Islamskog centra u Sisku.
- To će biti monumentalno zdanje, na ponos ne samo muslimanima u Sisku i u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj već cijelom gradu i državi, čime će potvrditi svoju multikulturalnu dimenziju. Ako Bog da, čak bismo bajram-namaz trebali klanjati u njemu. Mene kao muftiju i čelnika Islamske zajednice u Hrvatskoj sve to veseli - poručuje Hasanović.
Govoreći o međuljudskim odnosima, naglasio je:
- Pored toga što se trebamo približiti Bogu, ono je uvjetovano približavanjem čovjeku, onome ko ti je najpreči u krvnom srodstvu, u susjedstvu... Živimo u dinamičnom, intenzivnom vremenu, koje zahtijeva dodatno okretanje čovjeka prema čovjeku, i ramazan je najbolja prilika da se vjernici u tom smislu educiraju i steknu, što je najvažnije, tu bogobojaznost, koja je svjedodžba svega onoga što ćemo u ramazanu, kao jednoj školi koja nas odgaja, koja nas profilira u imanskom biću, biti od koristi. Jer, čovjek je vrijedan kod Boga onoliko koliko doprinosi svojoj zajednici.