Prošli tjedan smo predstavili vježbe disanja i vježbe kontemplacije (Tefekkur). Razgovarali smo o disanju dijafragmom,  što je u biti samo vježba da dišemo potpunije. Korisno je to učiniti odvojeno kao način da više dođemo u dodir s dahom i produžimo dah, ali u konačnici najvažnija stvar je samo polagano i svjesno disati odnosno imati voljni dah, posebno kada dolazite na ovo mjesto vježbe i još uvijek ste prisutni.

Tako da ćemo se danas usredotočiti na kombiniranje te prakse disanja s Muhasibinim  koracima za ulazak u proces vježbe tefekkura. Ako se sjećate Muhaseba je odredio pet koraka:

• Umiriti tijelo,
• zatvoriti oči,
• ne obazirati se na zvukove
• opustiti ruke
• fokusirati se na srce iznutra.

Uklanjamo distrakcije. Ovo je dio u kojem ćemo produbiti disanje. 

Ono što radimo je da nastojimo osjetiti svoje tijelo a početni duboki dah Vam pomaže da uđete u svoje tijelo. Tako da što više vježbate disanje možete osjetiti  kako se unosite u sebe.  Kada udišemo osjećamo svijest o okupaciji svog tijela od donjeg dijela stopala do vrha glave

I onda, na izdisaju dovodimo u fokus ovo mjesto na način da se nekako povezujemo s tijelom. Kao rezultat tog je da se povežete s mjestom u središtu vašeg bistva (duhovno srce) gdje dolazite u mirovanje. Ovo bi moglo potrajati samo dok se smjestite ili se osjećate  ugodno.

Dok sjedimo i dođem na ovo mjesto opuštanja,  udahnut ćemo još jednom duboko kako bih se malo više smjestili u svoje tijelo, a zatim zatvorite svoje oči kako bi se zapravo odmaknuli od vizualnih distrakcija. Zatvaranjem očiju unosite se u sebe, tako da je vaš fokus na unutarnji dio vašeg bistva, ne obazirujući se na zvukove. 

Kada ste na ovom mjestu ono što možete primijetiti je, uz dodatak vaših misli koje će početi dolaziti (osobito ako ste se usredotočili na fizičku senzaciju vašeg tijela),  da ćete počet čuti stvari u svojoj  neposrednoj okolini što je zapravo prijelaz od povezanosti s ovim vanjskim iskustvom u povezivanje s unutarnjim.

Prema Muhasebiju dolazimo u stanje aktivnog slušanja i stoga ono što radimo fokusirajući se na vanjske zvukove, prelazi iz ovog aktivnog slušanja onoga što je oko nas, u slušanje srcem. Od svih zvukova koje čujete, odaberite jedan i pokušajte se uskladiti sa tim zvukom, rezonirati. 

A zatim ćete spustiti ruke i koristiti udisaje prilikom prakticiranja svakog od ovih koraka. Još jednom duboko udahniti, kao da ste nekako u fazama gdje dolazite u veću prisutnost. A zatim opuštaš ruke da ih ne zaokupiš i opet ponekad kako bi to učinio, prvo ih zaokupiš.

Pa stisnemo ruke samo da osjetimo kako krv teče kroz njih, a zatim otpustite. Kad pustite da vam ramena padnu, pomoći će vam da ne zaokupite ruke.

Još jedan duboki udah i sada je ovo dio u kojem dah zaista postaje fokus.

Sada smo došli u te različite razine prisutnosti u našem tijelu te osjećamo neku vrstu otpuštanja napetosti u našem tijelu i umirivanja.

Za ovo će biti potrebna vježba, čak će i samo ti prvi koraci da se tijelo umiri bit teški i to će doći s vremenom, Inshallah.

Sada kada su vam oči zatvorene počinjete imati spore duge cikluse daha.

Ono što želite učiniti je doći u stanje gdje se nalazi peti korak iskrenosti da se povežete s Gospodarom na način povezivanjem sa svojim duhovnim srcem. I tako ćete znati pomaknuti svoju pažnju s misli jer misli stvarno obrađuju vaše iskustvo na dunjaluku.

Stvari koje vas brinu o stvarima koje vam donose tjeskobu, pa čak i  često osudu onoga što  radiš u ovom trenutku,  tako da pomjeraš svoj fokus. Ali  temeljne razlike u islamskoj praksi kontemplacije je da se mi  ne usredotočujemo samo na čišćenje  svojih misli, jer misao nije središnji operativni sustav našeg  identiteta. Ono što jest je pomjeranje  središnjeg fokusa naše svijesti s ovog iskustva mentalne aktivnosti na fizičko iskustvo osjećaja, otvorenosti, prisutnosti i omekšavanja duhovnog srca.

Tako će vam dah pomoći da proširite svoju  sposobnost otvaranja srca jer se tu događa disanje tako da  je srce cijelo ovo područje u kojem  su pluća također. Sada ono na što se želite usredotočiti je da ste sa svakim dahom. Kao da uređujete i čistite svoje srce.

Dok puno puta kada govorimo o meditaciji, ljudi razmišljaju o čišćenju  misli, čišćenju uma.  Naš cilj je čišćenje našeg srca i ovoga se možete sjetiti kada činite Zikr.

To nije samo puko izgovaranja fraze u našim mislima nego da pokušamo zikr unijeti u  naša srca tako da to bude srčani zikr. I tako možete početi u svojoj glavi  kao što je uobičajena situacija jer misli stalno dolaze.

Dakle Zikr možemo početi u mislima ali onda fokus misli usredotočite na to kakav je osjećaj reći Allah u srcu. Kakav je osjećaj reći La ilahe ilallah ali srcem. Bez obzira na što da se fokusirate,  osjećaj da ste impresionirani iskustvom u vašem bistvu i da taj dah integrira dah s njim. Tako da sa svakim trenutkom iskustva, ponovno duboko udahnete i imate osjećaj da se srce puni životom.   Sutra ćemo pokušati objasniti što su učenjaci rekli o ovom srcu koje se puni Božjim svjetlom i kako nas to povezuje kada se naše srce osvjetljava.